Arhiv tekstova

Kako, molim?

NI­TKO NE ŽALI

Ljudi koji razmišljaju o povratku (u Hrvatsku) trebaju znati da je prošao veliki vremenski period i da ovdje vladaju sasvim nove okolnosti. Nude se dobre mogućnosti. Povratnici moraju, međutim, biti kreativni i poduzetni, što često nije slučaj, jer mahom dolaze stariji ljudi. Ima poteškoća oko ostvarivanja prava na mirovine, radnog staža, objektivnih i subjektivnih problema, ali činjenica, da se nitko odavde nije vratio nazad u Srbiju, govori o tome da su se svi na neki način snašli na ovim prostorima. I nitko ne žali što se vratio! Nedavno sam bio u Srbiji i vjerujte mi, da sam nakon nekoliko dana provedenih tamo, jedva čekao da se vratim nazad! Imam dojam da je tamo svakim danom sve teže i teže. A ovamo je ipak, svaki dan bolje. Stanko Momčilović, Srbin povratnik, načelnik općine Udbina, Pravi odgovor, 11. svibnja
OD VJER­NO­STI DO BRA­KO­LOM­STVA

Slovenija se u zadnjih sto godina zaklinjala na vjernost zajednici različitih država četiri puta: Austro-Ugarskoj Monarhiji, Kraljevini Jugoslaviji, Titovoj Jugoslaviji i, kao zadnje, Europskoj uniji, a poseban šarm svih tih naših europskih brakova i brakoloma je taj da se na kraju ponovno svi nađemo pod istim krovom. S Austrijancima smo se borili oko Koruške, s Talijanima za Trst, bili smo skoro na smrt neprijatelji, a sada padamo u zagrljaj jedni drugima. Austro-Ugarska je važila za tamnicu naroda iz koje smo pobjegli, a kasnije se iskazalo da smo pobjegli u drugu tamnicu! Iz te tamnice nazvane Jugoslavija jedva smo pobjegli prije 13 godina, sada se udružujemo s Europom. Zaboravlja se da će kroz nekoliko godina za nama doći Hrvati, Bosanci, Srbi, Albanci, Makedonci, svi redom, do zadnjeg. I tako ćemo za kratko vrijeme opet biti svi zajedno, ali ovoga puta ne pod budnim okom druga Tita, već njemačkog kancelara i francuskog predsjednika. Zapravo, bit ćemo opet tamo gdje smo bili, samo malo reinkarnirani. Boris Jež, komentator, Delo, svibnja 2004.
BE­NIG­NI STAR­CI

Kada dođemo u situaciju da na argumentaciju da nije dobro da se oni koji su nosili uniformu fašističke mađarske vojske u vrijeme Drugog svjetskog rata, po zlu zapamćene, okupljaju uz organizaciju institucije čiji je osnivač Skupština Vojvodine, i dobijemo odgovor da je riječ o benignim starcima od preko osamdeset godina – onda se ne možemo složiti. Tu je ključni nesporazum, jer ako je principijelno to kad napadamo nacionalizam u srpskim medijima ili političkim strankama, zašto nas onda, kad isto tako odreagiramo na nacionalizam negdje drugdje, prozivaju kao antimađare? Taj politčki nesporazum mora biti riješen ako se želi daljnja suradnja, a ja sam uvjeren da većina u SVM-u tako vidi odnose s LSV-om. Nenad Čanak, Dnevnik, 16. svibnja
RE­STA­U­RA­CI­JA NA DJE­LU

Srbija ide putem restauracije bivšeg režima, a to potvrđuje i izjava Ivice Dačića iz SPS-a koji kaže da je novu koalicijsku Vladu upravo njegova partija dovela na vlast. Sve smo dalje od onoga što se dogodilo 5. listopada 2000. godine, a prva manifestacija demokratskog diskontinuiteta su neprincipijelni kompromisi vlasti sa strukturama bivšeg režima. To se, najprije, izražava u nebuloznom stavu prema međunarodnoj zajednici, stvaranju takozvanog novog patriotizma i odbijanju da se suočimo s ratnim zločinima u Srbiji. Također smo suočeni s devalvacijom kadrovske politike. Imamo rehabilitaciju kadrova iz bivšeg režima, a potiskuje se kriterij stručnosti i sposobnosti. Odugovlači se donošenje strateški važnih zakona, a ubrzano se donose neki drugi, kao što je zakon o apanaži haškim zatvorenicima. I tu je DSS direktno radio iza leđa svojih koalicijskih partnera, što potvrđuje prosvjed Vuka Draškovića povodom tog zakona. Zagorka Golubović, socijalni antropolog, Dnevnik, 16. svibnja
PRE­LI­JE­VA­NJE SI­TU­A­CI­JE

Hrvatska je književnost prilično prisutna u Crnoj Gori, a jedan od razloga za to su upravo mediji. Naime, cijela priča u medijima oko recimo FAK-a ili uspjeha Jergovićevih ili Ferićevih knjiga u inozemstvu u priličnoj je mjeri pridonijela da se na neki način u Crnoj Gori vrati zanimanje za hrvatsku književnost. Ranije ste, recimo, imali situaciju da ljude isključivo zanima na primjer prevedena književnost, neki strani hitovi i megahitovi. Unatoč tomu što su sada na prostoru bivše Jugoslavije različite države, zahvaljujući jeziku »medijska situacija« prelijeva se i onda znate što se događa u Zagrebu ili Beogradu, čija scena, nažalost, prilično zaostaje za nekadašnjom. Bosanska je književna scena veoma interesantna, iako nije razgranata kao hrvatska. Dakako, sve je to korisno i za ono što se zbiva u Crnoj Gori gdje imate jednu potpuno novu književnu scenu i pravo »buđenje« novih pisaca. Balša Brković, književnik, Hrvatski glasnik, travnja 2004.