Arhiv tekstova
Slavonijo dok ti ime traje
OSIJEK – Centar za predškolski odgoj i Dječji vrtić »Mak« u Osijeku deveti puta za redom organiziraju »Dječje slavonsko sijelo«, po ugledu na HKUD »Pajo Kolarić« koje to uspješno radi već više od četrdeset godina. Voditeljica Vesna Batinić i odgojiteljice pripremile su etno-izložbu a u prigodnome su programu stihovima Miroslava Slavka Mađera i Ante Gardaša sudjelovala djeca iz njihovoga i okolnih vrtića, brojne odgojiteljice te članovi HKUD »Osijek 1862«.
Što reći, veličanstven ugođaj, djeca u narodnim nošnjama Slavonije i Baranje, roditelji na okupu pa i župnik donjogradski, vlč. Ivica Jurić, koji je zajedno s djecom molio, pjevao i igrao i blagoslovio hranu, brojni novinari iz svih osječkih redakcija.
CIJELA SLAVONIJA U VRTIĆU: »Mi smo jedan od rijetkih europskih naroda koji ima ovako dugu tradiciju i prava bi šteta bila da takva tradicija zamre«, rekla je voditeljica vrtića Vesna Batinić. »Nastojimo je prenijeti na našu djecu, na najmlađe koji su trenutačno vrtićke dobi, a tu nam zdušno pomažu roditelji, grad i institucije. Nema nekakve jedinstvene slavonske nošnje, evo, ovo na meni je stara slavonska nošnja iz đakovačkog kraja i stara je stotinjak godina, na mojim je kolegicama šokačka nošnja ili stara baranjska nošnja, a naša su djeca u slavonskim, šokačkim, baranjskim, posavskim i cvelferskim nošnjama, zavisno od kuda im roditelji, ili djedovi i bake potječu, ali sve je to slavonsko narodno ruho«.
»Već punih 9 godina zdušno radim na promicanju slavonskih narodnih običaja u ovom našem vrtiću i mislim da je ovo »Dječje slavonsko sijelo« dobilo svoj smisao i svoj sadržaj«, rekla je Ljubica Farkaš, odgojiteljica-mentor u vrtiću »Mak«. »Ovu bogatu baštinu treba prenijeti na djecu, jer oni su ti koji moraju i trebaju baštiniti sve ovo što je ostalo od davnina, a ja moram priznati da nam tu mnogo pomažu roditelji, bake i djedovi, posebice kada su u pitanju nošnje, a mlađi roditelji, koji prvi puta dovode djecu u vrtić, ostaju zatečeni, i zadivljeni ovakvim aktivnostima.«
Vesna Filaković i Dragica Vondrak također su pridonijele ovoj aktivnosti a i same su u šokačkim narodnim nošnjama. »Ja sam rođena Osječanka ali uvijek rado oblačim ovu nošnju i primijetila sam da i djeca uživaju u tome«, kaže Vesna. »Njihovi se roditelji trude pribaviti narodno ruho iz kraja iz kojega i sami dolaze, pa danas imamo ovdje cijelu Slavoniju, i Posavinu i Cvelferiju, i Srijem i Baranju«, kaže gospođa Vondrak i hvali se kako je i na njoj prava šokačka nošnja.
»Draga djeco, moram prije svega zahvaliti vama i vašim roditeljima, jer ovo što danas vidim prelijepo je«, rekao je Stjepan Sokol, koji je manifestaciju pozdravio ispred Gradskog poglavarstva Osijeka. »Ovo što ste vi danas pokazali potvrda je trajnih vrijednosti Slavonije i pouzdani znak da se Slavonija ne treba bojati za svoju budućnost i svoju posebnost, jer kada i djeca drže do tradicijskih običaja i narodne baštine, onda to nikakva globalizacija ne može omalovažiti. Grad Osijek uvijek će podupirati ovakve aktivnosti, a evo već punih devet godina vaši odgojitelji i vaši roditelji nastoje očuvati ovu tradiciju, a vi djeca to jako dobro radite, i trebate nastaviti tako«.
ŠTO KAŽU DJECA? A evo što kažu djeca. »Ja sam Matej a ovo na meni je baranjska narodna nošnja, a donijela ju mi je moja teta iz Topolja. Volim kada me mama obuče ovako i primijetio sam da me i djevojčice drukčije gledaju«. I Sara iz Osijeka odjevena je baranjsko narodno ruho. »Moja je baka iz Duboševice i voli kada obučem nošnju i kada zapjevam po šokački«. Petra je u šokačkoj nošnji iz okolice Đakova a Mislav je u nošnji iz Aljmaša koju mu je šila tetka Mira. »Baš volim obući ovu narodnu nošnju i nakriviti šešir, a ako me nećeš ništa više pitati, moram ići jer me već čekaju« kaže Mislav.
»Moja je baka iz Bizovca i ova je lijepa nošnja iz toga kraja«, kaže Mirela. »Volim kada dođem u Bizovac pa sjednem u svatovske zaprege i tako se provezem kroz selo. Obvezno idemo na Olimpijadu starih sportova u Brođance, a svi gledaju naša kola i konje«. I Anita je ponosna na svoju nošnju iz Brodske Posavine. »Moja je mama iz Bebrine i voli kada ja obučem njeno ruho, kada je on bila djevojčica«.
Bilo je tu još narodnoga ruha iz Cvelferije, Srijema, Podravine, Vinkovačkog, Vukovarskog i Županjskoga kraja, ali mogu vam reći da vrlo dobro pristaje dječacima i djevojčicama koji su zdušno otpjevali »Vesela je Šokadija« i zaigrali uz »Slavonci smo i Hrvati pravi«, ali i dali sebi oduška uz brojalice i rugalice koje inače uče u svojim vrtićima.
Slavko Žebić
