Arhiv tekstova

Manjinama je super u Srbiji?

Beograd – Kako je nacionalnim manjinama u Srbiji? Je li u pravu Tomislav Nikolić kada kaže da njima nigdje nije ljepše nego ovdje? Osim što Srbija, u vrijeme predizbornih kampanja, već tradicionalno postaje najljepša, najperspektivnija, pravno najuređenija i u svakom smislu za život sjajna zemlja, od srijede je postala i raj za manjine.
    Predsjednički kandidat radikala Tomislav Nikolić objavio je, prilikom posjeta Novom Pazaru, kako bi nam mnogi mogli pozavidjeti kada je tretman manjinskih naroda u pitanju. »Gdje to još u svetu pripadnici manjine žive ljepše nego u Srbiji, gdje imaju više vlasti, gdje imaju više slobode«, zapitao se Nikolić ispred crkve Svetog Nikole u Novom Pazaru.
    O tome kako žive manjine u Srbiji, Tomislav Nikolić mogao se obavijestiti u romskim naseljima u predgrađu Zemuna: »Napadaju nas. Skinhedi. Lijepili su plakate: Cigani van iz Zemuna. Idu kolima, jure, viču. Danas nisam pustila dijete u školu«, kaže Romkinja iz Zemuna.
    Zbog učestalih napada na njihova naselja, Romi su organizirali noćne straže. Radikalska vlast u Zemunu, tijekom devedesetih godina je i sama dala svoj doprinos međunacionalnoj toleranciji. Rođeni Zemunac, inače Hrvat, Ivan Barbalić, prije sedam godina nasilno je izbačen iz svog stana. Dok je s obitelji bio na ljetovanju, općina, na čijem je čelu tada bio Vojislav Šešelj, proglasila je stan praznim, podsjeća za B92 Ivan Barbalić, koji danas živi u vikendici na Krku: »Oni su provalili u stan i uselili su tadašnju tajnicu lista Velika Srbija. Mali je, kao hrvatski državljanin, imao hrvatsku putovnicu, koju je Šešelj našao u stanu, kojom je mahao u emisiji i ponavljao da mali ustaša neće ići u školu.
    Mi smo dvije godine živjeli kao podstanari. Od 1999. godine živimo u Hrvatskoj, jer više nismo imali ni novca za plaćanje stana. U tom smo stanu u Zemunu mi bili od 1941. godine«.
    O sjajnom životu manjina u Srbiji, mogli bi posvjedočiti stanovnici Hrtkovaca, raseljeni poslije radikalskog mitinga 1992. godine, na kome je Šešelj pročitao listu nepoželjnih Hrtkovčana hrvatske i mađarske nacionalnosti. O toleranciji prema različitom mogle bi svjedočiti i džamije u Nišu i Beogradu, antisemitski grafiti po Vojvodini, katolički i muslimanski nadgrobni spomenici, koji svakodnevno stradaju po grobljima širom Srbije ili preteći grafiti po crkvama nepravoslavnih konfesija.