Arhiv tekstova
Stolica za brojne biskupe
Srijemska Mitrovica je jedan od najstarijih gradova u Europi, sa životom koji na istom tlu traje oko 7.000 godina. To je grad sa tri imena (Sirmium, Civitas sancti demetrii, Srijemska Mitrovica).
Korijen imena Sirmium javlja se još u doba Aleksandra Makedonskog, a prihvatili su ga i Rimljani kada su u I. stoljeću prije Krista osvojili grad i ubrzo ga pretvorili u važan vojnički centar. U Sirmijumu i njegovoj okolici rođeno je nekoliko rimskih imperatora, da bi grad 293. godine poslije Krista postao jedna od četiri prestolnice moćnog Carstva. Grad je bio metropola Panonije i Ilirika, ranokršćanski centar s biskupima i mučenicima koji su ušli u kalendar i povijest.
Grad s autonomijom: U doba najvećeg procvata Sirmijuma, u III. i IV. stoljeću, tu je postojala velika kovnica zlatnog i ostalog novca, raskošna carska palača, s vodovodom i termama, hipodromom, kazalištem i amfiteatrom, forumom i drugim važnim građevinama. Do sada je otkriveno osam ranokršćanskih crkvi, od kojih su najpoznatije one posvećene sv. Ireneju, sv. Dimitriju i sv. Sinerotu. Nakon niza stoljeća obavijenih povijesnom tamom, prelazeći iz ruke u ruku, grad je 1180. godine pripojen Ugarskoj.
U vrijeme Vojne granice Mitrovica je postala važno vojno i građansko naselje, a zatim i slobodan kraljevski grad s potpunom autonomijom. Poznata hrvatska društva datiraju s kraja XIX. i početka XX. stoleća. Najstarije i najaktivnije bilo je Hrvatsko pjevačko društvo »Nada« utemeljeno 1885. godine. Nešto kasnije u Mitrovici počinje djelovati i Hrvatsko ratarsko pjevačko i prosvjetno društvo »Tomislav« osnovano 1910. godine, materijalno podržavano od Hrvatske seljačke zadruge, a nešto kasnije (1920.) i Hrvatsko pjevačko društvo »Hrvatska Omladina«. Za vrijeme Prvog svjetskog rata društva su prekinula svoje aktivnosti, ali već siječnja 1919. nastavljaju s redovitim radom. Nažalost ovo se nije ponovilo nakon Drugog svjetskog rata kada su sva ova društva ugašena.
Tijekom dugotrajnih priprema za održavanje manifestacije »Tjedan Hrvata Vojvodine« u Zagrebu u lipnju 1998. godine, iskristalizirala se i konkretna inicijativa za osnivanje Hrvatskog kulturnog centra u Srijemu kao nasljednika bogate tradicije hrvatskih društava. Ovu inicijativu napose je podržala Hrvatska matica iseljenika u Zagrebu i Veleposlanstvo Republike Hrvatske u Beogradu.
Budući je dobivena podrška, pristupilo se konkretnom radu. Osnivačka skupština Centra održana je 15. ožujka 1998. godine u dvorani rimokatoličke Župe sv. Dimitrija u Srijemskoj Mitrovici, uz nazočnost stotinjak osoba – osnivača i gostiju – iz Srijemske Mitrovice, Srijemskih Kalrovaca, Srijemske Kamenice, Rume, Iriga, Golubinaca, Novoga Slankamena, Zemuna, Petrovaradina, Nikinaca i Hrtkovaca. Proces odobrenja i registracije Centra kod mjerodavnih vlasti Republike Srbije trajao je sve do pred kraj 2001. godine. Izborna Skupština, sada i službeno registriranog, HKC-a »Srijem« održana je 6. 10. 2001. godine. U skladu sa Statutom Centra, izabran je Upravni odbor Centra, koji je na sjednici izabrao Zdenka Đakovića za predsjednika Hrvatskog kulturnog centra »Srijem«.
MNOGOBROJNA GOSTOVANJA: Kulturni Centar organiziran je po odjelima. Najbrojniji i najaktivniji je folklorni odjel koji je za relativno kratko vrijeme imao brojne nastupe i pobrao puno pohvala. Izdvajamo neka gostovanja: Zagreb – »Tjedan Hrvata Vojvodine«, Zagreb – »Srijem Hrvatskoj«, Vinkovci – »Vinkovačke jeseni«, Đakovo – »Đakovački vezovi«, Rešetari – »Rešeterski pleter«, Valpovo – »Smotra folklora«, Subotica – »Smotra folklora«, Tavankut – »Smotra folklora«, Ruma – obljetnica KPD »Matija Gubec«, Slankamen – 100. obljetnica HKPD »Stjepan Radić«.
Osim Folklornog odjela djeluju i drugi odjeli iako je većina njih u začetku. Tu su Književni, Novinsko-nakladnički i Pravni odjel, te najmlađi, Likovni odjel (atelje »Sveta Anastazija«) koji, iako najmlađi, svojim umjetničkim radovima obogaćuje kulturu koristeći motive hrvatske kulturne baštine.
Hrvatski kulturni centar živi i djeluje zahvaljujući trudu i pomoći mnogih. Na poseban način, od samih početaka do danas, radu našeg Centra pomažu naši svećenici i bez njih ne bismo mogli niti postojati. Župa je mjesto gdje se svi odjeli okupljaju i gdje imaju svoje prostorije: od ureda čiji kompjutor koristimo, preko dvorane za probe, prostorija ateljea i knjižnice, do prostorija gdje se možemo družiti. Naši svećenici brinu nad Centrom, pomažu i savjetima i u organiziranju gostovanja, nastupa i domaćih slavlja.
SVEĆENICI UZ NAROD: Crkva i Župa svetog Dimitrija, đakona i mučenika, oduvijek je bila mjesto gdje su se ljudi mogli vidjeti i okupiti, ne samo zajedno moliti, nego zajedno graditi i čuvati i nacionalni identitet. Povijest župe je vrlo bogata jer počiva na tlu koje je još za vrijeme Sirmiuma bilo bogato kršćanskim životom, a kasnije postalo slavno biskupsko i metropolitansko sjedište na čijoj stolici su sjedili brojni biskupi od sv. Epeneta i Andronika, preko sv. Ireneja, sv. Metoda (879.) pa sve do 1773. godine, kada su se ujedinile Srijemska i Đakovačka biskupija. Današnja crkva je sagrađena 1811. godine. U novije vrijeme Mitrovačka crkva proglašena je konkatedralom (1984.) i manjom bazilikom (1991.). Župski život je veoma živ i bogat i kao što su mitrovački svećenici uvijek sudjelovali i pomagali kulturu hrvatskog naroda, tako i danas Hrvatski kulturni centar sudjeluje i pomaže kod svih župskih slavlja. Uvijek su za crkvene blagdane prisutne hrvatske nošnje u crkvi, organiziraju se prigodni programi, izložbe i zabave.
