Arhiv tekstova
C-48 ponovo u Vojvodini
U već pomalo dosadnoj dramaturgiji Haškog tribunala oličenoj u poznatoj »što mi možete« pozi njegovog najpoznatijeg osumnjičenika, uoči prvosvibanjskih-uskršnjih praznika zaiskrilo je istinsko uzbuđenje, pojavio se C-48. Zaštićeni svjedok iz krajeva vojvođanskih (nema te modulacije glasa koja može sakriti naše otvorene samoglasnike i lijepu lalinsku sporoću) , koji ne samo što je naš, već poznaje i mnoge odavde, a kako izgleda mnogima je i u kući bio.
Odmah je »čaršija« počela prebrojavati tko je baš tih dana otišao na more, iznenadni službeni put ili tko jednostavno nije viđen na uobičajenim mjestima, u uobičajeno vrijeme. »Čaršijska« istraga o identitetu zaštićenog svjedoka još uvijek traje pa se rezultati još ne mogu objaviti.
NAŠ SVJEDOK: C-48 je, kao što je poznato, na čistom vojvođanskom dijalektu objasnio kako je početkom devedestih godina kockarnica u centru Novog Sada »Monte rojal« služila tadašnjem direktoru RTV Novi Sad Miloradu Vučeliću, tadašnjem glavnom uredniku Infromativnog programa Marku Kekoviću, braći Popivoda i još mnogim licima sa službenim legitimacijama, za sastanke, uživanje i dogovaranje o važnim stvarima etničkog čišćenja, stvaranja čvrste granice prema Hrvatskoj i tome slično. Onako usput C-48 se pohvalio da je Službi omogućio prisluškivanje petrovaradinskog svećenika Župe svetog Roka Marka Kljajića, tih godina angažiranog u zaštiti prava Hrvata i objelodanjivanju srazmera etničke čistke nad njima, i početkom devedestih perspektivnog novinara, a danas vlasnika mnogih tiražnih tabloida Roberta Čobana.
Ovo usputno priznanje, koje je trebalo da potkrepi autentičnost ostalih tvrdnji gospodina C – 48, govori više nego što želi. Naime, prvo pitanje svim svjedocima »pokajnicima« koji dolaze iz Službe uvijek glasi tko ih šalje, odnosno, da li su oni zaista pokajnici koji su raskinuli sa svojom prošlošću, ili još ponekad odrade neki poslić za starog poslodavca. Logično je dakle zapitati se kakvu nam to poruku C-48 šalje i u čije ime.
HRIDI TRANZICIJE: To da je Služba grandiozno kršila ljudska prava, prisluškivala, montirala procese, plela spletke, svađala stranačke lidere itd; naslućivao je, znao i uvjerio se svaki iole inteligentniji stanovnik ove zemlje u proteklih desetak godina, ali kad nam takva »vijestica« stigne iz Haaga, a poslije nje ne uslijede nikakve zvanične reakcije iz dotične Službe (koja ime mijenja, a ćud izgleda nikada) onda to može zvučati kao: prisluškivali smo i prisluškivati ćemo, a za to se ne moramo nikom pravdati. Ova podmukla hrid svake tranzicione mladodemokratsko-istočnoevropske zemlje iskrsla je preko Haaga konačno i u našem moreuzu, a drugi dan svjedočenja zaštićenog C-48 na nju je naletjeo aktualni potpredsjednik srpske Vlade, autonomaš ovdašnji, predsjednik Reformista Vojvodine Miodrag Isakov. Naime, baš je njega, na inzistiranje osumnjičenog SM, svjedok naveo kao primjer, kako je Služba preko kockarnice »Monte rojal« kontrolirala neke za nju interesantne ljude. Miodrag Isakov početkom devedesetih nalazio se na čelu Nezavisnog društva novinara Vojvodine i na čelu opoziciono-autonomaškog tjednika »Nezavisni«. C-48 je haaškoj i svjetskoj javnosti prodao stari »čaršijski« trač kako je porocima skloni Miodrag Isakov Mile navodno prokockao pomoć Soros fonda namijenjenu listu »Nezavisni«. Dakle, pomenuti, navodni, osmogodišnji suradnik Službe zaštićeni C-48 prodaje nam dobro poznatu »čaršijsku« priču bez ijednog novog detalja koji bi nas uvjerio da on stvarno zna neke činjenice koje nije prežvakalo svako kafansko društvo iz užeg centra Novog Sada.
NISAM, ČASNA RIJEČ: Aktuaulni potpredsjednik srpske vlade na dovođenje u vezu DB-a i njegove ličnosti prirodno bio je veoma osjetljiv i u pisanoj, lijepo sročenoj izjavi za javnost, prezentiranoj preko Agencije Beta, poručio je da ga je radoznalost vodila po kafanama i svim drugim porocima, ali da do DB-a i droge nikad nije stigao. Opravdanje tipa: nisam, časna riječ. Isakov je pozvao Službu da objavi sva dosijea o njemu ako takvih ima. Međutim, BIA šuti kao da je DB. Zaista, da li javnost treba znati, da li je, tko i kada od aktualnih političra bio u suradničkim, dobrovoljnim, prinudnim ili kakvim drugim odnosima sa Službom i da li Služba posjeduje dosijea o nekom od njih, treba li ih objaviti ili barem objelodaniti njihovo postojanje.
U vrijeme kad se preko telefona moglo pitati »tamo gdje treba« postoji li o nama nekakav dosije, jedan značajan akter »foteljaško-birokratskog« rukovodstva Vojvodine nazvao je dotični broj i raspitao se o svom dosijeu. Ispostavilo se da čovjek, navodno, nema dosije. Državna sigurnost se nikad nije intresirala za njega, nije ga pratila niti prisluškivala. Toliko o objavljivanju dosijea.
U međuvremenu, iz izjava gospodina Isakova moglo se naslutiti da on sumnja da je ova kompromitacija tempirana iz Vojvodine, to jest da glavni kreator ovog skandala ne sjedi daleko od mjesta gdje je nekad bio kasino »Monte rojal«.
Ali jedna je stvar promakla mnogima pa i Miodragu Isakovu: za nepunih desetak dana snažno su kompromitirana sva tri autonomistička lidera: Nenad Čanak zbog navodnih veza sa Nenadom Opačićem, Miodrag Isakov zbog navodne suradnje sa DB-om i Dragan Veselinov zbog navodne sukrivnje za saobraćajnu nesreću u kojoj je akter bio njegov službeni vozač. Ova specifična aferaška čistka »vojvođanskih kadrova« nikako ne može biti slučajno koincidirana, niti tvrda podijeljenost autonomaške scene može imati razloge samo u taktičkom razmimoilaženju. Pogledajte dobro oko sebe, do sad se C-48 već morao vratiti iz Haaga. g
