Arhiv tekstova
Baćin kup
Jedna od živih legendi subotičkog tenisa Antun Vidaković – Baćo, veterinar u mirovini, odlučio je na najljepši mogući način obilježiti dva velika životna jubileja. U čast tenisa, kojemu je posvetio više od polovice svog života, odlučio je na terenima svog matičnog kluba, u kojemu je već 40 godina aktivan, proslaviti skupa sa svojim brojnim teniskim prijateljima iz cijele Vojvodine svoj 70. rođendan. Uz obilje dobrog tenisa i veteranski uvijek neizvjesnog natjecanja, u subotu navečer (8. listopada) Baćo će počastiti svoje goste svečanom rođendanskom večerom i tamburaškom glazbom.
4Otkud ideja da obilježite dva svoja životna jubileja na teniskom terenu?
Želio sam na neki poseban način obilježiti svoj 70. rođendan koji se, eto, poklapa i s četiri decenija mog aktivnog bavljenja tenisom u TK »Spartak« iz Subotice i na pamet mi je pala ideja da organiziram svečani turnir teniskih veterana. S obzirom da sam tijekom svoje duge teniske karijere odigrao brojne veteranske turnire, namjera mi je da organiziranjem jednog svečanog natjecanja, na kojemu ću i sam sudjelovati, na najljepši mogući način, skupa sa svojim teniskim prijateljima, proslavim životne jubileje.
4Kako ste zamislili organizaciju »Baćinog kupa«?
U nastojanju da svima osiguram, prije svega, dobru zabavu i ravnopravno (prema godinama i teniskom znanju) natjecanje u igri parova, odlučio sam organizirati dva usporedna natjecanja na kojima će se za lijepe sponzorske nagrade boriti mlađi i stariji veterani. Turnir počinje u subotu, 8. listopada u 10 sati, a poslije cjelodnevnih nadmetanja u večernjim satima je predviđena svečana večera uz tamburašku glazbenu pratnju. U prvom planu je akcent na dobroj zabavi, a poznajući sve moje uzvanike, oni će se zasigurno boriti da pobjede do posljednjeg poena.
4S obzirom da je u pitanju zaista vrijedan sportski jubilej kao svojevrsna kruna jedne bogate i rezultatski uspješne natjecateljske karijere, pojasnite našim čitateljima kako je tekao Vaš teniski put?
U biti ja sam tenis počeo igrati dosta kasno, tek u 30. godini svog života (1965. godine) i to na nagovor Jose Kujundžića, jer sam se do tada intenzivno bavio stolnim tenisom – još od studija veterine u Zagrebu (pod paskom legendarnog svjetskog prvaka i hrvatskog velikana prof. dr. Žarka Dolinara). Ali vrlo brzo, za samo dvije godine, napredovao sam »velikim koracima« i već 1967. godine sam osvojio svoj prvi turnir – Open Sombora (1967.)
4Uslijedili su brojni sportski uspjesi na teniskom terenu. Što biste izdvojili kao najvrjednije trofeje?
Počeo bih od jedne od svojih prvih većih pobjeda protiv Stevana Katone, jednog od najjačih veterana u klubu, a potom su uslijedili brojni trofeji i titule izboreni na stotinama natjecanja na kojima sam sudjelovao. Izdvojio bih seniorsku titulu prvaka države u momčadskoj konkurenciji nezaboravne generacije TK »Spartak« (za prvu momčad sam igrao više od 15 godina), titulu seniorskog prvaka Vojvodine u paru sa Zoranom Gabrićem, finale Internacionalnog prvenstva u Splitu, osvajanje 3. mjesta u ukupnom poretku stare zajedničke države (3. puta), ali i nekoliko značajnih »teniskih skalpova« protiv renomiranih tenisača kao što su Kasap, Đukić i Šerfezi, na primjer.
g
