Arhiv tekstova
T(V)jednik
Kao treća »atomska pošast« za svijet (izvan velikih) tema ove kolumne je trebala biti Arapska Republika Siria, koja se sa oko 17 milijuna stanovnika graniči preko znamenite Golanske visoravni s Izrealom (zbog koje su vodili i rat), istočno s Jordanom i Irakom a zapadno s velikom Turskom i malim Libanonom, kojeg su »posvojili« skoro posljednjih dvadeset godina podržavajući militantne palestinske skupine pok. Jasera Arafata (rijetko tko zna pravog imanea – Abdel Rahman Abdel Rauf El Kudua El Husein, rođen u Kairu), dok su tek ove godine »otpakirali« kući pod velikim prijetnjama SAD. Siiria, kao militarizirana zemlja, već je prije dvadesetak godina gradila atomski reaktor u blizini Damaska, glavnog grada, pod patronatom SSSR-a, ali su »filmskom« akcijom izraelski lovci-bombarderi krećući se noću, sasvim nisko, ispod dometa radara zbog zakrivljenosti zemljine kugle, po pustinjskoj granici doletjeli bešumno do samog Damaska, glavnog grada, i gradnju reaktora uništili zauvijek te se neoštećeni, tad velikom brzinom vratili u Izrael. To je bilo još u vrijeme višedesetljetne diktature Hafeza-el-Assada, vođe sirijskog ogranka partije BAATH (prosovjetske), a po »demokratskom« obrascu Orijenta, gazda je odredio sina Bashara-el-Assada, liječnika-oftamologa, britanskog đaka, za nasljednika od 2000. godine, nakon svoje smrti. Ali, faktički partijski moćnici BAATH, kao i prije invazije SAD u Iraku, i nadalje vladaju faktički, a zbog toga i Al-Quaida, koju zasigurno tajno podržavaju, tu »mrežu« arapskih terorista-samoubojica, ova zemlja permanentno smeta jedinoj super-sili svijeta, SAD, (a tu su u blizini i naftni izvori, a barell sirove nafte je 60 USA dolara, pa sad vi vidite.
Međutim, događaji u susjednom Jordanu (negdje cis-ili trans) Hašemitskoj kraljevini, kojom sada vlada mladi naobraženi kralj Abdullah II., od 1999. godine s oko 5 milijuna sunitskih muslimana »beduina« izbio je odjednom u prvi plan ove kolumne. U tri samoubilačka napada Al-Quaide na luksuzne ogromne međunarodne hotele Hayat, Daysin i Radison USA, ubijeno je najmanje 67 osoba a ranjeno preko 300. Teroristi su Jordaniju nazvali »predvorjem« američkih operacija u Iraku, a glavni osumnjičeni za vođu svega je jedan od glavnih ljudi Al-Quaide (»mreže«) Al Zarkhavi, rođeni Jordanac, veliki mrzitelj Hashemitske dinastije. Taj i u Iraku vodi terorističke skupine samoubojica, kako protiv američkih vojnika tako i protiv šiitskih većinskih muslimana koji žele formirati vladu nakon izbora u siječnju 2006. U hotelu Radison USA je bilo vjenčanje, mladenci srećom nisu poginuli, ali brojni gosti, čak iz Israela, jesu. I ova najnovija gesta ludila pokazuje donekle vjerodostojnost teorija o laganom, »puževskom« početku trećeg svjetskog rata između islama i ostatka svijeta, započet rušenjem »kula blizanaca« u New Yorku 2001. godine, 11. rujna. Teroristi ne biraju sredstva niti ciljeve kako bi uništili što veće i poznatije objekte gdje strada puno nedužnog svijeta kako bi unijeli kaos. Ipak još supersila SAD i dvije druge velesile drže kontrolu koliko-toliko, kako ne bi izbio sveopći sukob i kako se ne bi dogodio kraj ovog našeg nesretnog svijeta. Vox clamantis in deserto (Glas vapijućeg u pustinji). Treba ga poslušati kako ne bi bilo sve na svijetu pustinja.
-----
Niška lokalna vlast kupila je 2002. godine za potrebe Gradskog simfonijskog orkestra vrhunski koncertni klavir znamenite marke »Stanway« po cijeni od 55.000 eura od privatne tvrtke »Befak« iz Beograda. Od trenutka same kupovine znalci i klavirštimeri su rekli da taj primjerak glasovira nije kvalitetan a eskpert firme »Stainway« da bi cijena takvog »razdrndanog« instrumenta kod njih u Njemačkoj bila »smiješna« na tržištu. Klavir je sud zapečatio budući da se sada vodi spor s prodavcem oko vrijednosti odnosno prevare, tj. Naknade štete.
E, ovdje moram ispričati slučajno vlastito saznanje i nauk kako se kupuje skupocjeni instrument. Subotički pokojni odvjetnik Branimir Jocić, kao tadašnji tajnik Subotičke filharmonije, negdje sedamdesetih godina prošlog stoljeća (ide vrijeme!) išao je u Hamburg, tada BRD, kupiti novi »Stainway« za subotičku općinu i potrebe filharmonije, pa je postupio lukavo na sljedeći način: prvo je otišao u tamošnji Glazbeni zavod i angažirao za po 100 DEM četiri ponajbolja studenta, poveo ih sa sobom lijepo u tvornicu ovih svjetskih No.1 koncertnih glasovira, tj. Prodajni odjel da oni isprobaju sve primjerke koji su trenutačno dovršeni i dani u prodaju (za takav novi instrument čeka se mjesecima i godinama). Dečki su se »rasvirali« i sva su četvorica pokazala prstom na isti klavir nakon desetak minuta svirke. Gospodin Jocić je tada odmah isplatio fakturu i troškove prijevoza za Suboticu i za tri smo tjedna imali jedan od najboljih »Stainwaya« u Europi, a imamo ga i danas, što mogu potvrditi veliki pijanisti od Ive Pogorelića sve do Rite Kinke i Jasminke Stančul, koji su skupa s nama puno puta uživali u jedinstvenom zvuku tog glasovira. Još da ne zaboravim, Jocić je poslije kupovine dečke poveo u jednu drugu četvrt Hamburga, da ih počasti drugačijom svirkom.
Glavno je da su svi bili zadovoljni, mislim da je cijena bila tadašnjih blizu 100.000 DEM, što nije bitno jer to se kupuje prvorazredno i jednom u stoljeću, a tada je subotička općina imala ogromni vlastiti proračun jer smo imali Ustav iz 1974. SAPV u sklopu svega.
g
------
»Kaizer« (car) Franz Beckenbauer, nekada najbolji nogometaš svijeta i kapetan »Bundesmanschafta« a sada predsjednik organizacijskog odbora Svjetskog prvenstva u nogometu 2006., za kojisu se plasirali i SiCG i Hrvatska (jer nisu bili u istoj skupini kvalifikacija!) izrično je protiv uporabe tzv. »pametne lopte« s nekakvim čipovima ugrađenim, koji bi »javljali« sucima je li lopta prešla crtu gola ili nije. »Ostavimo to ljudskom faktoru«, veli Fritz, i u Engleskoj 1966. u finalu su igrali domaćin i Njemačka, a »spojka« domaćih Hurst je uputio iskosa jednu loptu koja je cijelom širinom gola išla po crti a glavni je sudac dosudio gol za Englesku, koja je pobijedila s 4:2 i osvojila tako jedinu titulu svjetskog prvaka do sada, premda su Englezi »izmislili« nogomet. Po svemu sudeći, budući predsjednik FIFA Beckenbauer, zna kao dugogodišnji igrač nogometa da suci imaju biti »uvijek u pravu«, na tom je zasnovan sport kao dio ljudske zabave i to ne najmanje važan. Neće valjda računalo odlučivati tko je prvak svijeta! Ostavimo barem to ljudima tj. sucima. Bravo Care i trebaš biti »glavni« u FIFA, a drugi veliki nogometaš Michel Platini u UEFA predsjednik! Nogomet nogometašima i sucima, a kompjutori neka računaju koliko »love« se tu vrti oko lopte diljem svijeta, a navijači neka se raduju ili tuguju, to je tako ljudski i treba ostati. Moguće finale ponovno bude Njemačka-Engleska i lopta mili po crti gola… i neka sudac bude »uvijek u pravu«! g
