Arhiv tekstova

Posjet starome kraju

OSIJEK – Kult groba i promišljanje o prolaznosti života, priča o grobu kao mostu između zemaljskoga i vječnoga života, stara je koliko i ljudski rod i svojstvena je svim religijama svijeta, posebice u kršćana. Od pamtivijeka se na grobu pokojnika molilo za spas duše njegove, od Kristovog groba u Jeruzalemu do dana današnjega. U nas se ovaj blagdan slavi i kao svjetovni praznik, što samo svjedoči da je duboko utemeljen na vjeri.
    Blagdan Svih Svetih, dan je svih priznatih i nepriznatih svetaca Katoličke crkve, a Dušni je dan, dan spomena na sve mrtve vjernike, kada njihovi najmiliji prinose žrtvu za vječni život pokojnika.
HITALO SE U ZAVIČAJ: Ne treba se opterećivati komercijalizacijom koja je zahvatila sve pore društvenoga života, pa čak i ovaj segment, koji bi trebao i morao ostati dostojanstven. Nije žrtva samo kupovina skupih cvjetnih aranžmana koji su ovih dana preplavili sve naše tržnice i cvjećare, niti skupih lampiona i svijeća u kutijama od pleksiglasa, žrtvaje i iskrena molitva na grobu pokojnika, paljenje obične svijeće i cvijetak svježeg cvijeća iz vlastitoga vrta, koji ne blješti u duginim bojama ali zato zrači ljubavlju. Jer kako je rekao vlč. Ivica Jurić, župnik župe Preslavnog imena Marijinog u osječkom Donjem gradu, svrha je svijeće da gori i da se daruje, ali i svrha našega življenja je da se dajemo i darujemo drugima i samo tako ispunit ćemo cilj.
    Diljem Hrvatske, ovih su dana milijuni vjernika pohodili groblja i molili za grobove okitili cvijećem i svijećama. Državna su izaslanstva položila vijence na Mirogoju i Oltaru Domovine, rijeke su vjernika pohodile Memorijalno groblje u Vukovaru a vijenci i cvijeće položeni su u spomen na poginule u Domovinskome ratu diljem Lijepe naše.
    Gužve su bile ovih dana na svim našim grobljima, na prometnicama, jer hitalo se u zavičaj odati spomen najmilijima, pa i na graničnim prijelazima. Spominjem ovo jer su rijeke automobila odvozile vjernike, pogotovu srijemske Hrvate, put Srijema da na blagdan Svih svetih pohode grobove svojih predaka u svojim rodnim mjestima, sjete se svojih najmilijih.
    U Šidu, Gibarcu, Moroviću, Vašici, Batrovcima, Erdeviku, Ljubi, Sotu, govorimo o šidskoj općini, a slično je bilo u Rumskoj, Mitrovačkoj, Zemunskoj, grobovi su  biliokićeni cvijećem i svijećama a brojni su vjernici molili za pokoj duša svojih roditelja, djedova, predaka, svojih bližnjih. Neki su groblja pohodili već u nedjelju, neki u ponedjeljak a najviše u utorak, kadaje u Hrvatskoj državni praznik i neradni dan.
U ŠIDU ZA SVI SVETE: Vlč. Krešimir Bulat, novi je župnik župe Srca Isusovog u Šidu, koja ima filijalne župe u Gibarcu, Adaševcima, Moroviću, Vašici, Batrovcima i Kukujevcima, posvetio je grobove u svim nabrojanim mjestima a i vaš je reporter bio na svetoj misi zadušnici koju je ovaj župnik služio na blagdan Svih svetih u crkvi Marijina uznesenja iz 13. stoljeća u Moroviću, u nazočnosti brojnih vjernika iz Morovića i okolice, i Morovićana iz svih dijelova Hrvatske. Nakon mise posvetio je grobove u Moroviću a već u 15,00 sati bila je posveta grobova na Katoličkom groblju u Šidu. Sutradan, na Dušni dan, grobovi su posvećeni u Gibarcu a poslije toga i u Kukujevcima.
   Ivica Đalok podrijetlom je iz Morovića a danas s obitelji živi u Gunji kod Županje. Došao sam sa sinom a dolazili smo i ranije. Red je red i mi katolički vjernici držimo do ovoga blagdana, i dolazit ćemo dokle god budemo mogli. Puno cvijeće i puno svijeća, što ćete, velika je familija a red je sve grobove obići.
   Ivan-Bata Zavorski sa suprugom Marom došao je iz Dopsina, kod Osijeka, gdje su zamijenili kuću. Otišli smo najprije u Srijemsku Mitrovicu kod sestre koja tamo živi s obitelji, posvetili grobove tamo, pa potom u Lačarku kod ženinih, a evo nas i ovdje da posvetimo mamu i tatu, djeda i cijelu brojnu obitelj Zavorskih, i izmolimo očenaš za pokoj duša njihovih. Ilija Čuljak došao je iz Subotice. Kad smo izgubili posao u Šidu, zaposlili smo se u Subotici, ali za Svisvete uvijek dođemo u Morović da se sjetimo naših najmilijih.
U GIBARCU, NIJEMCIMA, MOROVIĆU…: Baka Manda Mutavdžić danas s obitelji živi u Livani kod Osijeka, a u Gibarac je došla autobusom. Došle smo Marica Ubrekova i ja da posvetimo sve naše, da izmolimo očenaš i da pustimo i koju suzu. Tu moj Tuna leži već godinama pa sam rekla sinu Stipi, kad ja umrem sahrani me kraj mojega Tune u Gibarcu. Tu je i Željko Mutavdžić s cijelom obitelji, došli su iz Osijeka. Navratim u Gibarac ponekad, tu sam rođen, tu sam odrastao, a za Svisvete volim doći da posvetim grobove. U Gibarcu posvetimo sve moje, naiđemo u Nijemce da posvetimo ženine, jer red je red. Volim što je groblje uređeno, pa mi izgleda ko kada smo svi mi do nedavno bili u Gibarcu.
    Nevenka i Miki Segedi došli su u Gibarac čak iz Petrinje. Dolazimo svake godine od kada se moglo slobodno preko granice, nekada dođemo i tijekom godine a za Svisvete obvezno. Dođu i sin i snaha, obiđemo groblje, obiđemo rodbinu i prijatelje i vraćamo se kući.
    Jelka Orozović prvi je puta na muževom grobu od kada su zamijenili kuću u Osijeku 1993. godine. »Volim što sam došla, što sam obišla Stipin grob, podigli smo mu i spomenik i tu je i moja slika, pa sam rekla sinovima, kad ja umrem sahranite me u Gibarcu kraj moga Stipe«. I tako nebrojeno priča, tako je bilo u Gibarcu, tako u Moroviću a tako je bilo i u svim ostalim mjestima diljem Srijema, gdje danas i nema mjesta s većinskim hrvatskim življem.

Slavko Žebić