Arhiv tekstova
Napravimo hrvatsku Dramu!
Dragan Srećkov, pomoćnik pokrajinskog tajnika za obrazovanje zadužen za kulturu rođeni je Pančevac. Nakon završenog studija glume postao je članom Srpskog narodnog pozorišta u Novom Sadu. Diplomirao je i povijest umjetnosti i radio u Kulturno-prosvjetnoj zajednici pokrajine. Od 1984. godine bio je direktor Kazališta mladih, a potom i direktor drame SNP, sve do »jogurt revolucije«.
Potom je otvorio poznato novosadsko okupljalište ljudi iz svijeta umjetnosti, kafe-galeriju »Most«. Za vrijeme Miloševićevog režima napustio je zemlju. Boravio je na Malti, putovao po Africi i Indiji. Nakon povratka 1998. godine postao je direktor Kulturnog centra u Novom Sadu, a početkom 2001. godine preuzeo je službu državnog namještenika, čime mu je povjerena briga o razvoju kulture u Vojvodini.
4Kakva je Vaša ocjena stanja u vojvođanskoj kulturi?
Sa stanjem u vojvođanskoj kulturi detaljno sam se upoznao nakon preuzimanja funkcije pomoćnika ministra, 2001. godine, kada sam zadužen za problematiku u oblasti kulture. Zatekao sam vrlo loše stanje. U to vrijeme svi su »kukali«, jer nisu postojala sredstva, uvjeti, a ni razumijevanje za potrebe institucija kulture, da bi one mogle neometano funkcionirati. Evo, nakon dvije godine, to stanje se promijenilo. Upravo sam u tijeku obilaska Općina i situacija u oblasti kulture sada je sasvim drugačija, u što se svakodnevno uvjeravam iz brojnih razgovora s ljudima koji rade u kulturi.
4Koliko je »omnibus« zakon povećao sredstva za razvoj i tekuće potrebe kulture u Vojvodini?
Značajne su dvije stvari. Prva je izrada »omnibus« zakona u veljači 2002. godine, a druga je izrada budžeta Autonomne Pokrajine Vojvodine u julu 2002. godine. Primjenom »omnibus« zakona i proračuna, uspjeli smo da i bez konkretne kulturne politike, pomognemo tamo gdje je bilo najkritičnije, a kao što sam napomenuo, zatečeno stanje 2001. godine bilo je vrlo loše. Prvo smo morali gasiti »požare«. Poslije »omnibus« zakona sredstva predviđena za kulturu uvećana su sa prethodnih 20 milijuna dinara na oko 200 milijuna dinara.
4U kakvom su stanju kulturne institucije i objekti kulture u Pokrajini?
Mnogi objekti od izuzetne kulturne vrijednosti su ugroženi, kao i biblioteke, muzeji i arhivi. Tu smo pokušali usmjeriti sredstva da bismo spasili prije svega ono što je kulturna baština. Mislim da smo na dobrom putu u tom procesu očuvanja objekata kulture, a također smo nastojali stvoriti uvjete za normalan rad kulturnih ustanova, uz obraćanje pažnje na tekuće programe i projekte, dok se posebna pažnja obraća i na ono što nosi predznak izvornog narodnog stvaralaštva nacionalnih zajednica koje čine multikulturalnost Vojvodine. Ipak, još nismo uspjeli uspostaviti optimalno stanje u oblasti kulture. Ono što nam nedostaje to su kompjuteri, umrežavanje, digitalna oprema. Nužno je opremiti knjižnice s kompjutorima. Imamo u planu do 2004. godine umrežiti sve knjižnice i uspostaviti Internet, tako da se mogu vidjeti fondovi svih naših knjižnica, ali i fondovi knjižnica u inozemstvu.
4Koje su mogućnosti za privatizaciju u kulturi?
Jako je teško sada sprovesti privatizaciju u oblasti kulture, jer naše društvo još nije dovoljno bogato za tako nešto. Možda bi se mogli privatizirati pojedini objekti, s tim da zadrže svoju namjenu. Ono na čemu se može raditi, to je potreba za više marketinga, a također bi se tržištu mogli ponuditi razni vidovi replika umjetnina koje čine našu kulturnu baštinu. Vrlo interesantno je i pitanje turizma. Treba razmisliti koje mjesto ima kultura u turističkoj ponudi gradova. Također vrijedi razmisliti i o afirmaciji starih zanata.
4Smatrate li da izdavačku djelatnost treba dotirati ili se izdavači moraju prilagoditi uvjetima tržišta?
Izdavačka djelatnost se treba prilagoditi tržištu, ali kod nas još ne postoje uvjeti za tako nešto. Društvo će još izvjesno vrijeme morati obraćati pozornost na izdavačku djelatnost i pomagati je na razne načine, kao što se to i sada radi putem godišnjih otkupa knjiga, za što je bila zadužena Pokrajinska komisija. Također su uvećana i direktna sredstva prema knjižnicama, koje od tih sredstava i same kupuju knjige. Mislim da je dobro novac investirati i u filmsku produkciju, za koju je izdvojeno oko 15 milijuna dinara za pet igranih, osam dokumentarnih i pet diplomskih filmova.
4Koje su to kulturne vrijednosti u ovom trenutku, koje prema Vašem mišljenju zavređuju afirmaciju i u europskom kulturnom prostoru?
Moj osobni stav je da su te vrijednosti internacionalni »Jazz festival« u Kanjiži, manifestacija »Interzon« u Novom Sadu, kolonija stakla u Pančevu, tu je i internacionalni »Infant festival« novih kazališnih formi, izložbeni programi »Konkordije« u Vršcu i »Video-Medeja« u Novom Sadu, manifestacija koja okuplja žene-autore video radova.
Smatram i da bi Vojvodina jedne godine mogla biti nosilac paviljona na Bijenalu u Veneciji.
4Kakvo je Vaše mišljenje o mogućnosti pokretanja hrvatske drame u subotičkom Narodnom kazalištu?
Ideja je odlična, jer pokretanjem hrvatske drame u nekom od kazališta u Vojvodini, možemo samo dobiti na bogatstvu kulture, što se naravno odnosi i na druge nacionalne manjine. Bila bi to još jedna kvaliteta više. Dajte da to napravimo. Problem koji bi mogao postojati je školovanje glumaca, ali kako su nam jezici bliski, smatram da je rješenje moguće i da bi bilo optimalno kada bi, na primjer, dikciju i samu glumu predavali profesori Hrvati. Još smo siromašni, ali modus se može iznaći. Hajde da se uklopimo u postojeće stanje i da onda napredujemo korak po korak. g
