Arhiv tekstova
Crkva posvećena Srijemskim mučenicima
U Ivanovu, malenome selu nedaleko od Viljeva, u nedjelju je 6. studenoga, u povodu blagdana Srijemskih mučenika, blagoslovljena novoizgrađena filijalna katolička crkva Svih Svetih Srijemskih mučenika, prva takva u Hrvatskoj. Svetu je misu predvodio msgr. Marin Srakić, biskup Đakovačke i Srijemske biskupije u koncelebraciji s desetak svećenika iz okolnih župa i ujedno blagoslovio novosagrađeni molitveni dom na radost brojnih vjernika iz Ivanova i okolnih sela.
»Danas sam iznimno sretan što zajedno s vama mogu podijeliti ovu radost kada poslije desetak godina izgradnje, uz Božju pomoć i zagovor Svih svetih Srijemskih mučenika, obavljamo blagoslov naše filijalne crkve u Ivanovu«, rekao je župnik vlč. Vlado Karačić, upravitelj župe sv. Andrije u Viljevu koja ima filijale u Ivanovu, Blanju, Bockovcu, Kapelni, Krunoslavlju i Viljevačkom Cretu, pozdravljajući pritom biskupa Marina, nazočne svećenike, predstavnike općine i županije te brojne vjernike koji su napunili novosagrađenu crkvu. »Radovi su trajali od 1994. do 2005. godine i intenzivirani su ovoga proljeća, tako da novo zdanje odgovara za potrebe bogoslužja, pa smo danas svi sretni i radosni i neka nas sve skupa prati božji blagoslov i zagovor Srijemskih mučenika. Župa u Viljevu je nevelika župa i prostorno i po broju vjernika, a nabrojane filijale mala su mjesta, pa tako Ivanovo ima oko 250 duša u 80 obitelji, u Blanju je 12 obitelji a u Bockovcu 15, isto toliko u Krunoslavlju a u Kapelni 40 i u Cretu Viljevačkom 20. U svim ovim mjestima ima dosta protjeranih Hrvata iz Srijema, posebice iz šidske općine, iz Vašice, Morovića, Kukujevaca, Gibarca, Sota, pa i iz drugih mjesta.«
MUČENIŠTVO: »Filijalna crkva u Ivanovu, koju smo blagoslovili na čast Srijemskih mučenika, radost je i za sve naše vjernike, jer uglavnom vidim tu mnogo naših vjernika iz Srijema, koji su ovdje počeli dolaziti kada su se naše župe tamo počele osipati, pa otuda puno simbolike i asocijacija na Srijemske mučenike, koji su podnijeli mučeništvo u vrijeme cara Dioklecijana, a vi ste, draga braćo i sestre, podnijeli mučeništvo u vrijeme jednoumlja i ratnoga ludila, u vrijeme kada je bilo teško biti Hrvat u Srijemu«, riječi su biskupa Marina Srakića. »Ja ne volim dijeliti ljude, ali neki su ovdje proglasili da su ugroženi, a digli su ruku na demokraciju, digli su ruku na Hrvatsku, a vi tamo niste dizali ni bune ni barikade, a tko nije smogao hrabrosti i otišao ranije, kasnije je puškom istjeran. Ali, Bogu hvala, ovo je već treća crkva podignuta u mjestima koje nastanjuju naši vjernici iz Srijema, prije toga podignuta je u Poganovcima, gdje je najviše Gibarčana, pa u Budimcima, gdje je najviše Kukujevčana, i evo danas i u Ivanovu, a za biskupa je najveća radost kada blagoslovi novu crkvu, posebice ako je posvećena Srijemskim mučenicima. Imamo mi crkvu u Srijemu, u Mitrovici, posvećenu sv. Dimitriju, također srijemskom mučeniku, ali ovo je prva crkva posvećena svim Srijemskim mučenicima.«
»U zadnjih desetak dana ja sam dva puta pohodio Srijem i prošao sam pokraj Batrovaca, Morovića, Šida, Gibarca i Kukujevaca«, nastavio je biskup Srakić. »Prvo sam išao na proslavu blagdana svetoga Dimitrija i vidio se s našim vjernicima iz Mitrovice i cijeloga Srijema, a jučer sam bio u Irigu, gdje smo obilježili 200. obljetnicu župne crkve, 30. godišnjicu zaređenja njihovog svećenika i 25. godišnjicu djelovanja u toj župi. Raduje me da su crkve i danas tamo pune, bez vas koji ste otišli, a iz Srijema je otišlo 45 do 50 tisuća vjernika, no kažu mi da i oni koji se prije nisu osjećali tako danas rado dolaze u crkvu, primaju sakramente i vladaju se sukladno njima, što će reći da je proradila svijest i savjest. Osjeća se boljitak, osjećaju se slobode, ali slobode nema bez materijalnoga boljitka a tamo je gospodarska situacija dosta teška. Ja sam u Srijem uvijek rado odlazio i tamo se lijepo osjećao. Ja sam Srijem ‘otkrio’ dosta kasno, tek kada sam imenovan za pomoćnoga biskupa, jer dok sam bio profesor i nisam putovao. Danas se mogu pohvaliti da smo naš studij teologije i bogoslovije podigli na razinu fakulteta i da je Đakovo danas sveučilišni grad. Dakle, u Srijem sam odlazio rado i divio se njihovim doživljavanjem i poimanjem vjere. Recimo u Gibarcu, negdje pred rat, jedno vrijeme nisu imali župnika, ja dolazim na krizmu a sve kao pod konac. Tutori na svom mjestu, ministranti odjeveni, dvije žene za harmonijem, zna se tko će pjevati i što će pjevati, zna se tko će čitati, a ja ih pitam, pa recite vi meni, što će vama župnik? Ili recimo kada sam odlazio u jesen 1991. godine a selo puno tenkova. Odu naši tutori kod njihovog zapovjednika i pitaju ga, što će reći naš biskup kada sutra dođe u posjet? Preko noći tenkovi su odvezeni, ja sam obavio posjet a poslije čujem da su pitali, što je rekao vaš biskup?«
RAZUMIJEVANJE LOKALNE SAMOUPRAVE: U koncelebraciji je sudjelovao i vlč. Vinko Dubravac, župnik župe u Strošincima, koji je bio upravitelj župe u Viljevu kada je počela izgradnja crkve u Ivanovu.
»Da, sjećam se kada su 1992. i 1993. počeli dolaziti naši katolici iz Srijema, bio sam upravitelj župe, i sam prognanik, protjeran iz Baranje, iz Kneževih Vinograda«, rekao je vlč. Dubravac. »Razumio sam njihova htijenja i njihovu želju da imaju svoju crkvu i poradili smo najprije na živoj crkvi, jer u središtu mojih težnji uvijek je bio čovjek, pa onda i na izgradnji crkve kao zgrade za bogoslužje. Naišli smo na razumijevanje kod lokalne samouprave u Viljevu, ljudi su pomogli koliko je tko mogao i krenuli smo uz Božju pomoć u jesen 1994. godine kada je temeljni kamen blagoslovio blagopokojni biskup msgr. Ćiril Kos, pa nekako do 1997. kada smo zgradu stavili pod krov. Već sljedeće 1998. godine ožbukali smo i uradili prijeko potrebne radove, pa smo za blagdan Rođenja sv. Ivana Krstitelja, kojega smo ustanovili za zavjetni dan, predali crkvu na uporabu vjernicima a da nije obavljen blagoslov. Oni su tada bili kao izgubljeni, tražili su utjehu, trebali su pomoć, a meni je drago da sam tada mogao podijeliti s njima tu njihovu muku, ali i radost kada smo izgradili novu crkvu u ustanovili zavjetni dan, na preporuku vjernika izbjeglih iz Vašice, jer su njihovu crkvu u Vašici minirali i do temelja srušili, pa im je bilo drago da evo imaju molitveni dom u novoj životnoj sredini. Bilo je pomalo i trvenja, svatko je vukao na svoju stranu, jer ima vjernika iz više srijemskih mjesta, ali ja sam zagovarao da nebeski zaštitnici mjesta budu Srijemski mučenici i da 5. studenoga bude crkveni god u Ivanovu, što je i prihvaćeno«, rekao je vlč. Dubravac.
U NOVOJ SREDINI: »Ja sam u Ivanovo, ili bolje reći u Gložđe, došao 1992. godine i to baš na blagdan Srijemskih mučenika, 5. studenoga«, kaže dida Iva Bertić, podrijetlom iz Morovića. »Ni slutio nisam da ćemo 10-12 godina poslije blagosloviti novu crkvu koja će biti posvećena Srijemskim mučenicima. Nije lako otići iz svojega sela, svojega šora, napustiti obiteljski dom, ostaviti susjede i prijatelje, ali moralo se. A odmah potom dolazi još Morovičana tako da nas ovdje ima 15-16 obitelji, dolaze i obitelji iz susjednih mjesta, Kukujevaca, Gibarca, Sota, Vašice i najednom u ovako malom mjestu srećeš ljude koje si i tamo poznavao. Sastajali smo se na ulici, sastajali smo se kod prijatelja, i prvo što nam je falilo bila je crkva. Pa mi smo imali crkvu u svakom našem selu. Župnik nas je odmah razumio, održavali smo mise kod Pece Bogdanovića u kući, kod moje mame u dvorištu, kad je vrijeme bilo lijepo, a poslije i u sali Doma kulture, i odlučili da pravimo crkvu. Podržao nas je vlč. Dubravac, podržao načelnik Fekete, u županiji je tada bio Glavaš i mi smo počeli. Bogu hvala, evo nakon 10-12 godina i priveli kraju, i danas nitko nije sretniji od mene kada je naš biskup Marin blagoslovio crkvu.«
Načelnika općine Viljevo vidjeli smo u Ivanovu i kada je položen kamen temeljac a i danas kada je nova crkva blagoslovljena.
»Da, imate pravo, evo već četvrti mandat načelnik sam općine Viljevo i drago mi je da danas ovdje mogu podijeliti radost s ovim ljudima, koji su puno izgubili ali nisu izgubili vjeru. Kada smo prije 10-12 godina gradili novu školu u Viljevu pitali smo ih što njima treba, a oni su svi uglas odgovorili, nama treba crkva. I evo, izgradili smo novu crkvu, danas ju je blagoslovio naš biskup Marin, vidite, asfaltirali smo i ulice u selu, a sada su na redu i drugi infrastrukturni objekti. Vrijedni su to ljudi, i svojom vjerom i svojom kulturom obogaćuju ovu našu sredinu.«
Ružica Jurišić na misu je došla iz Slatine. »Mi smo u Ivanovu živjeli od 1992. do 1998. godine, punih šest i pol godina i tu je rođeno i kršteno dvoje naše djece, a sin Hrvoje prvo je dijete kršteno u novoj crkvi Srijemskih mučenika u Ivanovu. Eto, zato sam danas došla s djecom na blagoslov crkve.«
Ministranti, Željko, čiji su roditelji iz Vašice i Krunoslav, čiji su roditelji iz Kukujevaca, hvale se da ministriraju već dvije godine a posebno im je drago da su danas ministrirali kada je euharistiju prikazao biskup Marin.
»Željko je moj sin«, kaže Antun Mrla podrijetlom iz Vašice. »Ima nas tu 10-15 obitelji iz Vašice i snašli smo se, Bogu hvala. Danas slavimo i crkveni god, ili kirbaj, kako smo govorili u Vašici, gdje nam je nebeski zaštitnik bio sv. Ivan Krstitelj, a ovdje su to sada Srijemski mučenici.«
Mato Litrić podrijetlom je iz Kukujevaca a došli su Ivanovo za mladi Uskrs 1993. godine. »Nas Kukujevčana ima dosta ovdje u Ivanovu, ima nas u Krunoslavlju, Kućancima, Miholjcu a najviše u Budimcima. Vrijeme prolazi, snašli smo se nekako pa i kirbaj slavimo danas i dolaze gosti iz Slatine, Budimaca, Čepina a prije su nam dolazili iz Gibarca, Ljube, Morovića, Lipovca.«
Anđa Marić doselila je iz Sota. »Ja i sestra smo tu u Kućancima a brat je u Našicama s obitelji. Došli smo na blagoslov nove crkve jer to je radostan događaj za sve naše vjernike iz Srijema, kojih ovdje u okolici ima dosta.«
Adam Okrugić podrijetlom je iz Morovića, došao je u Osijek davno kao student, završio pedagoški fakultet, zaposlio se kao nastavnik, odradio svoj radni vijek i sada kao umirovljenik često dolazi u Ivanovo jer tu drži pčele. »Ja sve ove ljude poznam od ranije i rado se ovdje srećem s njima, pa evo i danas s njima dijelim radost blagoslova nove crkve. Uključen sam u to od početka gradnje crkve i čak sam im savjetovao da se ne glože, tko je iz kojega sela i čija je crkva bila ljepša a čija veća. Svi smo mi katolički vjernici a Bog je jedan i danas im je to i biskup poručio. Također sam od početka savjetovao da nebeski zaštitnici budu Srijemski mučenici, jer ima nas iz cijeloga Srijema, a tko hoće, neka uz ovaj crkveni god slavi i onaj koji je bio u njihovom mjestu.«
Kada je riječ o Srijemskim mučenicima, spomenimo one koji su upisani u popis mučenika i koje slavimo tijekom crkvene godine: sv. Hermilo i Stratonik, pogubljeni oko 315. godine, sv. Anastazija (Stošija), mučena 304. godine, sv. Sinerot, mučen oko 307. godine, sv. Montan i Maksima, oko 304. godine, prvi Srijemski mučenici, sv. Irinej, biskup i sv. Dimitrije, đakon mučeni 304. godine, sv. Euzebije, biskup i sv. Polion, lektor, u Vinkovcima oko 258. godine, sv. Agripin, Sekundo, Maksim, Marcijal i Fortunat, mučeni oko 304. godine, sv. Urcizin i sv. Bazila mučeni 304. godine, sv. Inocent i Sabacije i drugih 30 mučenika, sv. Donat i drugih 16 mučenika, Fruškogorski mučenici, sv. Klaudije, Simforijan, Nikostrat, Simlicije, pogubljeni u vrijeme cara Dioklecijana 304. godine. g
