Arhiv tekstova
Uvjeti za srednji vijek
U Bačkom Monoštoru, uz samu granicu s Republikom Hrvatskom, pojedini objekti Osnovne škole »22. oktobar« stari su već dvije stotine godina. Jedino što je u ovoj školi za pohvalu i divljenje je njezina povijest, a sve više i smjelost onih koji svakodnevno provode vrijeme u njoj.
Dio škole građen je u XVIII. stoljeću, a od tada se ne pamte veći zahvati na tom starom objektu osim jedne dogradnje iz 1985. godine.
ŠTAKORI I MIŠEVI: Sve je kao i nekada, stari podovi, plafoni, peći po učionicama, poljski WC, štakori i miševi u dvorištu. U takvim uvjetima uče mali Monoštorci, njih 388 u 16 odjeljenja. U takvim uvjetima radi i 28 nastavnika. Takve škole se mogu vidjeti samo još u starim filmovima. I, nažalost, u Monoštoru!
Kako govore mještani toga, većinski hrvatskog (šokačkog) sela, škola je zasigurno, po uvjetima za rad, najgora u Vojvodini i nije im na čast. Dio po dio školskih objekata se iz godine u godinu zatvara, mališana je sve više, stručnog kadra sve manje, a motivacije za ostanak mladih u selu gotovo da i nema. Poslije takve osnovne naobrazbe, nije ni čudo što se veoma mali broj njih odvaži nastaviti obrazovanje.
Za sve vrijeme duge povijesti škole uvijek su na njoj rađene manje restauracije, da ne kažemo krpljenja, tek toliko da bi se otpočela nova školska godina. Inspekcija naloži popravke, recimo, plafona, i onda, početak nove školske godine označe podšivene daske za plafon i nastava može početi!
Mještani s negodovanjem gledaju na takve uvjete školovanja svoje djece, a direktor škole Siniša Milivojević kaže kako je stanje u državi teško i da se to odražava na kompletnu situaciju u svim područjima djelovanja u zemlji, pa tako i na obrazovanje.
»Izgradnja nove školske zgrade bila je obuhvaćena općinskim planom i prva faza je i otpočela 1985. godine«, kaže direktor Osnovne škole »22. oktobar« u Bačkom Monoštoru Siniša Milivojević. »Ta faza je završena, no, još tri predviđene faze su zbog ratova izostale. Novac je odlazio u rat. Ratnih devedesetih dovršena je u somborskoj općini samo škola u Gakovu. Projekti za našu školu postoje, ali se radovi dalje nisu nastavili. Naše zahtjeve nismo prestali upućivati nadležnima ali smo uvijek dobivali odgovore kako za nas nema sredstava. Više ne znamo koliko bi nam sredstava trebalo da bismo školu osposobili za normalan rad. Jednostavno situacija u zemlji je takva. Nema sredstava. Jedino nam je švedska nevladina organizacija prošle godine odobrila 15.000 eura za školski namještaj i opremu. Glavni problem je što se u objektima više ni higijena ne može održavati. Što se tiče kadra, kada raspišemo natječaj i ne javi se dovoljno stručno lice, mi izaberemo najboljeg od onih koji su se prijavili, a to svakako nije dobro. Na primjer, budući da ne može ostvariti normirani broj sati, nastavnik ruskog jezika predaje i informatiku. No sve u svemu, mislim da do zatvaranja škole ipak neće doći. Uvijek se trudim da se do rješenja problema dođe na fini način, a ne vršenjem pritiska jer vjerujem da finoća na kraju pobjeđuje. Ipak su ovo teške godine i nadam se da će rješenje doći samo po sebi. Problem broj jedan u selu je nezaposlenost pa tek onda školski objekt«.
NA PERIFERIJI SVEGA: U Mjesnoj zajednici se ne mire s takvim objašnjenjima. Smatraju da treba pronaći nekakvo rješenje te intenzivno pregovaraju s čelnicima republičkog ministarstva prosvjete, pokrajinskom vladom, somborskom općinom i inozemnim fondacijama koje su spremne pomoći ukoliko u projektu financijski budu sudjelovali i državni organi vlasti.
»Na ‘Maloj školi’ imamo tarabe oko dijela škole jer su tu metalnim gredama povezani zidovi da ne padne krov na prolaznike i učenike.«, kaže tajnik Mjesne zajednice Zoran Miler. »To je strašno. Štakori i miševi su svakodnevna stvarnost tih objekata. To se ne smije kriti. Osim objekata i sam kolektiv je u užasnom stanju. Mališanima predaju uglavnom nestručne osobe. Mislim da nam nije išlo na ruku ni to što smo većinski hrvatsko selo, a zna se da su Srbija i Hrvatska bile u ratu. Mi smo ostali na periferiji svega, pa i od sredstava, koja su bila prikupljana samodoprinosom, nije napravljeno ništa u samom Monoštoru. Kao Mjesna zajednica i Grupa za razvoj tražili smo sredstva od američke Fondacije za razvoj. Da bi se škola dovela u adekvatno stanje trebalo bi republičko ministarstvo prosvjete, pokrajina i donatori izdvojiti po 100.000 eura, odnosno ukupno 300.000 eura za sljedeću fazu izgradnje škole. To bi bila prva faza, a druga zahtijevala oko 500.000 eura. Prema mom mišljenju, postoji vjerojatnost da se to i ostvari ali se još ne zna kada. Želimo da to budu novi objekti a ne krpljenja starih jer se time ništa ne rješava«
Proteklih se godina namjenskim sredstvima somborske općine pretresao krov, popravljala vrata, mijenjao školski namještaj, no, sve je to premalo za tako ruinirani objekt. U prvoj fazi izgradnje napravljena je fiskulturna dvorana, dvije učionice i izgrađen je sanitarni čvor za »Veliku školu«. Trebalo bi osposobiti bar još 12 učionica.
Trenutačno je najveći problem završiti jednu školsku godinu i započeti drugu u koliko-toliko normalnim uvjetima. Godine su prošle, a da se ništa ozbiljno nije radilo, pa su se problemi samo skupljali. g
