Arhiv tekstova
Prvi grad u Barbaricumu
Gradovi su žig ljudske civilizacije u prostoru. Naša briga ili nebriga prema jednom gradu uopće, ili prema pojedinim građevinama, na neki način je odraz razine naše civiliziranosti.
Gradovi u povijesti su uvijek predstavljali viši stupanj slobode, nego sela, i zato su se u gradovima prvi put susretale i miješale razne kulture, civilizacije, jezici. Pišući urbanu historiju jednog grada ili grupe gradova, možemo napisati jednu sasvim drugu povijest od one »oficijelne« jer u ovoj povijesti nisu u centru pobjedonosne ili izgubljene bitke, kraljevi, tko je kada stigao, tko je »stariji« na određenom prostoru. U ovoj povijesti glavnu ulogu ima čovjek-graditelj, zato, uopće nije bitno tko je, kada i odakle došao, u ovoj priči bitno je tko je što učinio i izgradio.
KRALJEVI, BISKUPI I NADBISKUPI: Priču o gradovima na našim prostorima svakako trebamo početi s nekad najznačajnijim gradom, nastalim na tlu Barbaricuma, Bačom, čiji monumentalni ostaci i danas zadivljulju one rijetke posetioce koji navrate u mali gradić na jugu Bačke. Arheološka iskopavanja, koja su vršena šezdesetih godina prošlog vijeka, dokazala su da je na mjestu srednjovjekovnog riterskog grada postojala jedna gradina iz halštatskog tj. ranog gvozdenog doba, što znači da je uzvišeni otok Mostonge uvijek bio privlačan za naseljavanje.
O porijeklu imena naselja stručnjaci imaju različite stavove. Neki smatraju da je ime slavenskog porijekla od riječi »baćija« što treba značiti stado ovaca, drugi tvrde da je naziv staroturskog porijekla od velikodostojničke titule. Za nas je ovo manje bitno, važno je da je oko prvog milenijuma Sveti Stjepan (Szent István) prvi ugarski kralj svoju zemlju podijelio na upravna područja po sjeverno-talijanskom i hrvatskom modelu – županije (vármegye) , na čijem je čelu stajao župan, kraljevski predstavnik, a na strateški dobrom mjestu podignuta je županska utvrda, crkva i naselje.
Bač je postao sjedište Bačke županije i formiran je oko ojačane stare zemljane utvrde – gradine. Bač je postao i središte novooformljene Bačke biskupije i time je izrastao u upravni i vjerski centar. U nekim trenucima tu je bila čak i nadbiskupija ravna kaločkoj.
U XIV. Vijeku, kada, je počeo privredni razvoj Ugarske, bogatstvo grada počinje naglo rasti. Za vrijeme anžujskih ugarskih kraljeva nekadašnja zastarjela zemljana utvrda pretvara se u moćnu utvrdu izgrađenu po francuskim uzorima u čijem je centru podignuta visoka četvorokatna kula za stanovanje tzv. donžon. Zidovi su bili tri do pet metara široki. Među zidinama utvrde boravili su kraljevi, biskupi, nadbiskupi.
DOSELJAVANJE HRVATA: Bačka tvrđava je bilo sijelo biranih, umnih ljudi i umjetnika u XIV. i XV. stoljeću. Najčuveniji među njima bio je poznati humanista svog vremena nadbiskup Petar Varadi (Váradi Péter) . U Baču su nekad moćni templari imali svoj manastir i crkvu, a nakon rasformiravanja templarskog reda, na njihovo mjesto, u XIV. vijeku su došli franjevci, koji djeluju sve do današnjih dana. Zidovi današnje franjevačke crkve i zvonika čuvaju ostatke ove templarske građevine. Pod njenim zidinama održavani su zemaljski sabori, a odavde je krenuo u svoju posljednju bitku na Mohačkom polju i Pavle Tomori (Tomori Pál) .
U tursko doba ovaj grad bio je sjedište Bačke nahije. Poslije odlaska Turaka pod vođstvom franjevaca došli su u Bač Hrvati-Šokci iz okoline Tuzle. Bačka tvrđava je razorena za vrijeme Rakocijeve bune, 1704. godine kuruci su zauzeli tvrđavu, koju su zajedno s varoši spalili, posao su dovršili Austrijanci sljedeće, 1705. godine, miniranjem ostataka utvrde.
Od tih vremena počinje tamniti sjaj Bača. Centar obnovljene Bač-bodroške županije postaje Sombor. Josip Rudič, glavni župan, 1842. intervenira kod kaločkog nadbiskupa kao feudalnog vlasnika, da preduzme korake za očuvanje tvrđave. Imre Henselman (Henszlmann Imre) vrši arheološka iskopavanja 1872. godine i otkriva srednjovjekovne ostatke. Arheološka iskopavanja se nastavljaju osamdeset godina kasnije 1958-59. godine, kada je izvršena konzervacija i djelomična restauracija grada. Obnovljena je visoka kula za stanovanje i glavna kapija zajedno s mostom. Tada se pružila prilika da se obnovi jedan jedinstveni srednjovjekovni prostor. Bačka tvrđava, samostan s crkvom, pod zaštitom su države kao nepokretno kulturno dobro od izuzetnog značaja. Nažalost, ni stanovnici Bača, a ni država, nisu iskoristili jedinstvenu priliku, da stvore svojevrsnu kulturnu, turističku atrakciju.
U odnosu na Bač, ostaci Mikene u Grčkoj samo su gomila kamenja, a ipak nezaobilazna su točka bilo koje turističke ture. Grci vješto i smišljeno čuvaju duh mjesta (genuis loci), a naš jedinstveni srednjovjekovni arhitektonski kompleks, građen od opeke, polako ali sigurno propada. Pitamo se – zašto? g
(U sljedećem broju: Ilok)
