Arhiv tekstova
O riječima u dobu nijemosti
Promocija nove knjige Vojislava Sekelja održana je 7. listopada u Svečanoj dvorani Hrvatskog kulturnog centra »Bunjevačko kolo«. O ovoj knjizi pjesama, prvoj u novopokrenutoj nakladničkoj djelatnosti NIU »Hrvatska riječ«, govorili su: urednik nakladničke djelatnosti NIU »Hrvatska riječ«, književnik Milovan Miković, recenzentica i lektorica knjige dr. sc. Sanja Vulić iz Zagreba, književnik i književni kritičar iz Novog Sada Franjo Petrinović i književnik iz Subotice Lazar Merković.
Urednik izdanja Milovan Miković ukratko je predstavio književni opus pjesnika, romanopisca, dramskog pisca, kritičara, publicista, pokretača, vlasnika i odgovornog urednika nekadašnjeg dvotjednika »Žig« Vojislava Sekelja, kojemu je knjiga pjesama »U izmučenim riječima« deveto tiskano djelo.
PROCES SAMOPROPITIVANJA: »Među stihovima iz najnovije Sekeljeve knjige pjesama, pozornost nam jednako privlače oni koji se doimaju odbljescima sjećanja na herojsko doba vlastita hedonističkog trošenja – daleku sada već stalnost, u svijetu, u kojem jedina stalnost, uistinu, jeste nestalnost. Do tebe / nepostojana ženo / obilaznim putom / treba mi pola sata. / U oba smjera. / Hladnog hoda. / Smiri se srce / smiri / ubrzaj otkucaje / ta nije sve u nogama / a ni u međunožju / vrućih usana. / Uostalom čemu na put / i poći. U navedenim stihovima pjesnik se bez ostatka i beskompromisno upušta u obračun sa samim sobom, na način što ga čitatelj nužno shvaća upravo onako kako pjesnik želi, kao izvanosobni postupak, mučan, ali nužan proces samopropitivanja i preokretanja osobne, ili zajedničke promašenosti, nevolje, uskraćenosti, nesreće – u pjesničku temu, u knjigu pjesama, koja činom zaboravljanja može postati obezglavljena, izgubiti osobnost: Odvest će Vas / jednog dana / na razna stratišta / i poslagati na police / među ostale knjige. / Onda će jednoga dana / spremačica nježno / obrisati načitanu prašinu / sa Vaših korica. / Bit će to bezbolna operacija / i neće zamijetiti / da ste obezglavljene. / Pjesme moje jadne i drage. A kada, ipak, odmjereno (samo) ironiziranje, smijeni naboj autentična i neretuširana straha, kada pjesnik ogoli svoju vlastitost u stihovima, kada oni postanu sinonim intime, čujemo ga kako sebi govori: Plašim se zime! / Zime koju neću doživjeti. / Strah je velik! / Zimski kaput iskrzan. / drveni ničemu ne služi / truljenje je upornije / od nedoživljene zime. / I sve to nježno / pokriva vječna bjelina snijega. / U prolazu maglovita nadahnuća / sunce se rađa«, kazao je Miković, navodeći Sekeljeve stihove, a zatim je iznio zapažanje kako se Sekelj, za razliku od nekih pjesnika, zauvijek udaljio od narcisoidnog orgijanja, i u tom kontekstu njega već mrzi izravno pokazati što zapravo misli o nadriučenim poznavateljima tipova ispisivanja stihova u ovom podneblju i poetsko-modelskog propitivanja jezika.
»Najvažnije pjesnikovo iskustvo je ono s riječima. Istina, one se, gdjekada mogu i nedolično ponijeti i kada se to, nedajbože dogodi, pjesnik ih očinski i s razumijevanjem prekorijeva. I ne samo upozorava, ako je, pače, ljutit, pjesnik ih grdi, izaziva ih, sprda im se, odričući im najvažnije svojstvo – njihovu moć srastanja u jezik. A tko nema jezika, koji je bez riječi nema podlogu na kojoj bi se mogao osoviti. S gubitkom vertikale, gubi sebe i druge, a budući da nije zadobio sposobnost komuniciranja, ispada iz sustava, te više ne sudjeluje u traženju odgovora na izazove suvremenog svijeta. Prestaje postojati. Ovo srećom nije slučaj s pjesnikom Sekeljom«, rekao je među ostalim Miković o novoj knjizi Sekelja.
VIŠESLOJAN POETSKI IZRIČAJ: Recenzentica knjige, dr. sc. Sanja Vulić, istaknula je kako su svega tri godine prošle od objavljivanja Sekeljeva osebujnoga poetskog djela »Uzmi dodaj« na suvremenom hrvatskom književnom jeziku, a pred čitateljima je novo djelo napisano na tom istom idiomu – pjesnička zbirka sa snažno stilski obilježenim naslovom »U izmučenim riječima«.
»Sekeljevo je stvaralaštvo prepoznatljivo po svojoj kompleksnosti, po tom što ga je moguće iščitavati na više načina. Taj mi se zaključak snažno nametnuo pri susretu s djelom ‘Uzmi dodaj’, a pjesnička zbirka ‘U izmučenim riječima’ ponovo je evocirala tu značajku Sekeljeve poetike koju nipošto nije moguće zanemariti. Zato je izbor jednoga od mogućih pristupa toj pjesničkoj zbirci uvijek i nedvojbeno subjektivan. Knjiga pjesama ‘U izmučenim riječima’ sastoji se od triju tematskih cjelina naslovljenih ‘Homer izbora imao nije’, zatim ‘U gluho, nijemo neko doba riječi’ i ‘Tuga poput piga’. Već na početku prve tematske cjeline, pjesnik na sarkastičan način naznačuje koliko je malen interes suvremenoga čovjeka za poeziju: Izdao sam / nekoliko zbirki pjesama / među kojima najpoznatija je / ona još / nenapisana. Da bi preživio, pjesnik se mora suočavati sa svakodnevnim poteškoćama koje donosi život: Noću dilema / me proganja stara / cijepati drva / prije ili poslije / pisanja poezije? Prije koju godinu čula sam od jednoga kvalitetnoga dirigenta da mu se često zna nematnuti dvojba hoće li se prije prihvatiti kuhanja ili Bramsovih partitura. Kada sam pročitala ove stihove, sjetila sam se toga dirigenta – izgleda da je takav život sudbina mnogih današnjih umjetnika«, rekla je dr. sc. Vulić i istaknula da je odnosom prema riječi, prema umjetnosti riječi, Sekelj zaokupljen i u drugoj tematskoj cjelini.
»Egzistencijalni strah iz prve tematske cjeline u drugoj se tematskoj cjelini još potencira, a tjeskobi zbog materijalne oskudice pridružuje se i tjeskoba zbog opće društvene situacije u sredini u kojoj živi, dok sumnja u vlastite stvaralačke moći kulminira u trećoj tematskoj cjelini, što u pjesmi ‘Traženje’ rezultira tjeskobom, pače i makabričnim raspoloženjem: Nemojte me tražiti / mene u pjesmi nema. / Drugi crvi oko mene / kolo vode«, rekla je dr. sc. Vulić i napomenula da je iznimno važno istaknuti zreliji i razvijeniji Sekeljev poetski izričaj u ovoj najnovijoj knjizi od izričaja u njegovim prethodnim djelima, a takvim svojim odnosom prema hrvatskomu književnomu jeziku, Sekelj nedvosmisleno očekuje, pa i nalazi svoje mjesto u suvremenoj hrvatskoj književnosti.
IZMUČENE RIJEČI: Sljedeći sudionik u programu književne večeri, Franjo Petrinović, postavio je pitanje zašto su se u našem aktualnom vremenu riječi ispraznile i zbog čega postoji rascjep između stvari, pojmova i riječi?
»Upotrebljavamo riječi koje više ne kazuju o egzistenciji i pojavama kojima smo okruženi. Za očekivati bi bilo da pjesnik ima muku poslagati takve riječi radi ostvarenja pjesme i iskazivanja pjesničkog subjekta. Sekelju to ipak uspijeva, ali postoji li ikakav smisao danas pjevati o svijetu? Danas je vrlo teško imenovati ono što želimo. Na koncu 20. stoljeća dogodio se gubitak između riječi, stvari i pojava. O lažima koje se iskazuju brbljivim riječima pjeva Sekelj. Riječi su izmučenije no ikad. Nije to pitanje samo o tome, imaju li knjige danas smisla? Pitanje je, možemo li riječima imenovati ono što želimo, ono što nas okružuje, a u situaciji smo uporabe riječi kojima ništa ne imenujemo. Kako onda imenovati ono što nam se dešava, kako zasnovati pjesmu? Kako vratiti pravi značaj riječima? Egzistencijalna tjeskoba ne ostavlja puno prostora za nadu. Sekelj pjeva bez velikih metafora, slika, reducirano, pjeva gorko-ironično o nijemosti ovoga doba. Sekelj u ovoj knjizi postiže upitni govor o smislu bitisanja i smislu poezije«, rekao je Petrinović.
Na koncu književne večeri Lazar Merković je uputio čestitke nakladniku NIU »Hrvatska riječ« na oživotvorenju izdavačke djelatnosti i autoru Sekelju na njegovom devetom djelu, a istaknuo je značaj dvotjednika »Žig«, čiji je glavni i odgovorni urednik bio Sekelj.
»Razvijajući i njegujući kritičku, analitičku riječ u nesklonim vremenima i uvjetima, kada je ratna mašina miloševićevske ere svim sredstvima opresije i represije gušila svaku slobodnu misao, ‘Žig’ je postupno prerastao u respektabilnog glasnogovornika budućeg demokratskog društva. U ‘Žig’ je Sekelj ugradio dio svoje slojevite ličnosti, dobar dio svoje životne energije i kreativnosti. ‘Žig’ je s vremena na vrijeme bio pjesma. Pjesma Vojislava Sekelja, koja se svestrano ispoljava u tim novinama. Otuda proizilazi poruka: cjelokupan opus Sekelja jedna je neraskidiva cjelina«, rekao je među ostalim Merković, nakon čega je Miković pročitao nekoliko pjesama Vojislava Sekelja koje je publika pozdravila pljescima.
Z. Sarić
