Arhiv tekstova
Hrvatska u Njemačkoj
Kada je Darijo Srna u 56. minuti pogodio, iz opravdano dosuđenog jedanaesterca, mrežu izvrsnog švedskog vratara Isakssona, otvorila su se vrata izravnog plasmana na Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj 2006. godine.
I na radost svih navijača, na stadionu u Maksimiru i kraj malih ekrana diljem Hrvatske i njezine dijaspore, taj minimalni rezultat je ostao do posljednjeg zvižduka talijanskog suca De Santisa i fešta je započela. Hrvatska nogometna reprezentacija je po treći puta (za redom 1998., 2002. i 2006. godine) u svojoj povijesti uspjela izboriti plasman na summit najboljih svjetskih momčadi!
TRADICIJA I DARIJO SRNA: Kako smo već pisali u najavi ovog susreta konačne odluke u 8. kvalifikacijskoj skupini, prije početnog zvižduka suca De Santisa, stvorena je mega tenzija glede važnosti »Maksimirskih 90 minuta« i prilike koja se pred izabranicima Zlatka Cice Kranjčara ukazuje u slučaju pobjede na domaćem terenu.
Spominjane su i dvije, posve suprotne tradicije, prema kojima Hrvatska nikada nije izgubila kvalifikacijski susret na svom terenu, dok gostujući »vikinzi« u posljednjih osam (8)?! godina nisu izgubili kvalifikacijski susret na strani. Po Hrvatsku je i nastavak obje tradicije, po kojemu bi ih neodlučeni rezultat održao na snazi, predstavljao »lošiji scenarij«, pa se moralo zaigrati na jedinu i uvijek ispravnu sportsku taktiku. Na pobjedu.
Udarna »Cicina« jedanaestorica, u koju su bile uperene milijunske oči i nade cijele nacije, odigrala je junački cijeli susret i pobijedila neugodne protivnike sa sjevera Europe, porazivši ih ponovno jednakim rezultatom (1:0) kao i prošle godine u Švedskoj.
Kada je već riječ o tradicijama, i tada i sada susret je odlučio Darijo Srna, golovima iz indirektnih udaraca. U Švedskoj je zabio iz slobodnjaka, a u Zagrebu iz kaznenog udarca s jedanaest metara. Odlični, mladi nogometaš koji brani boje ukrajinskog Šahtjora (Donjeck), iako igra na bočnoj poziciji u momčadi, uspio je na dosadašnjih 9 kvalifikacijskih susreta postići zavidnih 5 pogodaka i značajno pridonijeti plasmanu na Svjetsko prvenstvo. No, jedno je sigurno, golovi protiv izravnog konkurenta Švedske zlata su vrijedni i njihov će se izbornik Lagerback još dugo sjećati.
TRINAEST VELIČANSTVENIH: Iako zasluga za plasman na predstojeće SP pripada svim igračima koji su svojim nastupima tijekom svih proteklih kvalifikacijskih susreta pridonijeli željenom rezultatu, te stručnom stožeru na čelu s izbornikom Kranjčarom, ovog puta najveći komad »kolača slave« pripada 13 igrača koji su zabilježili subotnji nastup, kojeg će se jamačno sjećati zauvijek. U subotu 8. listopada, nešto poslije 22 sata navečer, oni su odveli Hrvatsku put Njemačke: Tomislav Butina, Stjepan Tomas, Robert Kovač, Josip Šimunić, Darijo Srna, Igor Tudor, Niko Kovač, Marko Babić, Niko Kranjčar, Dado Pršo i Ivan Klasnić, uz dvije pričuve – Ivana Bošnjaka i Daria Šimića. Odigravši jednu od najboljih partija od kada igrju zajedno, posebice u jednom teškom susretu koji je mnogo toga odlučivao, dokazali su da Hrvatska i dalje predstavlja europsku i svjetsku nogometnu silu. Osobito što je, po prvi puta, izborila plasman na jedno veliko natjecanje prije posljednjeg kola u kvalifikacijama, sjetimo se samo dramatičnih baraža protiv Ukrajine ili Slovenije, na primjer.
g
