Arhiv tekstova
Granice bestidnosti
Predsjednički kandidat vladajuće koalicije Dragan Maršićanin pozvao je ostale kandidate da ne vode prljavu kampanju, već da učine sve da se Srbija izbori s problemima – kriminalom, korupcijom, opasnošću da se zemlja vrati u diktaturu i izolaciju. Rekao čovjek, i ostao živ. I to dan nakon što je šef njegovoga izbornog štaba pozvao nekadašnje najbliže suradnike pokojnog premijera da saopće javnosti tko je ubio Zorana Đinđića.
Znalo se od početka da će predsjednička kampanja u Srbiji biti zagađena, ali ovdje se granice bestidnosti stalno pomiču. Nećemo sada o tome da ukoliko Maršićaninov izborni štab zna podatke o ubojstvu, čini krivično djelo ako ih ne podastre nadležnim organima, jer onda bismo morali koju riječ i o neovisnom sudstvu, koje za dan uoči izborne šutnje zakazuje davanje iskaza prvooptuženog za premijerovo ubojstvo, a što se medijski fanatično podgrijava nagađanjima o tome »što će Legija reći, o kome, tko se boji njegovog iskaza« i slično. A to bi, u ovom momentu, izgleda bilo samo gubljenje vremena.
Kad smo već kod vremena, na neodređeno vrijeme odložena je odluka o prijenosu osnivačkih prava nad glasilima na manjinskim jezicima sa Skupštine Vojvodine na manjinska nacionalna vijeća. Odluka odložena, manje-više. Nego što je izazvala političko ljuljanje koalicije LSV-a, DS-a i SVM-a, koja je uspješno djelovala u Pokrajinskoj skupštini sve vrijeme od promjena 2000. godine, a izvan struktura vlasti i mnogo duže. Nezadovoljni skidanjem te točke s dnevnog reda zastupnici SVM-a svi odreda napustili su sjednicu i više u njenom radu nisu sudjelovali. Ručak u skupštinskom restoranu ipak nisu propustili.
Jedna od prijelomnih točaka, koja je zastupnike LSV-a izgleda navela da se o prijenosu osnivačkih prava nad novinama ipak ne raspravlja, bio je i nedavno održan skup nekadašnjih »honvéda« u prostorijama Magyar szóa u Novom Sadu. Čelnici SVM-a objašnjavali su kasnije da je to bio sastanak benignih staraca, no bilo bi zanimljivo vidjeti kako bi javnost, a pogotovo nadležni organi, reagirali ako bi sličan skup, recimo u Petrovaradinu, održali bivši hrvatski domobrani.
I, nešto malo o Europi. Visokim plasmanom SiCG kandidata na Pjesmi Eurovizije Stara je Dama, istina značajno proširena na istok, Srbiji poslala signal da je željno očekuje. Ali, opet pogrešno, no sad već kao pravilo. Demokratska i proeuropska Srbija je ponovno poražena, jer se pokazalo da Europi, toj i takvoj, odgovara upravo ono što je godinama predstavljalo antieuropsko i civilizacijsko posrnuće oličeno u sloganu »Srbija se saginjati neće«, a čiji je pink-eksponent, među mnogima, bio i Željko Joksimović, skupa sa svojom prijateljicom Leontinom, stihoklepcem ili skladateljicom, što li je već. Drugim riječima, ono što voli većina u Srbiji, voli i Europa, na što god to sličilo.
