Arhiv tekstova

Novi prinosi povijesti subotičkoga zdravstva

Nagrade s područja kulture u osnovi se dodjeljuju za dvije skupine rezultata: za jednokratni izuzetni stvaralački pothvat (npr. značajno književno ili glazbeno djelo) ili za višegodišnji kontinuirani rad. U ovu drugu skupinu ulazi ovogodišnja nagrada dr. Ferenc Bodrogváry, koju je Kulturno-prosvjetna zajednica Subotice dodijelila subotičkome umirovljenom liječniku dr. Emilu Libmanu za njegovu drugu knjigu »Istaknuti lekari Subotice (1792.-1992.)«.
    Nova knjiga dr. Libmana nastavak je njegova istraživačkog rada na povijesti subotičkoga zdravstva i predstavlja neku vrst dopune njegove prve knjige (»Subotička bolnica – od Uboškog doma do suvremenog stacionara«, Subotica 1997.): dok predmet prethodne knjige predstavlja razvitak subotičkog zdravstva u novome vijeku, dotle je u svoj drugoj knjizi Libman ispričao životopise preko trideset liječnika iz povijesti subotičkoga zdravstva.
SUBOTIČKI LIJEČNICI: Nakon predgovora, u kojemu je autor iznio osnovna metodološka stajališta u obradbi teme, te podsjećanja na »oca« medicine Hipokrata, kronološki redoslijedom se iznose životopisni podatci o značajnijim subotičkim liječnicima, koji su obilježili pojedina razdoblja razvoja subotičkog zdravstva. Djelo se temelji na izvorima Historijskog arhiva u Subotici, pismohrani i knjižnici Zdravstvenoga centra u Subotici, subotičkoj Gradskoj knjižnici i Knjižnici Zavoda za zaštitu zdravlja, ali i na njegovoj privatnoj arhivi te vlastitom sjećanju i iskustvu. Valja uočiti da je jedan od kriterija obradbe osoba, bio da liječnici pripadaju povijesti subotičkoga zdravstva, drugim riječima, da još uvijek aktivni a zapaženi liječnici nisu predmet ove knjige, već je obradba i prosudba njihova stručna rada ostavljena za neku drugu priliku, prije svega, kada njihov opus bude zaokružen. Knjiga obiluje ilustracijama (fotografijama, faksimilima dokumenata, članaka i knjiga), a uz svaki životopis nalazi se i bibliografija radova odnosne osobe, te literatura i izvori koje je autor koristio, gdje zainteresirani mogu naći više podataka o odnosnim liječnicima. Knjiga završava autorovim životopisom, izvodima iz recenzijâ dr. Lazara Bosnića i književnika Lazara Merkovića, te kratkim zaključkom na srpskom, madžarskom i engleskom jeziku.
NASLIJEĐE KOJE PREMAŠA GRANICE STRUKE: Prikazujući subotičke liječnike, dr. Libman je obradio i više njih bunjevačkoga roda, među kojima su trajne tragove u subotičkom zdravstvu ostavili Vince Zomborčević (1810. -1900.), Pajo Ivković Ivandekić (1890. -1973.), Marcela Jagić (1901. -1990.), Ante Šokčić (1911. -1980.), Vinko Perčić (1911. -1989.), Lajčo Kovač (1923.), Fabijan Skenderović (1927. -2003.), Petar Poljaković (1929.) i Etela Rajčić (1929.). Naslijeđe nekih od nabrojanih premaša uže granice zdravstvene struke i dijelom je kulturne povijesti cijeloga grada, pri čemu se osobito izdvajaju dvije osobe. Najprije je to dr. Vince Zomborčević, prvi Subotičanin – školovani liječnik, koji je diplomirao i obranio doktorat u Pešti 1832. godine, svojedobno je bio zastupnik u Ugarskome parlamentu, član Pučke kasine. Svoju je bogatu knjižnicu, s mnoštvom naslova iz XVI., XVII. i XVIII. stoljeća, ostavio gradskoj gimnaziji, a danas je dijelom fonda subotičke Gradske knjižnice i knjižnice Gradskoga muzeja. Druga takva osoba je dr. Vinko Perčić, gastroenterolog i kolekcionar umjetnina. Dio njegove umjetničke zbirke nalazi se u Zagebu, gdje ih je (nakon što u Subotici nije bilo interesa za to) darovao Strossmayerovoj galeriji starih majstora pri HAZU. Drugi dio njegove zbirke ipak je ostao u Subotici i danas se nalazi u Zavičajnoj galeriji dr. Vinka Perčića, koja još uvijek čeka adekvatan tretman kako hrvatske zajednice tako i gradskih vlasti.
PITANJE KRITERIJA: Kao nastavak Libmanova rada na istraživanju povijesti subotičkoga zdravstva, knjiga »Istaknuti lekari Subotice (1792.-1992.)«, predstavlja njegov daljnji doprinos ovome području zavičajne povijesti. Ona je nastala kao rezultat dugih, katkada mukotrpnih, listanja i iščitavanja niza arhivskih dokumenata iz kojih nije uvijek lako sklopiti cjelinu priče. Prigovori koji se najčešće stavljaju autorima ovakvih djela jesu tipa »zašto ova osoba, a ne i ona«. Pitanje kriterija katkada je subjektivna stvar autora, u koji slučaj ulazi ova knjiga, budući da dr. Libman u predgovoru napominje da liječnici koje je obradio nisu najbolji subotički liječnici, već je riječ o osobnom odabiru 35 značajnijih liječnika iz povijesti subotičkog zdravstva (pri čemu je na odabir svakako utjecala i dostupnost podataka), što sve eventulne prigovore ovakve vrste čini izlišnim.