Arhiv tekstova
Sudbina Hrvata rasvjetom etnografskih istraživanja
Hrvatska samouprava Budimpešte i Mađarsko etnografsko društvo organizirali su u prošli četvrtak i petak, 10. i 11. studenoga 2005., skup na temu – »Etnografska istraživanja Hrvata u Mađarskoj«, okupivši u palači budimpeštanskog Néprajzi Múzeuma etnografe, jezikoslovce, pisce, povjesničare književnosti i povjesničare glazbe iz Mađarske, Hrvatske i AP Vojvodine (SiCG).
Posebno zaslužan za uspješno održavanje ovoga skupa Stipan Vuić, predsjednik Hrvatske samouprave Budimpešte, zahvalio se sudionicima što su pokazali spremnost pridonijeti svojim radovima obogaćivanju spoznaje o Hrvatima, ma gdje oni živjeli, a goste je pozdravio i dr. Attila Paládi Kovács, predsjednik Mađarskog etnografskog društva.
Izložbu »Sto godina bačkih Hrvata u fotografijama« otvorio je dr. Stanko Nick, veleposlanik Republike Hrvatske u Budimpešti, a dr. Ernest Eperjessy, predsjednik Manjinskog odjela Mađarskog etnografskog društva, predstavio je djela tiskana u uglednoj ediciji »Etnografija Hrvata u Mađarskoj«.
TEME PREDAVANJA: Prvi sudionik budimpeštanskog skupa Naco Zelić govorio je o tome u kojoj mjeri mogu biti »Stare fotografije – izvor podataka o bunjevačkoj narodnoj nošnji«. Potom se Zvonimir Bartulić osvrnuo na »Motiviku, stil i stih pučkog pjesništva pomurskih Hrvata«. Sanja Vulić izložila je svoj rad: »Etnograf Balint Vujkov među Hrvatima u Mađarskoj«. Milana Černelić ukazala je na »Specifičan način darivanja nevjeste novcem u bunjevačkim svadbenim običajima«, a Jadranka Grbić iznijela je »Putopisne refleksije Ivana Milčetića«. Hrvojka Mihanović Salopek ukazala je na »Tragove crkvene himnodije u foklornom stvaralaštvu Hrvata u Mađarskoj«, dok je Milovan Miković tragom sakupljačkog rada Balinta Vujkova razmatrao odnos »Tradicionalne kulture podunavskih Hrvata i globalizacije«.
Ernest Barić govorio je »O jeziku pripovjedaka iz Podravine«, a Đuro Franković o »Vodenjaku – slavensko-ugrofinske paralele«. Ruža Begovac izložila je rad: »Usporedba tekstilnih motiva baranjskih i bačvanskih Šokaca«. Đuro Šarošac osvrnuo se na »Sakupljanje narodnog blaga mohačkog muzeja«, a Mária Kiss na »Sudjelovanje hrvatskih etnologa na mađarsko-jugoslavenskim konferencijama folklora 1980-tih godina«. Mišo Mandić govorio je o tome što je sve vezano uz temu: »Čavoljska vodica«, Antun Kričkoviću kazao je na »Prošlost i današnjicu istraživanja hrvatskog folklora u Mađarskoj«, dok je Jakab Ferkov iznio svoj rad »Ribarstvo u Mohaču i okolici Mohača«.
Na kraju ovog cjelodnevnog skupa Ivan Gugan govorio je o »Televizijskoj obradi duhovne i predmetne kulture Hrvata u Mađarskoj«, što je potkrijepio dvama emisijama, od petnaest koliko ih je, do sada, snimljeno za potrebe najmoćnijega medija današnjice.
KAZALIŠNA PREDSTAVA: Navečer je, za učenike hrvatskih budimpeštanskih škola, učesnike skupa i druge uzvanike, Dramska sekcija Hrvatskog kulturno umjetničkog društva Ljutovo s uspjehom prikazala komediju u dva čina, prema tekstu Laze Pančića: »Daleko nam salaš«, pred prepunom aulom Hrvatske osnovne škole u Budimpešti, izmamivši dugotrajan aplauz gledališta. Uloge su tumačili: Arsen Baić (Roka), Vince Jaramazović(Đuka-Stariji), Marija Baić (snaš-Amalka), Petar Ivković (Beno), Ivan Vuković (upravnik), Ana Ivković (Cica), Bojan Hegediš (Đuka-Mlađi), Slavica Džavić (Marga-spremačica), Ivan Bukvić (Mate Dronjak) i Ljiljana Baić (Liza-servirka), a redatelj ove predstave je Nandor Klinocki. Inače, ovo je druga ovogodišnja predstava ljutovačkih amatera, a tijekom proteklog desetljeća priredili su ih dvadesetak.
H. R.
