Arhiv tekstova

Traži se potpora matice

Na prijedlog Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini i čelnika Skupštine općine Subotica te Hrvatskog nacionalnog vijeća, kojeg je prihvatio župan Vukovarsko-srijemske županije Nikola Šafer, u Vukovaru je 14. svibnja organiziran sastanak na temu razvijanja gospodarskih veza između dviju susjednih regija.
    Skupu koji se održao u velikoj vijećnici obnovljenog zdanja Palače Srijem, povijesnom središtu županije, prisustvovali su iz Vojvodine potpredsjednik SO Subotica Lazar Baraković, čelnici DSHV-a – predsjednik Petar Kuntić i potpredsjednik Josip Pekanović, predsjednik i potpredsjednik HNV-a Josip Ivanović i Branko Horvat, član Izvršnog odbora HNV-a zadužen za gospodarstvo Marinko Prćić, ravnatelji odjela HNV-a za gospodarstvo, međunarodnu suradnju i poljoprivredu Grgo Kujundžić, Ivan Budimčević i Bela Lipozenčić, predsjednik somborske podružnice DSHV-a Joza Kolar, i iz Mjesnog odbora DSHV-a Sonta Stipan Silađev i Ivan Kozbašić.
ONO ŠTO ŽIVOT ZNAČI: Sastanku su, s druge strane, prisustvovali pored župana Šafera i članova županijskog poglavarstva, ravnatelj Hrvatske matice iseljenika Nikola Jelinčić, predsjednica Hrvatske gospodarske komore za Vukovarsko-srijemsku županiju Vinka Ivanković, poslovni tajnik županijske komore Ivan Marijanović, saborski zastupnici, gradonačelnici i načelnici s područja ove županije te predstavnici poljoprivrednih poduzeća, zadruga i udruga.
    Tema ovog skupa je, prema riječima Šafera, tema koja znači život a to je gospodarstvo. »Cilj je ovog sastanka,da se gospodarstvenici iz Hrvatske upoznaju s procesima privatizacije i tranzicije u gospodarstvu u susjednoj regiji Vojvodini, kako bi se oni koji to žele mogli uključivati i surađivati s gospodarstvenicima iz Vojvodine na poslovnom planu, osobito u području poljoprivrede«.
    Petar Kuntić je, pozdravljajući skup, istaknuo kako su procesi privatizacije u Srbiji na polovici puta, a da gospodarstvenici Hrvatske nisu prisutniji u značajnijoj mjeri osim sporadičnih slučajeva kao štosu »Lura« i »Agrokor«, te da bi DSHV želio doprinijeti, u sklopu procesa normalizacije odnosa između dviju država, podizanju gospodarske suradnje na višu razinu. Jedan od zahtjeva koji je izrečen na ovom skupu bio je da Hrvatska gospodarska komora otvori svoje predstavništvo osim u Beogradu i u Subotici, značajnom kulturnom, gospodarskom i političkom središtu Hrvata u Srbiji. »Ono što se želi jest uspostavljanje kooperacija, zajedničkih nastupa, i zajedničkih ulaganja napose u poljoprivredi jer je za Hrvate u Vojvodini vezanost za zemlju tradicionalno prisutna i znak je njihove opstojnosti puna tri i pol stoljeća na tom prostoru. Očekuje se pomoć, jer više vremena nema, pripadnici hrvatske zajednice ostali su bez dobrih radnih mjesta i kredita, zadruge se privatiziraju a Hrvati nemaju vlastitog kapitala da bar dio zemlje ponovno bude i u njihovom vlasništvu«, rekao je Kuntić. Osim ovog problema, Kuntić je izrazio i nezadovoljstvo što se vrlo rijetko u predstavništvima hrvatskih firmi upošljavaju Hrvati.
SURADNJA SA SiCG: U prvom dijelu skupa poslovni tajnik županijske HGK Ivan Marijanović upoznao je nazočne s temeljnim pokazateljima gospodarstva ove županije s posebnim osvrtom na suradnju sa Srbijom i Crnom Gorom.
    Vukovarsko-srijemska županija najistočnija je županija Hrvatske i graniči se s Vojvodinom, odnosno Republikom Srbijom. Najvažniji resursi županije su njezin položaj, s plovnim rijekama, cestovnim i željezničkim pravcima i zračnom lukom u blizini u Osijeku. Poljoprivredno zemljište veličine 146.502 hektara, od čega je zasijano 134.184 hektara uglavnom žitaricama i industrijskim biljem, drugi je najvažniji resurs, a zatim i šumsko bogatsvo. Stanovništvo (204.768 stanovnika od čega je radno aktivno 82.808) s dugom tradicijom poljoprivrednog i industrijskog gospodarstva također je značajni resurs. Najzastupljenija grana u gospodarstvu je trenutno trgovina s 38 posto, ali se želi u budućnosti povećati udio prerađivačke i poljoprivredne proizvodnje u odnosu na trgovinu. U strukturi poduzeća dominiraju prema brojnosti mala poduzeća, 999, zatim srednja, 67 a velikih poduzeća ima 14. »Budućnost je u povezivanju malih i srednjih poduzeća s velikim«, rekao je Marijanović, »jer su manja poduzeća fleksibilnija ali su za tržišni nastup na svjetskom tržištu suviše slabi bez velikih«. Najvažniji vanjsko-trgovinski partneri županije su Italija, Njemačka, Bosna i Hercegovina te na četvrtom mjestu Srbija i Crna Gora sa 5,60 posto udjela u izvozno-uvoznim poslovima. Ovaj postotak je jedino bio veći tijekom 2002. godine, kada je izvršen povrat umjetničkih dijela koja su tijekom rata odnijeta iz ove županije u Srbiju.
    Predsjednica županijske HGK Vinka Ivanković rekla je kako su se »međusobni kontakti između predstavnika komora i gospodarstvenika dviju država intenzivirali u posljednje dvije godine, pravni okviri su riješeni a ulaganje bi nam trebalo biti interesantno iz više razloga, ali u tome privatni poduzetnici i poljoprivredno-industrijski kombinati trebaju naći svoju računicu.«
VELIK ODZIV GOSPODARSTVENIKA: Predsjednik HNV-a Josip Ivanović naglasio je u svojem govoru konsolidaciju političkog prostora i zajednice Hrvata u Srbiji i Crnoj Gori što »otvara nove mogućnosti za efikasnije rješavanje problema na svim poljima, te nema više razloga za konflikte koji su postojali u prethodnom razdoblju. Nasuprot tome danas se o svemu dogovaramo kao što smo to učinili i glede ovog posjeta. Dirnut sam velikim odzivom gospodarstvenika u Palači Srijem što svjedoči o tome da postoji zainteresiranost i skrb za Hrvate u Vojvodini. Na kapitalu nema nacionalnog predznaka i u gospodarstvu postoji samo interes, no ipak ono što bi moglo biti interesantno jeste proces privatizacije, a željeli bismo i da se poradi malo više na tome da predstavnici hrvatskih tvrtki budu malo više orijentirani prema hrvatskoj zajednici u SCG«, rekao je Ivanović.
    Bela Lipozenčić je istaknuo probleme s kojima se suočavaju gospodarstvenici posljednjih godina: »Nemamo gospodarske uvjete kao ranijih godina i bitna nam je potpora matične zemlje, makar i moralna potpora, ali bi nam bilo još potrebnije da agrarne tvrke i hrvatske banke dođu k nama i da nam pokušaju pomoći. Nedostaje nam kapital i suvremene tehnologije, stoga želimo uspostaviti suradnju i razmjenu za obostranu dobrobit.«
    Grgo Kujundžić se obratio skupu riječima kako nitko ne ulaže ako nema dobit. »Normalni vanjsko-trgovinski promet i sada već postoji a situacija će se na ovom polju ubrzo promijeniti zbog ulaska Mađarske u Europsku uniju, i sada će se plaćati pune dažbine. Do sada bescarinska trgovina sa Srbijom nije postojala i u odnosu na Mađarsku nismo bili konkurentni. Međutim, 30. travnja Hrvatski sabor je prihvatio dokumente – 1. srpnja će početi bescarinska trgovina između Republike Hrvatske i Srbije i Crne Gore. Uvjeti transportni, inspekcijski postoje, nema razloga za brigu kako će se izvući svoj profit. Može se krenuti s konkretnom trgovinom i sa ulaganjem, a osobno sam mišljenja da ima interesa za zajednička ulaganja.«
SELA KOJA UMIRU: Saborski zastupnik Ivica Klem je rekao: »Mi smo donijeli odluku o intenzivnijoj suradnji sa SiCG. Hrvatska će biti kandidat za EU i usprkos stradanja tijekom rata međusobna suradnja je nužna. Naša je obveza štiti prava vaša i tražiti da  se vaša prava poštivaju isto tako kao i prava srpske manjine u Hrvatskoj. Ne smije se dozvoliti da netko jer je pripadnik nacionalne manjine trpi diskriminaciju, jer svatko ima pravo štititi svoj nacionalni identitet, naravno ne na štetu drugog.«
    Ivan Kozbašić iz Sonte je kazao: »Naša sela u Vojvodini umiru zbog nedostatka posla u njima, bilo bi dobro kad bi se otvarali pogoni u selima jer bi tako mladi ostajali u njima«.
    Marin Vilov pravnik u Vojvođanskoj banci nazočnima je zatim odgovarao na konkretna pitanja vezana uz zakonsku regulativu i uvjete kupovine nekretnina i akcija, o načinu procjene vrijednosti poduzeća.
    Predsjednik somborske podružnice DSHV, i sam poduzetnik Joza Kolar, je rekao kako su posjedi Hrvata mali, nema prerade niti radnih mjesta, proizvodi se samo sirovina i ona se plasira na čemu nema zarade. »Željeli bismo uspostaviti kontakte u županiji s onima koji bi željeli surađivati i zajednički ulagati s nama u proizvodnju jer do sada nismo bili u mogućnosti dobijati povoljne kredite.«
    Nakon završenog skupa, domaćini su pružili prigodu gostima da posjete »Vupik«, dioničko društvo pretežno u državnom vlasništvu koje trenutno ima 800 uposlenih i bavi se ratarstvom, sjemenskom proizvodnjom i doradom, posjeduje klanicu, veliki silos na Dunavu, tvornicu stočne hrane, luku, hotel, trgovine i drugo, a zatim i poljoprivrednu zadrugu Lovas u istoimenoj općini koja je teško stradala tijekom rata.