Arhiv tekstova
Srbija bez vizije
Stanje ljudskih prava u Srbiji u 2003. godini, prema godišnjem izvješću Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji (HOPS), umnogome je određeno revitalizacijom tradicionalnog konzervativizma, kao logičnog ishoda velikodržavnog projekta koji nije napušten, opće krize identiteta i društvene frustracije. Rezultati parlamentarnih izbora krajem prošle godine i predsjedničkih koji su im prethodili, samo su ogoljeli pravo stanje u Srbiji. Istovremeno potvrdili su da se Srbija, kakva je danas, ne može sagledavati samo kroz period prije i nakon 5. listopada, već i kroz cijelo 20. stoljeće. Ako se izuzmu povijesni »incidenti«, većinska i dominantna Srbija je suštinski orijentirana protiv temeljnih vrijednosti zapadnog demokratskog svijeta, kao što su tržišna privreda, vladavina prava i odnos prema manjinama. Današnja Srbija je u fazi lutanja, bez pravog usmjerenja i vizije, nespremna da se suoči s nedavnom prošlošću, ratovima i zločinom, i bez ideje kako da pristupi gradnji društvenog sistema.
Od ubojstva premijera Zorana Đinđića, koje je obilježilo 2003, do parlamentarnih izbora ostvareni su gotovo u cijelosti ciljevi »puzećeg puča«, usprkos pokušaju međunarodne zajednice da održi kurs reformi, prije svega kroz prijem SCG u članstvo Vijeća Europe već tijekom izvanrednog stanja. Cjelokupna oporba, većina nevladinih organizacija i medija bili su usmjereni na obaranje Vlade i njezinu kompromitaciju. Na izborima su pobijedile snage koje su zbog rješavanja »nacionalnog pitanja« odlagale tranziciju i demokratizaciju društva. Konzervativna srpska elita, koja se ne miri s porazom nacionalnog projekta, našla je novi oslonac populističke politike u produkciji afera i skandala. To je dodatno spriječilo stvaranje alternative koja Srbiji nedostaje praktički od pada Berlinskog zida, kaže se, između ostalog, u uvodu izvješća.
ATENTAT ZAUSTAVIO REFORME: Najnovije godišnje izvješće pod naslovom »Ljudska prava i odgovornost: Srbija 2003« fokusira se na događaje, tendencije i institucije, zbog kojih se Srbija ponovno našla na povijesnom raskrižju: za ili protiv Europe. Na gotovo 600 strana obrađene su sljedeće teme: prevladavanje prošlosti – normalizacija i relativizacija zločina; Srpska pravoslavna crkva u politici; vojska – transformacija pod pritiskom; policija – pokušaj dekriminalizacije; otpor promjenama u pravosudnom sustavu; ubojstvo premijera Zorana Đinđića i domet izvanrednog stanja; ekonomska i socijalna prava na margini; privatizacija – iskorak prema tržišnoj privredi; stvaranje novog obrazovnog modela; mediji – sloboda javne riječi i odgovornost; nacionalne manjine između načela i prakse; Vojvodina između autonomije i centralizma; Sandžak – najveći izazov regionalizmu; Kosovo – odsustvo realizma; Srbija i Crna Gora – neminovnost razlaza; odnosi sa susjedima i zaštitnici ljudskih prava. Studija pod nazivom »Srbija u začaranom krugu nacionalizma«, mjesečna izvješća o medijima, kao i pregled aktivnosti i izdavačke djelatnosti Helsinškog odbora za ljudska prava u 2003. godini predstavljeni su u dodatku izvješća.
Sumirajući prethodnu godinu, izvješće Helsinškog odbora, između ostalog, zaključuje:
Reformski napori u Srbiji zaustavljeni su ubojstvom premijera Zorana Đinđića, a prosinački parlamentarni izbori ugrozili su nivo napretka ostvarenog nakon 5. listopada; Događaji u 2003. omogućili su da se tradicionalni konzervatizam ponovno učvrsti kao dominatna politička opcija koju karakterizira antieuropejstvo, nerazumijevanje suvremenih svjetskih tokova i civilizacijskih vrijednosti; Pokušaj reforme vojske naišao je na glavnu prepreku u armijskom vrhu; Sve ukazuje da će se nastaviti politika konzervatizma, koja se posebno prelama kroz debatu o novom ustavu, rješavanju kosovskog i vojvođanskog pitanja, suradnju s Haškim tribunalom i odnosu prema Državnoj Zajednici; Orijentacija koja je pobijedila na izborima usmjerena je na potpuno uništavanje alternative i guše-nje intelektualnih sloboda;
ODGOVORNOST MEĐUNARODNE ZAJEDNICE: Ovakav institucionalni okvir – suštinski u suprotnosti s konceptom ljudskih prava, a time i svih međunarodnih konvencija kojima se ona garantiraju – sužava prostor za ostvarenje građanskih, političkih i manjinskih prava; Suradnja s Haškim tribunalom je imperativ ne samo zbog uspostavljanja sustava odgovornosti i pravde, već i zbog koncepta vrijednosti koje Tribunal i sustav UN u cjelini zastupaju.
S druge strane, i pokraj svih napora da stabilizira Srbiju i od nje napravi lidera na Balkanu, međunarodna zajednica nije uspjela sagledati karakter promjena 5. listopada, kao i onih nakon ubojstva premijera Zorana Đinđića. Shodno tome, nije uspjela konsolidirati proreformske snage koje su ostale razbijene i do kraja 2003. potpuno marginalizirane. Prihvaćanjem teze o »demokratskom nacionalizmu« međunarodna zajednica je praktički pristala na normalizaciju konzervativnog etničkog nacionalizma koji, po definiciji, opstruira svaku liberalizaciju, konstatira se u uvodu izvješća.
Izvješće je objavljeno na srpskom i engleskom jeziku, a dostupno je i na sajtu Helsinškog odbora: www. helsinki. org. yu., kao i u uredu Helsinškog odbora u Beogradu (Zmaj Jovina 7/I).
