Arhiv tekstova
Vrijeme
Kako se približava kraj još jedne kalendarske godine, a pod težinom novog rođendana uvećavamo svoju životnu dob, neumitno se zapitamo: »Postoji li mogućnost da zaustavimo vrijeme?«. Nažalost, moderna znanost bazirana na najsofisticiranijim mjerilima vremena još uvijek nije u mogućnosti dati nam željeni, potvrdan odmor. Jer, otkad je svijeta i vijeka vrijeme protiče u zakonitostima svog protoka.
DEFINIRANJE i MJERENJE VREMENA: Prema osnovnoj postavci vrijeme je udaljenost između dva trenutka. U početku su ljudi vrijeme pokušavali izmjeriti uz pomoć (o)kretanja Zemlje, s obzirom da jedan njen obrtaj traje jedan dan, dok joj za obilazak oko Sunca treba jedna godina. I tako, još od davnina i prvih, najprimitivnijih »mjerača« poput sunčevog sata, vodenog sata, sata svijeće, klepsidre (pješčani sat) i najčešćeg laičkog (odokativnog) mjerenja običnim pogledom prema suncu i visini koju zauzima na nebu. Sumerski narod iz Mezopotamije začetnik je osnove današnjeg, priznatog djeljenja vremena prema postulatu da jedna minuta ima 60 sekundi, a jedan sat isto toliko minuta. Tu postavku su temeljili na činjenici da brojka 60 posjeduje osobinu da može biti djeljiva s osnovnim brojevima 2,3 i 4, a sve se to dogodilo davne 3000-te godine prije Krista. Koliko su genijalni bili najbolje svjedoči činjenica da »njihova« metoda traje već punih 5000 godina i pokazuje se kao jedinom realnom u želji da se precizno broji vrijeme. Upravo iz te odrednice proistječe i zakonitost prema kojoj je sekunda osnovna jedinica mjerenja vremena, dok su sve ostale samo izvedene od nje. Ipak, kako je to uvijek u znanosti, postoji i oprečno mišljenje bazirano na takozvanom Plankovom vremenu, koje prema znanstvenicima iznosi nevjerojatnih: 600 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 000 djelića u sekundi.
MEHANIČKO MJERENJE VREMENA: Započinje 1335. godine postavljanjem sata na jedan toranj u Milanu, istina spomenuti »prvijenac« nije imao brojčanik, ali je točno otkucavao pune sate. Pokazavši se djelotvornim, opće je prihvaćen i vremenom su i drugi europski gradovi počeli postavljati slične mehaničke naprave i na svoje tornjeve. Proizvodnja prvih kućnih satova, svojevrsnih umanjenih replika velikih tornjeva, ali s brojčanikom i kazaljkama, započinje s Giovannijem Dondijem i 1364. godinom.
STANDARDNO MJERENJE VREMENA: Sve dok nije postojala standardizacija mjerenja, vrijeme koje su pokazivali prvi satovi bilo je samo proizvoljna odrednica određenog područja. No, od 1880. godine u Britaniji je opće prihvaćen standard vremena koje se mjeri u Kraljevskom opservatoriju u Griniču, a samo četiri godine kasnije (1884.) ovaj postulat je postao standardan i za cijeli svijet. Prema ovoj postavci opće prihvaćenog, globalnog mjerenja vremena udaljavanje od Griniča, na istok i zapad na svakih 15 stupnjeva donosi ili gubi jedan sat.
BRZINA SVJETLOSTI: Predstavlja osnovu za brojne teorije o vremenu i njegovoj prolaznosti, a postavljena je u usporedbi s opće priznatom vrijednosti metra (određenoj prema dvjema oznakama na štapu od platine koji se čuva u Parizu) i okolnosti da da se on definira kao razdaljina koju svjetlost prevali za 0,000000003335640952 sekunde mjereno cezijevim satom.
g
