Arhiv tekstova

Kvaliteta će sama sebi otvarati vrata

Berislav Skenderović, direktor Glazbenog centra iz Subotice, umjetnički direktor Subotičke filharmonije, šef dirigent Vojvođanskih simfoničara, dobio je još jednu značajnu obavezu time što je izabran u Izvršni odbor Hrvatskog nacionalnog vijeća, zadužen za resor kulture.
    Rođeni Zagrepčanin, diplomirao je klavir na Glazbenoj akademiji u Beogradu u klasi profesora D. Trbojevića i dirigiranje u klasi profesora Ž. Zdravkovića. Usavršavao se na visokoj školi za glazbu (Hochschule für Musik) u Münchenu kod profesora M. Hermanna, te na master-tečajevima kod glasovitih dirigenata S. Celibidachea i W. Sawalischa.
    Nakon studija karijeru počinje kao baletski korepetitor u Novom Sadu uz aktivno koncertiranje, da bi 1974. godine bio postavljen za šefa-dirigenta hora i asistent-dirigenta u operi Srpskog narodnog pozorišta u Novom Sadu. S ovim zborom bio je nagrađen prvom nagradom na opernom bienalu u Ljubljani 1978. godine, a iste godine dobiva i prestižnu stipendiju Njemačke Vlade, te nakon postdiplomskog usavršavanja i dvogodišnji aranžman u »Staatoperi« u Münhenu kao baletski dirigent.
    Godine 1981. vraća se u zemlju i prihvata mjesto dirigenta u operi Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu gdje naredne četiri sezone izvodi veliki broj opernih i baletskih premijera, te učestvuje na festivalu »Splitsko ljeto«. Istovremeno je stalni gost-dirigent Festivalskog orkestra u Dubrovniku.
    Četiri godine kasnije preuzima mjesto šefa-dirigenta simfonijskog orkestra RTV Sarajeva. Sa ovim orkestrom Berislav Skenderović sudjeluje na poznatim jugoslavenskim festivalima »Zagrebački bienale« i »Muzička Tribina« u Opatiji, te snima značajan broj televizijskih koncerata. Također snima i dvije LP ploče sa istim orkestrom.
    Koncem 1991. godine Berislav Skenderović odlazi u Južnu Afriku. Nakon više uspješnih koncerata i premijera biva naimenovan za šefa-dirigenta filharmonijskog orkestra Cape Town-a (Cape Philharmonic Orchestra). Tijekom naredne četiri sezone izvodi veliki broj premijera i koncerata nastupajući i sa simfonijskim orkestrom Cape Town-a, te sudjeluje na poznatom glazbenom festivalu u Grahamstown-u.
    Kao ravnatelj, nastupao je u većini zemalja zapadne Europe, te u svim glazbenim centrima bivše Jugoslavije, surađujući s mnogim domaćim i stranim renomiranim umjetnicima.
    Nakon povratka u zemlju, prije šest godina, preuzima umjetničko vodstvo Subotičke filharmonije, revitalizira njenu koncertnu aktivnost, te osniva Glazbeni centar Subotice.
    Izvršno vijeće AP Vojvodine je srpnja 2001. godine imenovalo Berislava Skenderovića za umjetničkog direktora Vojvođanskih simfoničara kao reprezentativnog orkestra AP Vojvodine.

HR: Koji su okviri Vaših nadležnosti rada na funkciji osobe zadužene za kulturu i jesu li oni odgovarajući za jedan kreativan pristup?
    Što se tiče okvira mojih nadležnosti, oni proizlaze iz Zakona o zaštiti prava i sloboda nacionalnih manjina i u okviru toga onog što je uvršteno u Statut Hrvatskog nacionalnog vijeća. Mi govorimo, dakako, o one četiri osnovne odrednice – obrazovanju, informiranju, službenoj uporabi jezika i kulturi. To je okvir koji je dat i koji je sasvim dovoljan da se unutar njega puno uradi. Što se tiče kulture kada govorimo o djelokrugu rada i nadležnosti, smatram da je moja funkcija u HNV-u prije svega u iniciranju i stvaranju uvjeta i preduvjeta za kreativan nastup svih aktera u kulturi. Stvaranjem uvjeta stvorit će se i plodno tlo za kreativnost u svim oblastima kulture. Neophodan je svakako širok rakurs sagledavanja potreba, ali i selektivnost u pristupu. Naravno, organizacija određenih aktivnosti je također jedan od segmenata moga rada, ali ne smije biti jedini i najvažniji. Generalno smatram da ima dovoljno prostora i za kreativnost u okviru mojih nadležnosti.

HR: Koji su oblici kulturnog stvaralaštva za koje postoje najbolje predispozicije, a što je ono za što će se tek stvarati predispozicije u narednim godinama?
    Nažalost, u proteklim desetljećima mislim da je malo koji oblik kulturnog stvaralaštva hrvatske nacionalne manjine imao dobru ili uopće bilo kakvu predispoziciju. Ne bih želio ulaziti u te poznate okolnosti, ali postojala je situacija između ostalog i u kulturi, da je nedostajao minimum osnovnih preduvjeta za bilo kakvo stvaralaštvo. Tako da mi prije svega moramo stvoriti predispozicije za stvaralaštvo u kulturi. U svom programu, koji sam predložio Izvršnom odboru HNV, apostrofirao sam dva segmenta, odnosno dva osnovna pravca za budući rad koje treba forsirati i koji će mi biti osnovne smjernice. To je s jedne strane amaterizam i s druge profesionalizam. Povijest hrvatske zajednice bi bila sigurno siromašnija ako bismo izostavili kulturni amaterizam. Neosporna uloga amatera u ukupnim kulturnim dostignućima Hrvata Vojvodine je vrlo značajna. Dakle, amaterizam je kao poseban dio narodnog stvaralaštva u svim područjima kulture i umjetnosti prisutan od davnina na ovim prostorima, i kroz njega se ljudski entuzijazam i kreativna snaga jedne zajednice i njenih članova ovaploćuje. U mnogim sredinama, pa i u našim, amaterizam je prvi kontakt s umjetnošću, s tom uzbudljivom svetom tajnom svakog čovjeka. Ljudi kroz amaterizam i bavljenje amaterizmom pokušavaju da dokuče upravo tu tajnu umjetničkog stvaralaštva i umjetničkog djela. Putem amaterizma se i naša zajednica prezentirala i van našeg okruženja, i van zemlje. On zaslužuje znatnu pozornost i mislim da i moja aktivnost mora biti usmjerena prema unapređivanju amaterizma.
    S druge strane, imamo profesionalizam koji je, moram reći, bio apsolutno zapušten u svim domenama. On je vezan za profesionalne institucije – bilo da govorimo o glazbi, kazalištu, likovnom stvaralaštvu, književnosti, pjesništvu – no, profesionalizam je ovdje u tom smislu bio zatomljen iz puno razloga. A kad govorimo o profesionalizmu, ovdje kao poseban vid moje aktivnosti želim naglasiti da će se stvarati uvjeti za stipendiranje i školovanje mladih talenata. S druge strane time će i amaterizam profitirati jer smatram da amaterska društva treba da vode profesionalci, školovani ljudi, koji će prenijeti svoje znanje i potencirati prave vrijednosti i talente, jer talent može otkriti samo profesionalac. Naravno, ne treba uspoređivati i konfrontirati amaterizam s profesionalizmom, jer su različiti kriteriji, mjerila i kritička razina, no neosporno je, da je profesionalizam izuzetno važan kao pokretač i kreativna snaga, koja diže kulturnu razinu jedne sredine.

HR: Je li utemeljenje hrvatske drame u Narodnom kazalištu u Subotici jedan od prioriteta vašeg rada i koji su ostali prioriteti?
    Što se tiče prioriteta, prije svega bih rekao, da dok ne vratimo one institucije i one sadržaje koje je hrvatska nacionalna zajednica u Subotici i u Vojvodini imala, i značaj koje su imale, mislim da ne možemo govoriti o nekim drugim prioritetima. Naravno, da u okviru toga govorimo o hrvatskoj drami u Narodnom kazalištu (tj. drami pored srpske i mađarske), naravno da govorimo o dječjoj drami koja je imala prvu premijeru i koja će biti podržana, a čiji je projekt već u toku. Naravno, da govorimo i o potenciranju zborova koji su nekada postojali, o glazbenicima profesionalcima. Za sve spomenuto potrebno je inicirati i instalirati kulturne institucije, koje će privući i zadržati školovane kadrove te na taj način barem malo spriječiti odliv profesionalnih kadrova u druge sredine.

HR: Je li to vizija za podizanje razine kulturno-umjetničkog stvaralaštva u hrvatskim KUD-ovima?
    Razinu ćemo podići, kao što sam već rekao, upravo na taj način da ćemo s jedne strane potencirati profesionalizam, školovati profesionalce u svim domenama kulturnog stvaralaštva, gdje će se oni, kada se vrate – a ja se nadam da će i uvjeti biti takvi da će se vraćati – biti nosioci te razine u svim domenama amaterizma. A upravo će amaterizam biti izvor budućih talenata koji će se opet školovati i unaprijediti profesionalne institucije bez obzira radi li se o kazalištu, glazbi. To je jedan krug i u svom programu dao sam mu značaj.
    Potrebno je afirmirati talente da bi se izvukli iz provincijalizama. Takvom strategijom ćemo pokriti jaz koji postoji među generacijama u kulturnom miljeu i konzumentima kulturnih dobara.. Za ovaj ozbiljan pristup očekujemo potporu i lokalne samouprave, pokrajine, republike a također i vrlo značajnu potporu – koja je dosada po mojim saznanjima bila mala – i od matične države.

HR: Postoji jedan negativan stereotip o kulturnoj razini Hrvata koja se predstavlja kroz kritiku da se radi samo o tamburici i bećarcima. Postoji li način za popravljanje tog ruralnog imidža?
    Taj ruralni imidž, taj negativan stereotip nije prisutan samo u hrvatskoj nacionalnoj zajednici, on je prisutan u svim manjinskim nacionalnim zajednicama, jer su politikom bivših režima bile satjerane u te stereotipe. U političkoj logici bivših režima najlakše je bilo satjerati svu kulturu jednog naroda u folk, i reći »evo vam, izvolite imate svoju tamburicu, vaš čardaš ili vašu frulicu, i s time je završena kultura«. E, pa nije! Upravo stoga govorim da ćemo pravilnim razvijanjem segmenta amaterizma i profesionalizma, stvoriti preduvjete, otvoriti polje djelovanja, te sva kreativnost koja može izići napolje neće biti anulirana.

HR: Najavljeno je gostovanje osječkog HNK s operom Dužijanca u rujnu, kakva će u tome biti uloga IO HNV?
    Gostovanje HNK Osijek u našoj sredini, koje je najavljeno prije nekoliko mjeseci nije u organizaciji IO HNV, iz prostog razloga, što u to vrijeme Izvršni odbor nije ni postojao. Institucije u hrvatskoj zajednici trebaju uživati potpunu samostalnost u svom djelovanju, pa tako i potezi pojedinih subjekata u našoj zajednici trebaju činiti cjelinu, koja će, pouzdano se nadam biti sukladna programu i strategijskim ciljevima Hrvatskog nacionalnog vijeća. Što se tiče konkretnog pitanja gore spomenutog gostovanja sada mogu reći slijedeće; IO HNV i resor kojeg ja zastupam, poduzimat će sve što je potrebno kako bi prekogranična suradnja, a pogotovo suradnja sa matičnom zemljom, bila na što većoj razini. Razvijat ćemo ideju da se opera »Dužijanca« reprizira pored Subotice i u drugim mjestima Vojvodine, kao i u Mađarskoj, gdje žive Hrvati.

HR: Kako ćete izbjeći subotico-centričnost u svom radu?
    Subotica je ipak grad gdje je najveća koncentracija hrvatske nacionalne zajednice, tako da je logično da će dosta aktivnosti biti vezano za nju. Sada na početku, s obzirom da tek ulazimo u posao nužno je bilo da moji suradnici budu iz ove sredine, no u programu moga rada nalazi se i odrednica upoznavanja svih kulturnih subjekata u SCG pa će tada angažiranost pojedinaca biti zastupljena iz čitave državne teritorije. Moja je želja da stvorim takve timove i takve uvjete, da ljudi, koji su zaista u svakoj oblasti profesionalci, da se ti ljudi pokrenu i angažiraju. Potrudit ću se da ih upoznam i da pridobijem ljude koji će se uključiti u ovaj rad iz drugih mjesta. Na taj način ćemo sve skupa podići na višu razinu i nećemo ostati zatvoreni, a niti ćemo biti suboticocentrični.
HR: Hoćete li inicirati kulturne manifestacije uglavnom u hrvatskim mjestima, ili i u administrativnim središtima poput Novog Sada, kako bi se približile i većinskom narodu?
    Mislim da je najvažnije da kulturne aktivnosti I manifestacije budu na visokoj razini, da se za njih čuje. Znate, kvaliteta je uvijek ta koja pronosi ime, pogotovo kada se radi o stvaralaštvu. S druge strane, multikulturalnost koja je u našem okruženju prisutna, mora biti još više zastupljena, i da naše manifestacije treba da budu predstavljene i u mjestima gdje nije većinsko hrvatsko stanovništvo, a siguran sam da ćemo i tamo biti pozivani. Jer, ako bude kvalitete, kvaliteta će sama sebi krčiti put i otvarati vrata. Mislim da je to najbolji put.. Entuzijazam koji je prisutan značajna je pokretačka snaga, ali on ima svoju domenu nakon koje mora biti poduprt. S druge strane, pokazat će se u toku rada koje su te manifestacije koje treba podržati, koje će se iskazati kao kvalitetne, koje imaju perspektivu da zažive i da ne budu ad hoc ili sporadične, već da imaju dugoročno usmjerenje i viziju.

HR: Imamo sada primjer Festivala hrvatskih filmova u više gradova Vojvodine…
    Mislim da je vrlo dobro što se tako nešto ovdje organizira. Ponovno potvrđujem svoj stav o važnost prekogranične suradnje. Podsjećam da su već unazad dvije godine uspostavljeni vrlo dobri kontakti sa bratskim gradom Osijekom i organizirani susreti i razmjene na likovnom i glazbenom području.
    Isto tako, na polju drame ćemo pokušati ostvariti gostovanja i po reciprocitetu, da i naše umjetnike i iz sfere amaterizma i profesionalizma pokušamo plasirati. Vrlo je bitno da i naša aktivnost bude prisutna u matici i da ima odjeka. A to je na tragu toga da ne smijemo biti zatvoreni.
    Vrlo je važno da se što veći broj ljudi uključi u projekte od međunarodnog značaja, jer time potvrđujemo našu otvorenost. Moj zadatak, ponavljam, biti će iniciranje timskog rada u sferi kulture, jer je timski rad profesionalaca ključ za svaki uspjeh. Iz mog domena kao glazbenika i dirigenta ću naravno moći najviše učiniti s obzirom na moje iskustvo i međunarodne kontakte.                                              g