Arhiv tekstova

Čari dokolice

Polaskom u prvi razred osnovne škole, ustaljenim načinom preuzimanja prvih životnih obveza (školovanje), u našim životima prestaje egzistirati beskrajno carstvo slobodnog vremena u kojem smo suvereno vladali tijekom prvih nekoliko godina od rođenja. Odlazak u školu, prije podne ili do podne, izrada domaćih uradaka i učenje, van školske aktivnosti (sport, sekcije, glazba i sl.) preuzimaju vlast nad carevinom dokolice, ostavljajući sve manji »vremenski teritorij« za neopterećeno bavljenje vlastitim životom bez obveza. A tek kada se započne aktivno druženje s radnom knjižicom.
RADNI DAN – SLOBODNO VRIJEME: danas već pomalo zaboravljena marksistička indoktrinacija zagovarala je čuvenu formulu »tri osmice« oličene u humanoj podjeli dana u životu radnog čovjeka. Prema njoj čovjek bi trebao 8 sati raditi, 8 sati raspolagati svojim slobodnim vremenom i na koncu, 8 sati spavati. Lijepo zamišljeno i posve nemogućno realizirati u suvremenom tranzicijskom trenutku u kojem živimo. Ali pustimo filozofiju i vratimo se slobodnom vremenu.
    Opće je poznata činjenica kako se čovjek najodgovornije odnosi prema vlastitoj količini neobvezno angažiranih dnevnih sati. Primjerice rijetko će zakasniti na dogovoreni rekreativni sport, partiju karata ili ugovoreno vrijeme putovanja, dok milijuni radnih ljudi svakodnevno kasne na svoj posao. Također, čest je slučaj da će »zaraženi« hobist žrtvovati i glavni dio »spavajućeg obroka« zarad dovršetka izrade nekog brodića u boci ili slagalice (puzzlea) od 1000 i više djelića, i otići neispavan na radno mjesto, o ponoćnim nogometima i basketima uz obvezno »treće poluvrijeme« u kafiću da i ne govorimo. Na poslu se može biti i umoran, nedovoljno angažiran, ponekad i posve pasivan, ali u slobodnom vremenu nikako. Istina postoji i »sekta spavača« koji najradije lijenčare u krevetu i snom ispunjavaju golemi dio neradnih trenutaka svog života, ali njihov postotak je beznačajan spram milijardi aktivnih dokoličara. Često puta se može vidjeti kako ljudi trče, poslije aktivno odrađenog radnog vremena, na dogovorenu neradnu aktivnost, nastojeći »ukrasti« što više slobodnog za sebe. Zbog raznoraznih pasija, od kojih je sport jamačno jedan od najvećih pokretača, preskaču se ručkovi i popodnevni odmori, u hipu se oblače trenirke i patike, i ponovno se vlada, istina mnogo manjom, carevinom slobodnog vremena. Snaga užitka u duhovnoj hrani oduvijek je bila višestruko jača od kalorijskog zatomljavanja gladi klasičnom ishranom, a sati provedeni u slobodnom upravljanju svakog minuta blagodat su neprocjenjljive vrijednosti.
NERADNI DAN: u biti, svaki neradni dan bilo to tijekom vikenda ili praznika, u životu istinskog ljubitelja uživanja slobodnog vremena je radni. Nedostatak presije radnih sati oslobađa ogroman višak pozitivne energije koja se namjenski troši na željeni cilj kojemu je posvijećen cijeli dan. Pasionirani ribiči ustat će u 4,30 ujutro i dočekat zoru na rijeci, jezeru ili običnoj bari, ne bi li uhvatili najpogodniji trenutak kada ribe grizu, ali će već sljedećeg radnog dana kukati kako moraju rano ustati da bi stigli na posao.
    Tijekom vikenda održavaju se brojna amatersko-sportska nadmetanja rekreativaca koji se prema voljenom sportu odnose s mnogo više profesionalizma nego skupo plaćeni aktivni sportaši. Zarad ispunjenja misije slobodnog vremena putuju se stotine kilometara, ali sve to nije niti najmanje bitno kada je u pitanju užitak vladavine samim sobom. S druge strane, ništa manje vrijedni gospodari slobodnog vremena nisu ni ljudi koji ga najradije troše u ugostiteljskim objektima poput kafića, kavana ili najobičnijih birtija. Ukoliko je »ekipa« dobra, cijeli dan brzo prolazi u turama pića, partijama karata, šaha, jamba, pikada i ostalih društvenih igara, jer ljepota slobodnog vremena oličena je u samoj činjenici da formula za njegovo provođenje i ne postoji. Možete se igrati, pecati, kartati, piti, pa i skroz ga prespavati, opet će ono biti samo vaše i ničije drugo. Osim ukoliko ga nesebično želite podijeliti sa svojom obitelji i zajednički uživati sa svim bližnjima. Ali i oni, često, individualno zažele vladati svojom carevinom slobodnog raspolaganja dana. Jer vladati svojim vremenom najbolji je osjećaj.