Arhiv tekstova
Osjećati se dobro
»Osjećati se dobro« – kategorija je izričito individualnog doživljaja i kao takva nikako se ne može podvesti pod univerzalnu definiciju, jer niti jedan čovjek (muškog ili ženskog spola) nije jednak i kao takav, u određenom apstraktnom smislu, posjeduje strogo jedinstveni »unutarnji kod«. Ali, jedno je sigurno i gotovo jednako za sve – kada se nađemo u tom stanju svi se, bez razlike, osjećamo izvrsno!
INDIVIDUALNI DOŽIVLJAJ: U pokušaju barem približnog definiranja samog navedenog osjećaja, u prvom redu ga moramo odvojiti u izričito pojedinačnu formu svojstvenu i jedinstvenu za svakog od nas. Samoodređenje pojedinca i njegov duhovni razvoj mogu poprilično odrediti određeni individualni doživljaj, pa tako radost svakog vjernika koji redovito odlazi na nedjeljnu misu rezultira izvrsnim osjećajem sjedinjavanja s dragim Bogom. Ljepota vjere i njenog oživljavanja u svakom vjerniku dolazi upravo od radosti kao ploda svjesnosti otjelotvorenja Gospoda.
Hodajući stazom svog života svaki pojedinac ljudskog roda od najranijeg doba biva naviknut na spoznaju da se u vremenu ljudskog egzistiranja često smjenjuju pozitivna i negativna osjećanja, a da je upravo snaga kvalitetnijih doživljaja osobne stvarnosti najjača vodilja da se ide naprijed. Čovjek, kao najsavršenije biće našeg planeta, i pokraj svoje intelektualne superiornosti spram ostatka zemaljske populacije, posjeduje svoju slabu točku u odnosu na ostatak »flore i faune«. Posjeduje osjeća-nja i osjećaje kao sastavne dijelove mentalnog doživljaja i percepcije svijeta, te događanja oko sebe. Ovisno o čovjeku i njegovoj duhovno-mentalnoj nadgradnji ovisi i smjer intenziteta, a samim time i kvalitete vrhunskog osjećaja za dobro. Rezultat polučenih osjećanja iskazat će se, također i u dubini, ostvarenog intimnog doživljaja. Ali, nažalost ili na sreću, rijetkost ovih pojava upravo ih svrstava na pijedestal najvrednijih životnih dosega i zbog toga ih svatko zauvijek pamti, držeći ih u zasebnim »mentalnim ladicama«.
KADA SE DOISTA OSJEĆAMO DOBRO?: Ovaj osjećaj se prije svega javlja kao posljedica ili »proizvod« nečega u čemu smo sudjelovali, na izravan ili neizravan način, i subjektivizam involviranosti pojačava rezultat pozitivnog naboja. Je li u pitanju uspjeh na obrazovnom, radnom, sportskom ili nekom drugom planu, u korijenu definiranja intenziteta individualnog prožimanja uopće nije važno, niti presudno. Važno je samo koliko »duboko« to prolazi kroz našu psihu, izazivajući lučenje magičnog i toliko željenog osjećaja. A dobro je uvijek dobro…
Ovisno o uzrastu i starosnoj dobi razlikuju se osobni kriteriji vrednovanja ovakvog osjećanja, i, nažalost, što je čovjek stariji to se, simptomatično, povećava prag kritičkog ocjenjivanja, ali i sama snaga ovog osjećaja. Djeci je potrebno tako malo da bi se osjećali »super«, mladi su sposobni da se »usreće« brojnim prilikama koje mladost nudi, a starijima to sve teže polazi za »rukom«. Opet, ponavljamo, u pitanju je čisto individualni osjećaj i ova starosna podjela ne mora uopće biti točna. Jer nekome je i lijepi sunčani dan dovoljan da bi se osjećao dobro, a nekome niti brojna materijalna bogatstva ne pružaju osjećaj potpunog ispunjenja. Upravo zbog toga je bogatima duhom i vjerom mnogo lakše, jer oni su češće u prilici da zbilja osjećaju dobro. Jer »osjećaj dobrog« najljepši je od svih i blago onima koji imaju moć osjetiti ga… g
