Arhiv tekstova
Likovna nadahnuća dostojna jubileja
»Hrvatsko kulturno-umjetničko društvo ‘Bunjevačko kolo’ osnovano je 18. siječnja 1970. godine. Punih 35 godina pokušavamo čuvati i njegovati bogatu kulturnu baštinu naših predaka. A svi mi skupa večeras, u ovom trenutku, to i činimo«, riječi su dijela uvodnog izlaganja Josipa Horvata, predsjednika Likovnog odjela, izgovorenog prilikom otvorenja izložbe, u petak 11. studenoga u Velikoj dvorani HKC »Bunjevačko kolo« u Subotici. Riječ je o retrospektivnoj izložbi slika članova Likovnog odjela ovog Centra, koja je u jubilejskom ozračju, uz nazočnost velikog broja posjetitelja, publici predstavila ostvarenja nastala u nekoliko posljednjih godina na Međunarodnoj likovnoj koloniji »Bunarić«, točnije – izbor djela sa saziva održanih u periodu od 2000. do 2004. godine.
PRIGODNI PROGRAM: Ova umjetnička kolonija prvi je puta održana 1997. godine u okviru djelatnosti Likovnog odjela, a već sljedeće godine postala sastavnim dijelom programa subotičke »Dužijance«, žetelačke svečanosti koju tradicionalno organizira HKC »Bunjevačko kolo«. Stoga je ova izložba ujedno značila i svečanu prigodu za nastup onih koji djeluju izvan likovne umjetnosti, ali svojim radom doprinose sveukupnom kulturnom djelovanju ovoga Centra. Tako su u umjetničkom dijelu programa nastupile recitatorice Hrvatske čitaonice – Mirjana Horvacki i Nevena Mlinko, članovi Folklornog odjela odigrali »Momačko kolo«, a stalni sudionik »Festivala bunjevački pisama«, nastalog također u okviru Centra, Antun Letić – Nune uz pratnju tamburaškog orkestra »Hajo« otpjevao pjesmu »Daleko je Subotica«, nagrađenu prvom nagradom stručnog žirija i publike prve festivalske godine.
PODSJEĆANJE NA OSNUTAK: Okupljenima se obratio i prvi predsjednik »Bunjevačkog kola« Bela Ivković koji je govorio o detaljima iz vremena osnutka ove udruge. Podsjećajući na Materice 1969. godine, kada su se u subotičkoj Gradskoj kući okupili prvi članovi budućeg Organizacionog odbora »Bunjevačkog kola«, oni koji su, prema njegovim riječima, »osjetili obvezu povesti novo kolo koje se osnivalo«, Ivković je kazao sljedeće: »Cilj okupljenih bio je osnovati instituciju koja bi se trajno i neprekidno bavila sakupljanjem, čuvanjem i proučavanjem naše ukupne kulturne baštine, kao i stvaranjem uvjeta za nova kulturna stvaralaštva među Bunjevcima, kao dijelom hrvatskoga naroda«.
Govoreći o značaju izložbe, Ivković je naglasio i kako sve žive osnivače »Bunjevačkog kola«, te sve aktivne članove u bilo kojoj etapi puta dugog 35 godina, raduje svaki uspjeh u radu bilo kog odjela ovog Centra. »Za sve njih ovo je ispunjenje njihovih vizija i ostvarenje njihovih životnih snova, a sjećanje na njih, na njihov rad, u ovakvim prigodama je samo potvrda da putujemo u dobrom pravcu«, istaknuo je Ivković.
Na zidovima Velike dvorane »Bunjevačkog kola« posjetitelji su mogli promatrati radove 38 autora, različitih po svojem stilu i izboru tehnike, ali okupljenih i ujedinjenjih u obilježavanju stvaralačkog potencijala likovne kolonije koja se odvija na salašu Paje Đuraševića, nadomak Marijanskog svetišta »Bunarić«.
STVARATELJSKA DIMENZIJA ČOVJEKA: Izložbu je zvanično otvorio vlč. dr. Andrija Kopilović. U svome izlaganju Kopilović je, među ostalim, naglasio kako se stvarateljska dimenzija čovjeka najviše ostvaruje upravo u umjetničkim djelima. »Svako drugo naše zanimanje, naš rad, može biti produktivan i dobar, koristan i potreban, ali umjetnost ne može biti naručena, plaćena, ona je uvijek nadahnuće i iščitavanje iznutra stvoriteljskoga poziva čovjeka da nastavi stvarati svijet. I stoga je je svako umjetničko djelo ustvari stvoriteljski čin čovjeka kojim čini da ovaj svijet biva komuniciran, priopćen onako kako ga vidi onaj koji sustvara i sebe sa Stvoriteljem«, kazao je Kopilović. On je naglasio i kako druženja u likovnoj koloniji vode međusobnom razumijevanju i sagledavanju, te u tom kontekstu podržao odgojni proces Likovnog odjela, koji, kako je objasnio, »motivira mlade za suradnju i komunikaciju lijepome«. »U času kada prestane odgoj za lijepo, prestat će odgoj za čovještvo, u času kada prestane osjećaj divljenja, osjećaj lijepoga, prestat će osjećaj dostojanstva čovjeka«, napomenuo je Kopilović i na koncu izlaganja poručio kako bi ova izložba trebala omogućiti »diviti se i susresti onoga tko kroz sliku govori, a tko se je bez potpisa u njoj i na njoj dao potpisati«.
D. Bašić Palković
