Arhiv tekstova
Pisma ječi, ne da noći mira
Prošlog vikenda je u Velikoj dvorani HKC »Bunjevačko kolo« u Subotici upriličen Godišnji koncert prve izvođačke skupine Folklornog odjela koji djeluje pri ovom hrvatskom kulturnom centru. Pod nazivom »Pisma ječi ne da noći mira« u dvije koncertne večeri 5. i 6. studenoga najreprezentativniji plesači i pjevači Odjela, njih četrdesetak, nastojali su prikazati sve ono na čemu su tijekom godine radili, ali i predstavljali na brojnim ovogodišnjim gostovanjima.
Koncert je ujedno predstavljao i jednu od manifestacija kojom HKC »Bunjevačko kolo« ove godine obilježava 35 godina svog kontinuiranog rada. Prije početka koncerta okupljenima se obratio predsjednik Centra Mirko Ostrogonac koji je, ukazujući na jubilej, ovom prigodom iskazao zahvalnost svim članovima koji su sudjelovali u dosadašnjem radu Centra, stvarajući, kako je istaknuo, »jednu liniju napretka i uspona koji se zasniva na elementima naše kulturne baštine«. »Također bih se zahvalio i sponzorima, ali u prvom redu i roditeljima koji i dalje usmjeravaju svoju djecu u ovaj Centar«, dodao je Ostrogonac.
PISMA JEČI: Već i sam naziv koncerta, »pisma« koja »ječi«, kao da je ukazivao na jednu drugačiju nit koja će se provući kroz cijeli nastup. Naglasak na tradicionalnom pjevanju, koji je ravnopravno pratio plesne sadržaje, učinio se kao pravi potez. Tako smo već u prvoj točki mogli čuti pjesme iz kajkavskog dijela Hrvatske »Gore, gore Sončece« i »Dobri denek«, postavljenih po obradbi E. Cosseta. Uvjerljivi početak nastupa pratilo je »Bunjevačko momačko kolo«, a nakon njega mađarske igre – Szátmóri táncok. Pjevačke mogućnosti ansambla ponovno su istaknute u točki »U mliku mati me umiva« koju su činile pjesme iz Brodskog posavlja. Nakon toga ansambl je izveo pjesme i plesove Baranje u koreografiji pod nazivom »Volim gajde nek’ tambure troje«, te u okviru teme »Sve ptičice zapjevale« pjesme i plesove Zagorja.
PREMIJERNE IZVEDBE: Na koncertu su premijerno izvedeni koreografija za hercegovačku poskočicu – »Linđo«, točka »Kamen goro prozeleni rano« – pjesme i plesovi Hercegovine (obje potpisuje poznati hrvatski etno-koreograf i istraživač Vido Bagur), te »Tri ljubavne i plesovi Bilogore« i arhaični napjevi iz dinarskog kraja. Puna dva sata programa upotpunile su i izvedbe točaka – »Banatski motivi«, »Hopak« (plesovi Ukrajine), pjesme bačke Šokadije, »Javoj Liko«, »Trojno« – čobansko nadigravanje, »Za onom gorom« – podravske pjesme, te na koncu programa »Podvikuje Bunjevačka vila« i »Kolo igra svaki mu se divi«.
Pokraj plesačkog i pjevačkog umijeća ansambla, posebnu dimenziju uspjeli su osigurati i zvuci autentičnih instrumenata. Publika je u tom kontekstu imala prigodu čuti: gajde, tamburu samicu, dvojnice, lijeru, tapan te violinu u štimu u kome je nekada davno svirana, i to u također drugačijoj postavci orkestra (dvije violine, kontra i bas). Za ove glazbene novine bili su zaduženi članovi gostujućeg ansambla iz Zagreba »Prava stvar« (Slobodan Vuković, Marin Vuković, Petar Varga i Jakša Papafava). Naravno, važno je spomenuti i članove orkestra Folklornog odjela koji su na čelu s Marinkom Kujundžićem (harmonika, gajde) uspješno pratili cjelokupan nastup.
DRUGAČIJI KONCERT: Nakon koncerta smo porazgovarali s umjetničkim voditeljem Folklornog odjela Davorom Dulićem. »Zadovoljan sam nastupom članova jer su, prije svega, odlično iznijeli program koji zahtijeva veliki fizički i psihički napor«, kazao je Dulić. Program koncerta je, kako je naveo Dulić, bio prilagođen jednoj manjoj, komornijoj atmosferi. »Cilj nam je bio napraviti folklorni koncert bez mnogo stiliziranih plesačkih pokreta, koji se vrti oko napjeva i nosi duh pojedinih krajeva. Iako smo tijekom nastupa prikazali i ljepotu nošnji, vizualni doživljaj nije bio najvažniji. Naš nastup se bazirao na emociji, trudili smo se stvoriti ugođaj u kome dominira atmosfera duhovnog naboja. Pokušali smo ući u jednu drugu dimenziju narodnih plesova i pjesama koja nije toliko zabavljačkog, nego više umjetničkog karaktera«, objasnio je Dulić.
A kako je voditelj folkloraca doživio reakcije publike? »Smatram kako u Subotici ne postoji još dovoljno zrela publika za ovakve programe«, kazao je Dulić. »Kod nas ako nije ‘hu bu, drž’ se zemljo, šop te gazi’, onda je program ‘dosadan’. Malo je čudno da publika nema toliko pozitivan odnos prema emocionalnom i duhovnom pristupu, već uglavnom bolje reagira prema sadržajima koji podrazumijevaju fizičku spremnost i napor. Ja nemam ništa protiv poletnijih koreografija, dapače, ali ne smatram da se sva ljepota nalazi u fizičkoj akrobatici«, objasnio je Dulić.
RAZLIČITA REAGIRANJA: Prema Dulićevim riječima, kada nastupaju u inozemstvu, koncerti »Kola« su izuzetno posjećeni, a publici često moraju objašnjavati i kako nisu profesionalci, jer ih oni kao takve prepoznaju. »Ovdje mi sve to izgleda drugačije. I onda mi sebi postavljamo pitanje smisla prezentiranja našeg rada. Možda bi bilo najbolje da nastupamo samo vani, jer tamo mnogo više cijene naš rad«, kazao je Dulić i dodao, kako podrška Folklornom odjelu postoji, ali je ona, posebice glede financija, nedovoljna.
Pokraj razočaranosti Dulić je na koncu razgovora ponudio i jedan drugačiji pogled na bavljenje »narodnom umjetnošću u aktivnosti koju nazivamo folklor«. »Možda ovo što mi radimo više nije pogodno za široke narodne mase i postaje umjetnost namijenjena profiliranoj publici. Ako je to u pitanju, ja ću biti zadovoljan jer onda folklor izrasta u jednu kvalitetnu granu umjetnosti. Netko je voli, a netko ne. A ako nije tako, onda mi se čini da smo mi umjetnički rukovoditelji u ovoj struci – promašaj«.
D. Bašić Palković
