Arhiv tekstova
Ja vjerujem, a drugi kako hoće
VLADISLAVCI – Vladislavci, neveliko mjesto nedaleko Osijeka s tek nešto više od tisuće žitelja, uglavnom rimokatoličke vjere, po nacionalnom sastavu najviše Hrvata, zatim Mađara, nešto Srba i u posljednje vrijeme doseljenika iz Bosne, čiji mještani uglavnom žive od poljoprivrede, posljednjih je dana u žiži zanimanja javnosti, jer se na prozorima obiteljske kuće Keserović u ulici Kralja Tomislava 93, ukazala Gospa.
Mnoštvo se vjernika iz Vladislavaca i okolnih mjesta okupljalo ovih dana ispred spomenute kuće i molilo krunicu, jer u vjerovanju je spas, mada su priče naših sugovornika suprotne, od onih koji se zaklinju da su je vidjeli, baš tu na ovome prozoru, ne na staklu već u dubini prednje sobe, do onih koji tvrde da bi naprosto trebalo oprati prozore.
»Nevjernim Tomama poručujem neka dođu s potrebitim priborom i deterdžentima pa neka sami operu prozore«, kaže Gordana Keserović, vlasnica kuće. »Ta stotinu puta sam ih već prala i kakve to ima veze. Ovo nije nikakva promidžba, već naprosto, ukazala se naša draga Gospa. Te večeri, u četvrtak, 22 rujna, ispratila sam brata Predraga negdje oko 22 sata i na posljednjem oknu drugoga prozora ugledam dragu Gospu. Pitala sam brata da li i on vidi, odmah sam pozvala muža Danijela, pa kada su mi i oni potvrdili, nešto kao da je prošlo kroz mene. Pozvala sam i prve susjede i svijet se začas okupio«.
VIJEST SE PRONIJELA: »Vijest se odmah pronijela kroz selo«, kaže Dragica Šarac, »i ja sam sutradan vidjela obrise. Prolazim tim putem svakodnevno i zagledam iz raznih kutova, silueta je uvijek vidljiva, ali ne smijem se baš zakleti da sam vidjela Gospu. Mogu samo reći da ljudi dolaze svakodnevno, iz mjesta i okolice, a jučer je tu bilo vozila s registracijama Osijeka, Belog Manastira, Đakova, Županje, Slatine, Virovitice, Požege, pa čak i Zagreba. Sada je jesen i poljoprivredni su radovi u tijeku, ali svaku se večer svijet okupi i moli se krunica«.
»I ja sam vidio Gospu«, kaže Ivan Šarac, sin Dragicin. »Prvoga sam je dana vidio na tom istom prozoru a sutradan sam vidio i Gospu a na drugom prozoru srce, kako se kaže srce Marijino!. I dok smo tu stajali i razgovarali, skupilo se desetak ljudi, koji su pristigli automobilima raznih registracija i znatiželjno zagledali prozore. »Idem s puta«, kaže Ernest Ajtner iz Osijeka« i baš sam navratio da pogledam i da se uvjerim. Pa ne znam što da vam kažem, prvenstveno treba biti vjernik«.
»Ja sam Josip Falamić i radim na distribuciji robe u ‘Fami-trade’, prolazio sam pa baš da navratim, jer jučer sam čitao u novinama. Evo, ja ovdje vidim obrise i vidim Gospu«. »I ja sam je vidjela«, kaže Rozalija Lukačić. »Ja sam susjeda, tu preko puta i došla sam odmah prvu večer, i dolazim svaki dan. Evo vidite, ovdje jasno možete vidjeti dragu Gospu«.
»Ja sam dolazio par dana za redom, iziđem iz auta i zagledam, ali ne mogu reći da sam vidio Gospu«, kaže Antun Kovačević iz Dopsina. »Vidite, ja sam porijeklom iz Morovića i mi smo tamo imali marijansko svetište i crkvu Marijinog uznesenja još iz 12. stoljeća, pa me je ovo baš zanimalo«. »Ma nema tu ništa«, kategoričan je Stjepan Šrempf iz Vladislavaca. »Nemojte me ništa ni pitati. Gospa jedva čeka da se ukaže u Vladislavcima, pa zar vi možete povjerovati u to?«
»Neka priča tko što hoće, ali moju priču može potvrditi barem 50-60 ljudi i žena koji su Gospu vidjeli. Ako netko u to ne vjeruje, to je njegov osobni problem. Pa nije svatko niti dostojan Gospina ukazanja«, ljuti se gospođa Keserović. »Mene više zabrinjava što se naš župnik Mirko Rendulić, a u selu imamo župnu crkvu Rođenja sv. Ivana Krstitelja i crkveni nam je god 24. lipnja, ne želi očitovati, već je gotovo podrugljivo rekao kako i on ima prozore stare 40 godina i kako ih valja zamijeniti«.
Župnika toga prijepodneva nismo zatekli u mjestu a niti načelnika Općine, Nedjeljka Radića, mada lokalna vlast s Gospinim ukazanjem i ne mora imati nikakve veze. Ja vjerujem, to je moj osobni svjetonazor, a drugi kako hoće i kako ih je volja.
ZNATIŽELJNICI DOLAZE: »I ja vjerujem«, kaže desetogodišnja Ivana, kći Gordanina i Danijelova. »Ja sam vidjela Gospu, a i moji vršnjaci, koji ovdje navraćaju svako poslijepodne kada dođemo iz škole. Uostalom, nije rijedak slučaj da se Gospa ukazivala baš djeci«.
I dok prolazimo širokim šorovima slavonskim, opustjelim zbog jesenskih radova na poljima, gdje vrijedni ratari svakodnevno otimaju od zloćudne prirode svaki kilogram plodova zemlje, jer kiše su ovoga ljeta i ove jeseni nesmiljene, pred kućom u Kralja Tomislava 93 zaustavljaju se automobili, kombiji i kamioni. Iz bliže i dalje okolice dolaze znatiželjnici uvjeriti se u istinitost priča i novinskih redaka, a znatiželja dovodi i novinare iz različitih redakcija.
Možda to Gospa doista pohodi ovo napaćeno mjesto s prve crte bojišnice da vjernicima ulije nadu u bolje sutra, ili će i ova priča trajati tek tjedan, dva ili nešto više, slično događaju kada se Gospa ukazala na prozorima obiteljske kuće u Divaltovoj ulici u Osijeku.
g
