Arhiv tekstova
Novi obzori hrvatske književne riječi
Ivo Vojnović rodio se 9. listopada 1857. godine u Dubrovniku. U Splitu završava osnovnu školu i sedam razreda Klasične gimnazije. Godine 1874., maturira u Zagrebu, gdje kasnije završava i studij prava. U istom je gradu u sudačkoj službi do 1884. godine, zatim je pet godina u Križevcima, potom u Bjelovaru, a od 1889. godine obavlja dužnost perovođe pri dalmatinskom Namjesništvu u Zadru. Nadalje je sedam godina u Dubrovniku, pa u Supetru na Braču, a od 1899., opet u Zadru, ovaj put kao tajnik Namjesništva.
Od godine 1903., do 1907., ponovo je u Supetru kao kotarski poglavar, kada je, zbog jedne neprilične afere i otpušten, bez prava na mirovinu. Ostavivši upravno-političku službu, godine 1907., prihvaća mjesto dramaturga Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, a od 1911., djeluje kao profesionalni književnik, putujući po Italiji, te odlazeći u Prag, Budimpeštu, Beograd i Cetinje. Javno je pokazivao stanovite južnoslavenske političke simpatije, što je bio razlog da su ga u Dubrovniku 1914., austrijske vlasti uhitile i potom pritvorile u Šibeniku. Kada je obolio na očima, od 1915. godine liječio se u Bolnici milosrdnih sestara u Zagrebu, prijateljujući tamo s Ivom Andrićem i Ivom Raićem. Po završetku rata tri je godine živio u Francuskoj, ponajviše u Nici, a od 1922., najčešće boravi u Dubrovniku. Smrt ga je zatekla 30. kolovoza 1929., u Beogradu kamo je otišao na liječenje.
NAJAVA HRVATSKE MODERNE: Ivo Vojnović je pjesnik grada Dubrovnika. Najvrednija Vojnovićeva djela inspirirana su tim gradom. Od svih inspiracija kojima zahvaljujemo postanak raznovrsnog Vojnovićevog književnog djela, njegovo sentimentalno, gotovo bolećivo osjećanje pripadnosti rodnome gradu bijaše ne samo najdublja, najiskrenija i najplodnija, nego i jedina. Prvi objavljeni tekstovi Ive Vojnovića su dopisi o zagrebačkom kulturnom, napose kazališnom životu. Objavljivani su od 1877., do 1880. godine u zadarskom glasilu »Narodni list«. U književnost je Ivo Vojnović ušao zrelom realističkom prozom: godine 1880., u najuglednijem hrvatskom književnom časopisu »Vijencu« objavljena je njegova pripovijest »Geranium«. Već tada pokazuje svoj smisao za dramsku radnju, a kao osobito uspjeli nameću se dijaloški dijelovi teksta. To se potvrdilo i u drugim njegovim prozama, u zbirci novela »Perom i olovkom« (1884.), te u pripovijesti »Ksanta« (1886.). Pojavom proze Ive Vojnovića i Ksavera Šandora Gjalskog u hrvatskoj literarnoj prozi do njih uobičajena, opisna, prizemna rečenica dobiva dubinu, postaje slikovita. »Izgubivši svoju anegdotično-deskriptivnu funkcionalnost, ona postaje, nošena vlastitom temperaturom, umjetnički funkcionalna: ključ u svjetove svojih stvaralaca. Lirsko-prozni odlomci u ‘Geraniumu’ nisu samo sredstvo za postizanje određenih štimunga, oni imaju i svoju vlastitu cjelovitu vrijednost, kao naše najizrazitije pjesme u prozi«, piše o proznom djelu Ive Vojnovića književni teoretičar Marijan Matković, ističući kako je »Geraniumom« Vojnović premostio jaz između poetskog i proznog hrvatskog književnog izraza svog vremena. Otkrivši u svom prvencu melodiku vlastite originalne fraze, Vojnović je već u tom djelu anticipirao neke postavke hrvatske moderne. Vojnović je prvi u hrvatskoj književnosti prekinuo granicu između pojedinih književnih rodova. Njegov »Geranium« u tom smislu, svojim kontrapunktiranjem lirskih pasaža s dramskim situacijama, prethodi nekim stilskim i kompozicijskim postavkama tek dolazeće moderne.
DRAMSKA DJELA: Kada je 15. veljače 1890., u zagrebačkom kazalištu praizvedena Vojnovićeva komedija »Psyche«, njegovo prvo dramsko ostvarenje iz kruga drama kozmopolitskog, pomalo eksperimentalnog karaktera, na tragu onodobnih europskih dramskih traženja, kritika je prepoznala autora koji prati tada dominantne europske teatarske ukuse i trendove. Vojnovićev smisao za dramsko stvaralaštvo najviše će se međutim pokazati u dramama kojih se radnja događa u Dubrovniku: »Ekvinocijo«, »Dubrovačka trilogija« i »Maškarate ispod kuplja«. Dubrovnik je omogućio Vojnoviću da razigra sav svoj talent. »Dramu ‘Ekvinocijo’ krasi prije svega vješt dramski zaplet i dobro ocrtani likovi koji na pozornici prikazuju istinske ljudske probleme, iznoseći ih u slikovitoj dubrovačkoj atmosferi prepunoj raskošnog dubrovačkog govora«, piše o ovoj Vojnovićevoj drami književni teoretičar Tihomil Maštrović. »Ekvinocijo« je praizveden na sceni zagrebačkog Hrvatskoga narodnog kazališta 30. listopada 1895. godine. Drama je inspirirala hrvatskog opernog skladatelja Ivana Brkanovića, posluživši mu kao predložak za libreto opere »Ekvinocij«, čija je praizvedba bila 1950., u Zagrebu.
Najzrelije dramsko ostvarenje Ive Vojnovića »Dubrovačka trilogija« praizvedena je na sceni Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu 28. travnja 1903. godine. U drami je prikazana posve osobita slika Dubrovnika i rasapa njegove slave nakon gubitka Republike. »Čar originalnosti i svježina kreacije, te sposobnost oživljavanja konkretnih scenskih sredina, uz vješto izbjegavanje jednostranosti ilustracije povijesnih datosti kroz dijaloge živopisnih scenskih likova, čine raskošni kaleidoskop dubrovačkog svijeta koji gubi francuskom okupacijom svoju slobodu«, piše o »Dubrovačkoj trilogiji« Tihomil Maštrović. Ivo Vojnović je svojim djelima širio međaše hrvatskog književnog izraza i otvarao nove svjetove našoj književnosti.
