Arhiv tekstova
Pisma čitatelja
Pisma čitatelja
Poštovani gospodine uredniče!
Bez lažne skromnosti redoviti sam čitatelj Vašeg tjednika, a ne »časopisa«, kako Vas neki pisani mediji u posljednje vrijeme »prekrštavaju«. Također sam jedan od inicijatora »neformalne grupe« subotičkih intelektualaca, koja se još tijekom 2000. godine, samoinicijativno sastala i oglasila jednim pismenim podneskom radi ponovnog pokretanja hrvatskih novina, nakon prestanka daljnjeg izlaženja dvotjednika »Žig«. Naime, grupa od desetak intelektualaca i kulturnih djelatnika, te 2000. godine, nakon opće usvojenog zaključka o potrebi ponovnog pokretanja tjednih hrvatskih novina, taj svoj prijedlog je uputila preko svog ovlašćenog »moderatora« vlč. Josipa Temunovića (u mirovini), Upravnom odboru HKC »Bunjevačko kolo«, na koji do današnjeg dana nije dobila nikakav usmeni ili pismeni odgovor. No, u međuvremenu su se stvari tijekom prošle godine naglo »poboljšale« u odnosu na osnivanje Novinsko izdavačke ustanove »Hrvatska riječ« od strane njenog osnivača, Skupštine APV, nakon čega je došlo do imenovanja članova Upravnog odbora, odnosno njenog uredništva u današnjem sastavu.
Ovaj mali uvod imao je za cilj osvijetliti potrebu osnutka jedne ovakve novinsko izdavačke ustanove za ovdašnje Hrvate, koji su skoro 50 godina bili bez svog tjednika, nakon naprasnog ukinuća, tj. preimenovanja tadašnje »Hrvatske riječi« u »Subotičke novine«, koje pod tim nazivom i dan danas izlaze jednom tjedno.
No, što hoću zapravo reći? Radi se o njegovanju vaše povremene ili pak stalne rubrike »Pisma čitatelja« u kojoj objavljujete reagiranja vaših čitatelja na objavljene članke u tjedniku. Smatram da bi u većoj mjeri trebali njegovati tu rubriku s tim da ona ne zaslužuje baš »posljednju stranicu«, kao neko ovlašno ili sekundarno pitanje, jer ta rubrika odražava puls čitatelja svakog lista koji donekle drži do sebe. Mišljenje svojih konzumenata o listu zaslužuje ozbiljniji prostor uz davanje određenih reagiranja i od strane uredništva, ukoliko se s nekim stavovima iz nekog pisma čitatelja ne slaže. Također želim skrenuti pozornost uredništvu na potrebu boljeg osmišljavanja tzv. »marketinške službe« i da distribuciju svog tjednika ne može prepustiti samo profesionalnim distributerskim kućama ili agencijama. Kako Hrvata-Bunjevaca ima najviše na sjeveru Bačke, stojim iza toga da neke hrvatske kulturne institucije, te crkvene župe, nisu baš mnogo poradile po tom pitanju, a još manje su se »pretrgle« u pružanju logističke pomoći oko tzv. interne distribucije Vašeg tjednika, koji doduše, još nema onu svoju potrebnu fizionomiju koja se od njega očekuje, ali iz broja u broj biva sve bolji, kako u grafičkom smislu, tako i u odnosu na kvalitetu tekstova.
Želim ukazati na golu činjenicu da mnoge institucije koje imaju svoj pridev »hrvatsko« u svom nazivu udruge, nisu ama baš ništa poradile po tom pitanju. Ne znam Vaše podatke o tiražu, što pretpostavljam da je Vaša poslovna tajna, ali predosjećam da Vam se vraća i podosta remitende, koja se mogla naći u rukama potencijalnih čitatelja. Tu prije svega mislim na sve katoličke župe i njihove crkvene odbore, zatim na članove Hrvatskog nacionalnog vijeća, tj. mislim na sve elektore, zatim na članove Hrvatskog akademskog društva sa svojih bezmalo 200 članova, pa na članove raznih kulturno-umjetničkih društava čiji se broj penje na preko tisuću članova, mislim na HKC »Bunjevačko kolo« iz Subotice, HKUD »Vladimir Nazor« iz Sombora, HPKUD »Matija Gubec« iz Tavankuta, kao i na »Maticu hrvatsku« i »Pučku kasinu 1878«, kao najveće reprezente tj. predstavnike ovdašnjih Hrvata-Bunjevaca. Isto tako, u okviru »hrvatskog korpusa« djeluje oko 200 prosvjetnih djelatnika: učitelja, nastavnika i profesora, za koje također važi kvalifikacija da im »Hrvatska riječ« nije baš prva briga. Za »ciglih« 20 dinara tjedno ni jedna obitelj ne bi ispaštala u ekonomsko-socijalnom smislu, uključujući ovdje i obitelji umirovljenika sa najnižim bijednim primanjima, jer bez duhovne kulture nema nam budućnosti. Stoga predlažem da na ovu temu otvorite stranice Vašeg tjednika kako bi se čula i neka druga mišljenja, kao i da Vaše uredništvo upriliči jedan otvoreni razgovor na ovu temu sa svim relevantnim hrvatskim institucijama na ovim prostorima Vojvodine.
Grgo Bačlija, odvjetnik u mirovini,
Subotica
