Arhiv tekstova
Predstavljene Babogretke
U okviru Dana Matice u Osijeku, Šokačka grana i Ogranak Matice Hrvatske upriličili su predstavljanje Babogretki, ili bolje rečeno, slikarica i pjesnikinja, Ane Verić i Ruže Knažević iz Babine Grede. Tako je i otvorila skup predsjednica Šokačke grane Vera Erl, pozdravljajući okupljene članove i brojne goste, među kojima predsjednicu osječkog Ogranka Matice Helenu Sablić-Tomić, akademskog slikara Vladimira Džanka, prof. Mirtu Bijuković i Dunju Vanić, te prof. Sanju Nikčević koja je dovela goste iz Velike Britanije, i naravno, autoricu knjige Ružu Knežević, i izrazila žaljenje što je Ana Verić izostala zbog bolesti, ali njene slike su bile tu.
»Nemojte misliti da vam laskam, ali ovo večeras ovdje je kruna našeg događanja na II. Danima Matice, jer ukupno je zamišljeno kao oblikovanje krajolika slavonsko-panonskog prostora i upravo zbog toga smo ovdje doveli goste iz Velike Britanije, tj. naša je kolegica dovela jednog pisca, jednog glumca i jednog redatelja jer želimo pokazati da nismo zatvoreni unutar tog svog prostora, želimo govoriti o hrvatskom jeziku u sustavu virtualne zbilje i baš zato smo htjeli da središnja manifestacija ovoga trećega dana bude ovdje s vama, sa Šokačkom granom, jer znate i vizualno izraziti svoju pripadnost, a tako smo htjeli pokazati da čuvamo i njegujemo tu našu baštinu i želimo biti otvoreni prema novim sadržajima, baš kao i ovi dečki u tradicionalnom graničarskom špenzletu s naušnicom u uhu, ali i kako svoj identitet kroz hrvatski književni jezik također čuvamo i želimo s njim ići naprijed«, rekla je Helena Sablić-Tomić.
ŽENE IZ NARODA: »Ja sam Sonja Nikčević i predajem američku i englesku dramu na anglistici Filozofskog fakulteta u Osijeku, i kako u sklopu matičinih Dana u Osijeku organiziramo tjedan engleske drame, dovela sam goste da vide i upoznaju naše običaje i našu baštinu, a čula sam da vi Šokci okupljeni u Šokačkoj grani to jako dobro radite, pa sam mislila neka uživaju u događaju i vide kako se Šokci vesele ali i časte. Mogu vam reći da su oduševljeni i atmosferom, narodnim ruhom, jer mnogi su ovdje u nošnji svojega kraja, tamburašima ali i šokačkom sinijom.«
»Počašćen sam da mogu govoriti o slikarstvu Babine Grede, makar i kroz opus samo dvije slikarice, Ane Verić i Ruže Knežević, o jednom amaterizmu koji je iskren, kao suza čist i životan, ne kopiran i ne pregledan i pod nekakvim utjecajem, već okrenut vlastitom traženju naivnog izraza, a njihovi motivi su prepoznatljivi i gotovo predvidivi, sve ono čime su okružene, tu su ljudi i svakodnevni predmeti, konji, vrlo čest seoski motiv a posebice u Babinoj Gredi, crkva, žetva, kosci, žene i ljudi u različitim seoskim zbiljama. I dok je kod Ruže još vidljiva nevješta, početnička ali osjećajna ruka, kod Ane Verić je slikarska tehnika u potpunosti svladana, ali i dalje okrenuta svojemu selu i ljepoti seoskih običaja«, rekao je akademski slikar Vladimir Džanko i pozvao posjetitelje da uživaju u izloženim slikama. »Također, moram priznati da uvijek rado odlazim u Babinu Gredu i da sam tamo jako lijepo primljen, i radujem se otvaranju njihovog muzeja, ili kako oni to zovu, galerije, gdje će biti pohranjene sve slike njihovih slikara, ali i svakovrsni predmeti za svakodnevnu uporabu, koje tako zdušno i s ljubavlju prikuplja Ana Verić.«
»Drago mi je da mogu večeras predstaviti knjigu, književni prvijenac Ruže Knežević, žene iz naroda koja se bavi vrlo zahtjevnim poslom unatoč zvanju ekonomskog tehničara, i to sve vrlo vješto zna uskladiti jer piše, slika i vere se po brdima. Zbirka ‘Iz bakinog ormana’ podijeljena je u četiri dijela, priče, ‘Nekad bilo sad se spominje’, pjesme ‘Iz bakinog ormana’, priče ‘Šokica Kata planinarka’ i rječnik manje poznatih riječi, jer Ruža piše po babogredski«, rekla je prof. Mirta Bijuković. »Ruža Knežević piše jednostavnom rečenicom izričajem svoga kraja, piše o pričama i događajima o kojima je baka govorila. I inače, bake imaju vrlo velikoga utjecaja na djecu, jer jednostavno, baka je zakon. I poslije, kada odrastemo, vrlo često znamo reći, tako je govorila moja baka. Zato vam toplo preporučam ovaj uradak Ruže Knežević-Babogretke, da uživate čitajući i da se sjetite priča koje je vama pričala vaša baka.«
RETKI SU PETKI BEZ KNJIGE: Potom je govorila i prof. Dunja Vanić, koja u knjizi potpisuje lekturu i redakturu. »Moram vas podsjetiti da je ovo i manifestacija u okvir Mjesec dana knjige i da smo prije mjesec dana baš ovom knjigom tu manifestaciju otvorili u Pleternici, malom i živopisnom, ali kulturnim zbivanjima bogatom mjestu, a evo večeras, posljednjega dana ove manifestacije, pred vama smo u Osijeku, pa najprije zahvaljujem na pozivu, ali i na odazivu, jer retki su petki da se jedna knjiga promovira pred tolikom čitateljstvom. Baš sam počašćena da večeras govorim o ovoj knjizi, jer knjige poput ove, u kojima se govori našim slavonskim-šokačkim govorom, prava su rijetkost u nas i baš zato su dragocjene, a čitaju se doista s radošću, jer su nam bliske, jer nas sjećaju na djetinjstvo i neko davno prošlo vrijeme. Ruža Knežević unutar sadržaja svojih priča vješto umijeće elemente pučke tradicije pa saznajemo i kakvi su bili babogretski običaji, kako su se obavljali svagdanji poslovi, kakvi su međusobni odnosi ukućana, ali i među susjedima i mještanima općenito., kakav je bio namještaj, kako se odijevalo, kako su izgledale djevojke a kako snaše, kako se ašikovalo i kakve su sve posljedice moguće. Ruža naprosto žali što svega toga više nema, a taj je žal prepoznatljiv u pjesmi Iz bakinog ormana, po kojoj je ova knjiga i dobila ime.«
Vrlo zanimljivu promociju učinili su još zanimljivijom djevojke Babogretke pjevajući pjesme iz svojega kraja a na dvojnicama i na samici pratio ih je prof. Ivo Petričević, a također i tamburaši »Šokačka duša«, koji su poslije svirali sve u šesnaest. Petričević se zahvalio Šokačkoj grani na pozivu i divno odrađenoj promociji a zatim i gospođi iz Matice Hrvatske koja je tako lijepo govorila o Šokcima. »Velika hvala i gospodinu Džanku koji je tako nadahnuto govorio o našim slikaricama, pa ga ujedno pozivam na otvaranja Galerije na Babinoj Gredi, koje očekujemo vrlo uskoro. Došli smo ovdje da vam predstavimo dio bogatoga naslijeđa našega mjesta, a kako sviram na dvojnicama, instrumentu omiljenom kod naših pređi, želio sam da se večeras ugodno osjećate uz starinski izričaj Ruže Knežević, starinske motive na slikama naših slikarica pa i starinske zvuke starinskih svirala, rekao je Petričević.
Na kraju se vrlo kratko ali lijepo predstavila i sama autorica. »Moje je ima Ruža a svi moji poznanici i prijatelji zovu ma Babogretka, jer sam rođena u najljepšem selu na svijetu, ljeta gospodnjeg 1942. Škole sam završila u Osiku, udala se za svojega diku Đuku i s njim odgojila našega sina, koji sada sa snahom živi u bilom svitu. Evo u poznim godinama latila sam se pisanja i crtanja, što ga slikanjem zovu. Hvala vam što ste došli večeras, hvala ovim mojim divojkama, Blaži, Ani i Katarini, hvala mojim malim Šokcima Ivi i Tomislavu, hvala mojim Babogratkama što su ovako divno pivale a hvala i svim Babogretkama koje su nazočne jer imam dojam da nijedna nije večeras ostala doma u Osijeku. Hvala i divnim tamburašima, hvala vam svima.« g
