Arhiv tekstova
T(V)jednik
Na dan 3. listopada 2005. u malom Luxemburgu su ministri Europske unije odlučili, uz velike uvjete i zatezanja, da 10. listopada 2005. otpočnu pregovori o stabilizaciji i pridruživanju Srbije i Crne Gore, kao i, nakon izvješća Carle del Ponte, Republike Hrvatske s Europskom unijom. Ova jednovremenost nije puka slučajnost, s jedne strane guraju Britanci, a s druge Njemačka i njeni patuljci.
Cijele iduće noći, nakon što je Austrija povukla svoj veto, uz silne pritiske SAD i NATO, ujutro 4. listopada u isti rang je strpana i ogromna Turska (68 milijuna ljudi) uz, za njih strašan uvjet da moraju priznati genocid nad Armenima nakon Prvog svjetskog rata i priznati Cipar kao grčku republiku, a o ostalim uvjetima te jedine islamske, makar i građanske Ataturkove tvorevine, da i ne govorimo! To nikako ne znači da će svi jednovremeno i biti punopravni članovi EU kroz pet, osam ili deset godina, kako tko – malo računajte a ne igrajte samo sportsku kladionicu!
Daleko je sunce do punopravnosti članstva u EU, a tamo već jučer i danas jedna gospođa i jedan gospodin pripadnici naroda koje je neki idiot odavde nazvao »bečkim konjušarima« uveliko izdaju upute i vode dijelove konferencije. Nazdravlje i dobar tek!
A Crnogorci šute kao da su popušili sve one švercane cigarete…
----
I TV »Ružičaste mrlje« je izmislila i pokrenula svoj Nacionalni dnevnik, čak i sa srpskom zastavom na »špici«. Voditelji veterani N. Ristić, No.1 Slobin za TV, potom Crkvenjakov i naš zemljak Miša Kovač, novinar, u mladosti pjevač šlagera, u starosti veleposlanik u Austriji. To me sve nije briga, ima ih još dvoje voditelja, ali opet, kako to dva nacionalna dnevnika u jednoj mnogonacionalnoj zemlji, bar jedan bi se mogao zvati i Internacionalni dnevnik. Valjda gazda Mitrović zna što je dobro za njegovu kuću izgrađenu na užasnom »kiču«, pa se sada kao ozbiljno profilira. Inače, dnevnik Pinka u 19,30 je dosadan i od njih se Tijanić neće uplašiti za primat. Njega plaši nešto drugo, a ponajviše »žulja« ga EPS koji uporno tvrdi kako će samo posebne uplatnice za TV pretplatu izdavati narodu za njegovu Nacionalnu televiziju. A narod zna što će raditi s tim uplatnicama…
----
Sloboda se ne daje – ona se uzima, moto je gospođe Borke Pavićević, dobitnice ovogodišnje nagrade »Osvajanje slobode«, koju dodjeljuje Centar za kulturnu dekontaminaciju u kinu REX u Beogradu. Nagrada je došla sigurno u prave ruke dugogodišnje kolumnistice Danasa, s nazivom No Longer and Not Yet. Ova je dama kao dramaturginja bila neko vrijeme i sugrađanka Subotičana (kako to lijepo zvuči!), a u predizbornoj kampanji pred posljednje izbore (valjda ne i zadnje!) u subotičkoj sportskoj dvorani se uhvatila za ruke sa SVM i DSHV i LSV u veliko kolo! Ona i ne zna kako je odavna virtualna počasna građanka Subotice i bez povelje, ta hrabra žena u crnoj dugoj haljini, borac ne samo za slobodu govora i djelovanja već i za kulturu življenja u normalnoj državi. A nagradu je dobila iz pravih ruku, udovice Zorana Đinđića, doktora filozofije koji ni kratko nije mogao biti predsjednik vlade, čovjeka koji je doktorirao s temom »Problemi utemeljenja kritičke teorije društva« i koji je ubijen. I gdje je Trg Zorana Đinđića u Subotici koju je volio, a lokalni političari su to davno obećali (?!) (preimenovanje Trga Lazara Nešića), a to bi bio i cvijet za Borku Pavićević. Čestitamo joj!
-----
Jedan od »izumrlih« sportova je šah. Više nitko ne zna ni tko je prvak svijeta, niti SiCG ni ostalih država. Šah se više ne igra ni po kavanama, kojih također nema. Pitajte nekog mlađeg od 50 godina tko je Andrija Fuderer, a to je Subotičanin koji je dvaput u tjedan dana pobijedio svjetskog prvaka Bronsteina u meču SSSR-SFRJ, jednom crnim i jednom bijelim figurama. A više ni pet posto stanovnika njegovog rodnog grada nije nikad čulo za njega! Nekad (prije 50 godina) svako je muško dijete igralo šah i išlo s ponosom u šah klub u Gomboškom sokaku u Subotici (ranije Pučku kasinu) i sanjalo kako će postati Gligorić. Ispričavam se, a tko je to Svetozar Gligorić? Tako prolazi slava svijeta. Novi barbari igraju neke druge (puno opasnije) igre, a stari mudraci koji su izmislili ovu divnu igru i sport mozga, su zaboravljeni!
