Arhiv tekstova

Hrcko br. 10

Ovoga petka, 28. listopada, pred najmlađim čitateljima, ali i pred onima odraslim, naći će se okrugli, 10. broj »Hrcka«. Jedini list za djecu na hrvatskome jeziku, koji je ikada izlazio na prostorima Bačke, Banata i Srijema s ove strane granice, doživio je, eto, svoj prvi mali jubilej i prigoda je da se uredništvu, suradnicima i napose urednici, upute iskrene čestitke. List je zaživio, dobio je solidno utemeljenje i preostaje mu samo da se dalje razvija.
    Teško je raditi i graditi smislene stvari, još je teže postizati rezultate, a svakako je najteže početi od nule. Nije redakcija »Hrcka« jedina koja je počela od ništice, ali jest dobar primjer za pokazati kako se vrijednim radom, kombinacijom znanja, struke, profesije i iskustva, puno može postići. U vrlo skromnim uvjetima, bez osiguranih sredstava, bez sigurne budućnosti, ali s vizijom što se želi postići, mala je ekipa entuzijasta prihvatila rizik i prije skoro dvije godine uradila prvi broj »Hrcka«. Od toga dana ekipa je brojčano jačala, kvalitativno se razvijala, a »Hrcko« je rastao. I, skoro da je već postao i poznatiji od svoje starije sestre, lista unutar kojeg izlazi kao mjesečni podlistak. U svakom slučaju, simpatije je pobrao i malo mu tko ima što suvislo prigo-voriti.
    No, njegovi se tvorci i autori ne smiju opustiti, jer ništa nije toliko opasno kao uspjeh. Zli jezici, koji se ne smiju javno oglasiti, u svačijem uspjehu vide samo svoj neuspjeh i toga se mala i kompaktna redakcija »Hrcka« treba čuvati. Ne plašiti, nego samo čuvati i raditi i dalje, truditi se biti bolji i drugačiji i istinski pridonositi kolektivnom dobru.
    Početna dilema uredništva, treba li »Hrcko« biti samo zabavni list, ili samo edukativni, ili mješavina i jednog i drugog, čini se da se polako razrješava i to u korist ovoga trećeg. Nema se mogućnosti, prije svega materijalnih, praviti list koji će biti ozbiljno školsko učilo, pa se u danim okvirima zabavni i poučni sadržaji fino prepliću. Ono na čemu osobito treba u buduće raditi, jest da »Hrcko« bude dio svakoga našeg doma i svake naše obitelji. Učiti materinski jezik od najmanjih nogu najbolja je metoda za širenje nacionalne svijesti. Nikakve kasnije propagande, uvjeravanja, prozivanja i upiranja prstom u navodne krivce, ne mogu nadoknaditi izgubljeno, što se danas itekako osjeća i odražava, prije svega na broju učenika u odjelima na hrvatskome jeziku. Još kad se tome dodaju i negativne vibracije, što se tajno ili javno svako malo šalju iz samoga vrha organizirane zajednice, onda doista treba biti mudar i jak i zadržati prisebnost i optimizam.
    U svakom slučaju, na djeci svijet ostaje, da upotrijebimo tu izblijedjelu frazu, pa im poželimo još jednom da generacijama odrastaju uz svoga »Hrcka«, a što se odraslih tiče, neka se jedni prema drugima, i prema zajednici, odnose kako umiju i hoće, ionako nitko od svojih tragova pobjeći ne može, bili oni čisti ili prljavi, svejedno.
Z. P.