Arhiv tekstova

Ostanak u sedlu

Kiša je pala, ali je Vojvodina i dalje žedna. Takva će i ostati sve dok se ne počne ozbiljno baviti navodnjavanjem. A to neće ići dok je god resornom ministru najvažniji posao – opstanak u funkcionarskoj fotelji. A tako će biti sve dok ministarska pozicija bude podrazumijevala prvenstveno privilegije, a ne obaveze. U našem slučaju, dakle, još veoma dugo.
    Aktualna rasprava i međusobna optuživanja političara za sve i sva pokazuju da je zaista zrelo za izbore. Cirkus pred malim ekranima i uopće u medijima prevazilazi granice dobrog ukusa. Kao da nitko ništa ne radi i kao da nitko ni o čemu drugom ne razmišlja, osim o tome kako se zadržati u sedlu, odnosno, kako prvog do sebe izbaciti iz igre. Možda bi izbori stvarno bili rješenje, osim ako moguća biračka apstinencija dodatno ne zakomplicira stvari. Kao, recimo, u Hrvatskoj, gdje je, doduše na manjinske izbore, izašlo manje od 10 posto onih s pravom glasa. Država je obavila svoje, zadovoljila formu, a pripadnici nacionalnih manjina iz toga nisu izvukli nikakvu korist. Jedan od predstavnika nacionalnih zajednica objasnio je kasnije što se desilo – »Imali smo dovoljno kandidata, ali nismo imali dovoljno birača«. Slikovito.
    Proteklog tjedna nastavljena je serija sastanaka u vrhu Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini s kojih se javnost informira isključivo putem priopćenja. Sjednice Predsjedništva i Vijeća DSHV-a zatvorene su za javnost, a priopćenja su štura i nedovoljno jasna. Neslužbeno se saznaje da je rasprava na tim skupovima žučna i glasna, da padaju teške riječi, ali se priopćenja time ne bave. Bilo bi zanimljivo otvoriti vrata i pustiti unutra novinare, možda bi se i diskusija »uljudila«. U svakom slučaju bar bi se znalo o čemu je riječ. Čak su i komunisti, u posljednjim godinama svoje vladavine, na sve svoje službene sjednice zvali novinare. Odluke su se, nismo djeca, donosile u zamandaljenim kabinetima bez javnosti, ali se makar atmosfera sa svadljivih sastanaka prikazivala narodu.
    Apatija je uočljiva i na lokalnoj razini. Završeni su Dani hrvatskog filma u Vojvodini, ambiciozno zamišljena i sprovedena manifestacija u Novom Sadu, Somboru i Subotici, a organizacija i gosti bili su za respekt. Zatajila je samo publika. Kao i toliko puta ranije, kad su u pitanju projekti unutar onoga što se zove hrvatska zajednica u Vojvodini.
Z. P.