Arhiv tekstova
Kukujevci i Gibarac poslije »Oluje«
Šestoga kolovoza 1995. godine proslavljena je sveta krizma u Šidu u devet sati, a u Kukujevcima u jedanaest sati prije podne. Svetu krizmu je predvodio vikar za Srijem Biskupije đakovačke i srijemske msgr. Stjepan Miler. U sve tri župe – Kukujevcima, Šidu i Gibarcu, bilo je 54 krizmanika.
Osmog i devetog kolovoza 1995. godine tijekom noći u dvije kuće obitelji Salitrežić u Kukujevcima u Ulici Stjepana Radića broj 33 i 35 upali su Srbi iz kninske krajine, maltretirali su starije osobe Josu i Maru Salitrežić, zatvorili su ih u jednu sobu u kući i nisu im dali van sve do jutra, zato da bi po drugom dijelu kuće mogli operirati i uzimati sve što im je bilo interesantno. Mladi bračni par Salitrežić, na broju 33. izbacili su iz kuće i uselili svoje obitelji.
ISELJAVANJE: Devetoga kolovoza, tijekom cijelog dana u Kukujevcima se ponavlja isto kao i s mladom obitelji Salitrežić: istjerivanja iz kuća, maltretiranja i prijetnje ubojstvom. Od domaćina Hrvata iznuđuje se novac i ostale vrijednosti, te ih se prinuđuje da mijenjaju svoje kuće i imanja s onima koji su pristigli ispred »Oluje«. Devetog kolovoza u Kukujevcima je više tih ljudi, jedan je rekao da je »sinoć došao s ratišta u Krajini«, prisilili su župnika Berislava Petrovića, pred kućom Josipa Živanovića u Ulici Matije Gupca 99, da izađe iz njegovog auta zajedno s dvije vjernice, da izvadi sve stvari iz auta. U autu su bile knjige matice župe Kukujevci, ciborij s Presvetim, mikrofoni s pojačalom iz crkve i njegove osobne stvari, i tražili su da auto preda njima, ne dozvoljavajući mu da uzme sa sobom matice, već da samo s osobnim stvarima napusti selo pješice prema drugoj župi – Gibarcu. Presveto je spašeno i nije dospjelo u njihove ruke, kao ni matice, koje je jedan Srbin, koji je prije doselio u Kukujevce, skupio i predao po noći jednoj kukujevačkoj vjernici, Hrvatici.
Devetog na deseti kolovoza, 1995. godine, u noći, počelo je oko dvadeset sati, i u Gibarcu se ponavlja ista slika. Naoružani vojnici i civili upadaju u kuće Hrvata, istjeruju ih van i useljavaju svoje obitelji i rodbinu. Neke mlađe obitelji iz Gibarca, čim su čule što se događa u Kukujevcima, nisu ni dočekale istjerivanje, već su sjele u automobile natovarivši najnužnije, s djecom i pobjegle za Hrvatsku (oni koji su imali sređene osobne dokumente).
Desetog kolovoza 1995. godine pred SUP-om u Šidu veliki broj Hrvata, koji su istjerani iz svojih kuća, traže da milicija intervenira i da ih zaštiti. Tijekom prijepodneva istog dana stižu »specijalci« i poči-nju s intervencijama, istjerujući kninske Srbe iz kuća Hrvata. Mnogi Hrvati kad su se vratili u svoje kuće, napose Gibarčani, nalaze ih temeljito opljačkane i u velikom neredu. »Specijalci« istjerujući kninske Srbe iz hrvatskih kuća upućuju iste prema istoku Srbije. Neki su ostali u kućama Hrvata, jer su se već bili dogovorili s njima za zamjenu, dajući jedni drugima posjedovne listove i vlasničke papire.
GIBARAC BEZ HRVATA: Nakon teških dana s početka 1995. godine u Gibarcu je ostalo još četrdesetak obitelji. Tu se broje oni koji su sami u kući, koji su u miješa-nim brakovima, i oni koji nisu imali veze s crkvom ni prije ovog posljednjeg rata. Za gibarački poluizgorjeli župni stan našlo se rješenje na taj način, što je jedan od izbjeglica, g. Tatić, sam ponudio da bi u taj stan uložio svoja sredstva, osposobio ga za stanovanje i koristio ga kroz sljedećih pet godina. Po isteku tog roka sve što je uloženo u obnovu stana ostaje Rkt. Župnom uredu. Valjano je sklopljen ugovor između spomenutog i Rkt. Župnog ureda Gibarac te je jedan primjerak ugovora priložen na adresu Vikarijata za Srijem, Biskupije đakovačke i srijemske pod brojem 221/1995. godine.
Na blagdan svetog Andrije Apostola, 30. studenog 1995. godine, u Gibarcu je nakon tri i pol mjeseca služena sveta misa, povodom klanjanja Presvetom oltarskom Sakramentu, koje na taj dan ima župa Gibarac. Poslije svete mise kratko se ostalo u molitvi, šutnji i pjesmi u čast Euharistijskom Spasitelju. Početkom prosinca 1995. godine u Gibarcu je bila vojska (VJ). Stanje se smirilo. Neke obitelji se spremaju za odlazak u Hrvatsku. Jedna ili dvije obitelji, koje imaju djecu, ostale su u Gibarcu. Druge su uglavnom starija domaćinstva ili samci, starci, odnosno starice. Crkva Sv. Ivana Nepomuka je netaknuta.
