Arhiv tekstova
Ujedinjenje Istočne i Zapadne Njemačke
3. listopada 1990. počelo je ujedinjenje Istočne i Zapadne Njemačke. Nepunih godinu dana ranije srušen je Berlinski zid, simbol podijeljene Njemačke i podijeljene Europe. Podjela Njemačke na okupacione zone poslije Drugog svjetskog rata udarila je temelje stvaranju dvaju njemačkih država, Zapadne s kapitalističkim društvenim uređenjem i parlamentarnom demokracijom, te Istočne (utemeljene 7. listopada 1949. godine) u kojoj su sovjetske vlasti nametnule socijalistički sustav. U njezinu glavnom gradu, Berlinu, između sovjetske i savezničkih zona podignut je 1961. godine Berlinski zid koji je razdvojio grad na dva dijela. Gušenje privatnog poduzetništva i slobodnog tržišta i golemi troškovi neučinkovitoga državnog aparata – u isto vrijeme raskošan i dekadentan život partijskog vrha – uzrokovali su naglo zaostajanje socijalističkih zemalja za zemljama parlamentarne demokracije i kapitalističkoga sustava. Skroman osobni standard, oskudice, nedostatak osnovnih živežnih namirnica kao i zatiranje slobode mišljenja, govora i udruživanja učinile su život u socijalističkim zemljama nepodnošljivim. Već pedesetih godina su se protiv socijalističkoga sustava pobunili Mađari (1956.), nekoliko godina kasnije nemiri su izbili u Čehoslovačkoj (1968.) i Poljskoj (1981.).
4. listopada 1749. godine umro je barun Franjo Trenk.
4. listopada 1957. godine sovjetske su vlasti lansirale letjelicu Sputnik I., prvi umjetni satelit u Zemljinoj orbiti.
4. listopada 1970. godine od predoziranosti drogama umrla je Janis Joplin, američka rok pjevačica.
5. listopada 1936. godine rođen je Vaclav Havel, češki književnik, disident i državnik.
6. listopada 1939. godine u Vinjanima Donjim, nedaleko od Imotskog, rođen je Ante Bruno Bušić, hrvatski domoljub, karizmatični prognanik 70-ih godina i vođa hrvatske emigracije.
7. listopada 1908. započelo je razdoblje aneksije Bosne i Hercegovine od strane Austro-Ugarske, koje je trajalo do 1918. godine. Ovome je prethodilo razdoblje austrougarske okupacije, koje traje od 1878. do 1908. godine. Najviši organ vlasti u Bosni i Hercegovini u prvom razdoblju bila je Zemaljska vlada, na čelu koje se nalazio ministar financija zajedničke austrougarske vlade. Najduže se na njenom čelu zadržao Benjamin Kállay, mađarski političar. Nakon priključenja (aneksije) Bosne i Hercegovine 1908. godine Austro-Ugarskoj Monarhiji, Bosna i Hercegovina je dobila Sabor i vladu (1910).
Kako bi smanjio utjecaj Hrvata i Srba, koji su svojatali pravo na Bosnu, Kállay je podupirao oblikovanje bošnjačke nacije i bošnjački jezik. Vladajući Bosnom služio se metodama kakvima se u Banskoj Hrvatskoj služio ban Khuen Hedérváry. Bosnu su preplavili doušnici i policajci (u Bosni je bilo stacionirano približno 2500 policajaca, a djelovalo je samo 568 učitelja), poticao je neslogu Hrvata i Srba. Kállay je izbjegavao upotrebu nacionalnih imena, što je bila politika i kasnijih vladara Bosne i Hercegovine, i u službenoj su se upotrebi koristili nazivi vjerskih zajednica. Proces hrvatske nacionalne integracije u Bosni i Hercegovini ograničavala je nova vlast. No, djelovanje hrvatskih intelektualca, jačanje starčevićevskih ideja i gospodarski uspon hrvatskoga građanstva u Bosni i Hercegovini, koje je djecu slalo na školovanje u Zagreb, ubrzali su proces hrvatske nacionalne integracije u Bosni i Hercegovini.
Nakon nekoliko stoljeća dominacije muslimana, u Bosni i Hercegovini znatno je osnažilo katoličanstvo. Zemaljsku i općinsku administraciju činili su uglavnom Hrvati, Poljaci, Slovaci i Česi, dok su časnici i policajci te financi bili Austrijanci i Mađari. Modernizacija je izmijenila i socijalnu strukturu stanovništva – u Bosni se pojavio nacionalno svjesni građanski stalež te znatan broj radnika.
7. listopada 1991. godine jugoslavensko je zrakoplovstvo napalo Banske dvore i raketiralo radnu sobu tadašnjega predsjednika Hrvatske Franje Tuđmana.
8. listopada 1871. počela je buna u Rakovici. Neispunjavanje odredbi o uspostavi teritorijalne cjelovitosti, priključenja Dalmacije i Vojne krajine Banskoj Hrvatskoj, te neprestano kršenje financijskih odredbi Hrvatsko-ugarske nagodbe potpisane 1868. godine, uzrokovali su napetosti u Banskoj Hrvatskoj. Neuspjeli pregovori o reviziji Nagodbe naveli su Eugena Kvaternika da bez dovoljne pripreme potakne bunu. Cilj bune bilo je stvaranje samostalne Hrvatske. Nakon prvih uspjeha i širenja ustanka kako na sela naseljena Hrvatima tako i na ona u kojima su živjeli Srbi vojne su vlasti poslale znatne snage u Slunj, kojeg su bez većih problema zauzele. Uslijedilo je uhićenje Kvaternika i ostalih vođa bune.
8. listopada 1888. godine proradila je zagrebačka uspinjača.
8. listopada 1912. počeo je Prvi balkanski rat, u kojem su protiv Osmanlijskoga Carstva ratovali su Bugari, Crnogorci, Grci i Srbi. Potpomognuti od svojih zaštitnika (Srbi i Crnogorci od Rusa, a Bugari od Austro-Ugarske) balkanski su narodi lako porazili Osmanlije. Mirovni je ugovor potpisan u svibnju 1913. godine u Londonu. Njime je Turskoj u Europi ostalo samo usko područje oko Carigrada. Od dijela nekadašnjih turskih posjeda stvorena je nova država – Albanija, čijim je nastankom Srbiji zapriječen izlaz na Jadransko more.
8. listopada 1991. godine Hrvatski je sabor prekinuo državno-pravne odnose sa SFRJ.
9. listopada 1075. u crkvi sv. Petra na solinskome polju okrunjen je Dmitar Zvonimir za hrvatsko-dalmatinskoga kralja.
9. listopada 1940. godine rodio se u Liverpoolu John Lennon, suosnivač legendarne skupine The Beatles. Ubijen je u New Yorku 8. prosinca 1980. godine.
