Arhiv tekstova
Još uvijek moram i braniti
U svojoj 37. godini Zoltan Kujundžić (1968.) i dalje stoji među vratnicama braneći mrežu NK Palić, a uz aktivnu nogometnu ulogu usporedo obavlja radnu zadaću pomoćnika glavnog trenera momčadi, te trenera vratara. Poslije više od tri desetljeća nogometnog iskustva, prva zvaničnu registracija nosi datum iz davne 1973. godine, i dalje ima elana za »parade« i nove obrane svoga gola, ali i za prenošenje bogatog igračkog iskustva u kojemu je utkano nekoliko stotina prvoligaških susreta.
4Svoju bogatu vratarsku karijeru započeli ste u najstarijem nogometnom klubu na ovim prostorima. Koliko je Bačka imala utjecaja u Vašem igračkom razvoju?
Od svoje pete godine života sam u Bačkoj, i u njenim redovima sam započeo svoj vratarski put koji, eto, i danas još uvijek aktivno traje. Igrao sam za sve uzraste i selekcije, počevši od najmlađih – tadašnjih »petlića«, pa sve do prvog tima. Odrastajući u izvrsnom okruženju nogometnih drugova i vrsnih pedagoga, još više sam zavolio ovaj sport kojemu sam kasnije i posvetio cijeli svoj život. Konačno, kao formirani vratar, poslije odsluženja redovitog vojnog roka, dobio sam poziv da pređem u prvoligašku momčad Spartaka, gdje sam u početku bio pričuva velikom vrataru splitskog Hajduka Zoranu Varvodiću.
4U dresu tadašnjeg jedinog subotičkog prvoligaša, točnije među njegovim vratnicama, proveli ste više od desetljeća. Na koliko ste susreta branili za Spartak?
U dresu Spartaka sam proveo 12 sezona, braneći na više od 400 utakmica u raznoraznim ligaškim natjecanjima. Debitirao sam protiv Olimpije u Ljubljani i od tada slijedi dugi niz brojnih nastupa za »plavo-bijele golubove«.
4Život među vratnicama«živjeli« ste i braneći za nekoliko inozemnih momčadi. Za koje ste sve klubove nastupali?
Branio sam vrata nekoliko inozemnih momčadi. U Mađarskoj sam bio na golu Videotona iz Székesfehérvara, u Poljskoj sam bio u Odri, dok sam na Farskim otocima branio za šampionsku momčad Ki Klaksvik, s kojom sam čak igrao i kvalifikacije za Ligu prvaka.
4U »moru« susreta kojima obiluje Vaša bogata karijera, koju biste utakmicu izdvojili na posebno i nezaboravno mjesto?
Izdvojio bih ipak dva susreta, koji će zauvijek ostati na počasnom mjestu moje vratarske karijere. Prvi je susret finala Kupa Jugoslavije protiv Partizana, kada sam branio za Spartak, a u drugom bih objedinio susrete protiv Crvene Zvezde u kvalifikacijskim duelima za plasman u »Champions league« u kojima sam bio na vratima farskog prvaka Ki Klaksvika.
4Gotovo na koncu aktivne igračke karijere ponovno ste se povratkom u Bačku vratili među vratnice, ali ste usporedo započeli i trenerski rad s najmlađima.
U posljednje četiri godine branio sam aktivno za Bačku. Uz angažman u radu s vratarima prve momčadi započinjem i rad s najmlađim selekcijama svog matičnog kluba. S obzirom na to da je nogomet moj trajni profesionalni izbor, poželeo sam da svoje bogato igračko iskustvo prenesem i na najmlađe.
4Dinamika vratarskog poziva, posve nenadano, odnijela Vas je opet u novi klub i sada ste na vratima NK Palić u kojemu također obnašate dvije dužnosti.
Na poziv Slobodana Kustudića, s kojim sam izvrsno surađivao u Segedinu (Mađarska), priključio sam se momčadi Palića koju je preuzeo od ove sezone, i, uz aktivno branjenje, prihvatio sam njegovu ponudu da mu budem prvi pomoćnik i trener vratara.
4Kako je u 37. godini izaći na teren skupa s igračima kojima, po godinama, možete biti i roditelj?
Prije svega, ja sam profesionalac i igrati s mlađima ili starijima, u višoj ili nižoj natjecateljskoj konkurenciji za mene ne predstavlja nikakav dodatni problem. Sve svoje obveze uvijek sam shvaćao maksimalno ozbiljno, pristupajući im s punim respektom i odgovornošću. Normalno, s obzirom na veliko igračko iskustvo i poziciju u momčadi, nastojim svojim autoritetom i savjetima što više pomoći mlađim suig-račima.
g
