Arhiv tekstova
Packe i reagiranja
Bruxelles je prošloga tjedna bio središte pozornosti ovdašnje javnosti zbog novih packi koje otud stižu. Zasluženo ili ne, ovdašnje su državne vlasti ponovno morale trpjeti nepovoljne ocjene za svoju politiku i obećavati kako će se popraviti. Jer, alternative baš i nema. Za domaću javnost u nekim su se izjavama visoki državni dužnosnici žalili na preoštru rezoluciju Europskog parlamenta koja navodi kako u Vojvodini postoje učestala kršenja ljudskih prava, te na oštra izlaganja predstavnika mađarske i hrvatske nacionalne manjine, no iz vlastite se kože ne može iskočiti.
Bez obzira na to što je opća ocjena, kako je broj incidenata s međunacionalnim predznakom u Vojvodini značajno smanjen tijekom 2005. godine, činjenica je da tada, kad je trebalo, korijen problema nije sasječen i korov se proširio.
Pitanje je sada što uraditi. Nekoliko je mogućih scenarija: Prvo, ignorirati rezoluciju Europskog parlamenta i negirati optužbe službenih predstavnika nacionalnih manjina, a na domaćem terenu tolerirati stanje koje ne ide najboljim smjerom; ova mogućnost vodi u izolaciju i ne preporuča se niti jednoj ovdašnjoj vladi, ali je relativno jednostavna za ostvariti. Drugo, uvažiti stvarnost, moć i utjecaj međunarodnih institucija, i radi europskih integracija čisto kalkulantski poduzeti korake koji se od države zahtijevaju; ovo je nužno zlo i ne pridonosi izlječenju i izmirenju, no izvodivo je iako uz određene nepopularne mjere. Treće, radi zdravlja države i naroda, kako većinskog tako i manjinskih, izgrađivati suvremeno društvo koje će neovisno o vanjskim čimbenicima ljude tretirati na isti način, po slovu zakona i europskih normi; bio bi to pun dobitak za sve, osim za izgrednike i nedobrohotne, ali zahtijeva puno rada i angažman cijele zajednice i svih segmenata društva – od odgojnih i obrazovnih, do represivnih.
Sve ovo skupa, uključujući i rezoluciju koja na prvi pogled zadovoljava zahtjeve onih koji su je tražili, ostavlja gorak okus u ustima. Umjesto o tehničkim detaljima približavanja općem proklamiranom cilju – Europskoj uniji – ovdje će se izgleda još dugo raspravljati o stvarima koje su već odavno trebale biti riješene i zaboravljene, ali, na žalost, kao što se da vidjeti, još uvijek nisu.
Svojevremeno nedovoljno energično reagiranje na incidente, pa i njihovo nepriznavanje ili minimiziranje, doveli su do ovoga što sada imamo. Nastavak takve politike obistinio bi crne slutnje jednog visokog državnog dužnosnika u SiCG, koji primjećuje da oštre poruke iz Bruxellesa idu na ruku jedino nacionalistima u većinskom narodu i nacionalistima među manjinama. Sasvim dovoljan razlog da se napravi diskontinuitet s praksom koja je do ovoga dovela.
Z. P.
