Arhiv tekstova

Sram­na kam­pa­nja

U predvečerje summita Sanader-Koštunica u Zagrebu, i samo tri dana uoči prvoga sastanka Mješovitog odbora za praćenje provedbe Sporazuma o manjinama između SiCG i Hrvatske, netko je odlučio izazvati novu krizu u Hrvatskom nacionalnom vijeću. Možda jedno s drugim i nema namjerne i izravne veze, ali se na moguće posljedice moralo računati. Sada, kada konačno i prava Hrvata u Srbiji dolaze na dnevni red, naša se pozicija slabi isticanjem u prvi plan nesloge i nerazumne podijeljenosti unutar hrvatske zajednice. A, onda se poslije čudimo što pojedini državnici u Srbiji otvoreno kažu kako stavovi jednih Hrvata nisu stavovi svih Hrvata, što smo imali prigodu čuti prethodnih dana u povodu jedne stranačke deklaracije.
    Neshvatljivo je kako neki ljudi svoje osobne frustracije nameću kao nacionalne teme, pri čemu ih istinske nacionalne teme uopće ne zanimaju i to niti ne kriju. Toliko energije utrošiti u pokušaj smjene jednog ili dvojice ljudi u HNV-u, mjesece i godine posvetiti samo tome i sav potencijal, ma koliki on bio, utrošiti u besramnu kampanju protiv ljudi, graniči se s nenormalnim. Način na koji je vođena akcija smjenjivanja potpredsjednika HNV-a Vladimira Bošnjaka i predsjednika Izvršnog odbora HNV-a Laze Vojnić Hajduka, ispod je linije dobrog ukusa i ljudskog dostojanstva. Nema tog problema koji se ne može razgovorom riješiti, ali u ovim je slučajevima urađeno sve, kako razgovora ni slučajno ne bi bilo, pa shodno tome ni pristojnog rješenja. Toliko udaraca ispod pojasa, toliko uvreda, neargumentiranog prozivanja, javnog blaćenja i podmetanja, može se vidjeti samo u sredinama koje se ne mogu nazvati civiliziranim.
    Na kraju, sva je ta prljavština umrljala one koji su je i izazvali. I vijećnici su ipak samo ljudi, čiji obrambeni mehanizam reagira makinalno, pa nisu dopustili da negativna energija nadvlada HNV i da pod naletom histerične propagande odu ljudi za koje nisu utvrđeni propusti i s kojima nije niti započet razgovor o eventualnoj odgovornosti za bilo što. Ovo je već drugi put u posljednjih sedam mjeseci kako jedva natpolovična većina odgovornih vijećnika spašava HNV velike blamaže unutar zajednice i izvan nje. Ponovi li se još neki pokušaj ovako otvorene destrukcije, pitanje je kako će završiti.
    Najsramnije od svega je valjda otvorena demonstracija nezainteresiranosti jedne skupine vijećnika, koja je aktivna samo kad treba smjenjivati i rušiti, a nema je kad treba raditi. Ako je to »mladost« koja treba zamijeniti »sijede glave«, onda nam se crno piše.
Z. P.