Arhiv tekstova
Pobožnom njemačkom narodu
Pobo`nom njema~kom narodu
Zemun, ljeta 2003. Ulice pamte negdašnje svoje stanovnike, Nijemce, koji su otjerani odavde, samo zato što su bili iste nacionalnosti kao i Hitler. Mala »okrugla« Evangelistička crkva na uglu Tošinog bunara i J. Kuburovića: u njoj je sportska kladionica! U kog Boga vjeruju ti što su otvorili kladionicu u crkvi. Hajfeld I Mastart (N. Kozarci), Filipovo (B. Gračac), Knićanin, Soltur (Ban. V. Selo)…Koja su to sela? Ne vidi se crkveni toranj, tipičan orijentir u ravnici. Tko tu živi? Kome se mole ti ljudi? Gdje su nestale te crkve, gdje su Križni putovi? Od kojih i čijih su spomenika napravljeni mostovi i stepenice? Imao je devetnaest godina i zvao se Johan, to piše na temelju »doma kulture« (u nekom selu koje se lijepo vidi iz aviona, jer nema tornja da ga namjernik ugleda). Koja je majka, sestra, baka, djevojka zalijevala suzama ovaj kamen koji je tu u temelju »doma kulture«? Koje to kulture? Da li su to Srbi? Ne, jer su rušeći ovaj spomenik planirali »upad« na tajnu slavu kod »onog lale« i one švapske sluge, jer su rušeći crkvu, spomenik njemačkog pobožnog naroda pravili dogovor da pojašu malo onog bradatog popa, slugu izdajničkog kralja. Ne, jer jedući to »fašističko i pogano« oteto njemačko žito, merkali su da »zagrabe« onome koji se usudio da se usprotivi uništavanju grobova svojih susjeda. Hrvati? Mađari? Rumunji? Ne, jer zlo nema nacionalni identitet.
Začetnik grijeha Lucifer, đavo, nije se krstio ni klanjao, jer je on krvnik ljudski od početka, prema riječima iz Biblije. Jer koja su djela, onoga su i djeca, a otac zla se nije izjasnio. Trebalo je uništiti uspomenu na ove pobožne njemačke seljake, trgovce, gazde. Na ljude koji su došli bez ičega i stvorili zajedno s Mađarima, Srbima, Hrvatima, Slovacima, Rumunjima i ostalim vrijednim ljudima Vojvodinu, koja je već tada bila poznata u Evropi. Perspektivna!
Sjetimo se odžačke kudjeljare, Odžaka u kojima se održavao Europski sajam kudjelje, gdje je dolazio Rapid iz Beča, tadašnji lider europskog nogometa igrati s malim domaćim klubom. Hoće li sada Real, Bajern ili Milan doći u opustošene Odžake, gdje se samo širi groblje i dva-tri privatnika kojima je stalo samo do »njihovog dvorišta«. Gdje mladi nemaju perspektivu. Eh, da se pojavi vrijedni domaćin. Johan Ertl! Čovjek koji voli svoj grad i živi da zadrži ljude u njemu. Da bude dobro i meni, a bit će mi dobro samo ako je dobro i mom susjedu.
U zatiranju svega njemačkog dugo se nije stalo, ali to je ipak nemoguće uraditi. Hoćemo li zatrpati kanale? Porušiti cijela sela? Posjeći parkove, porušiti mostove? Nekome ni to ne bi smetalo, samo da stvori neku tvorevinu obožavanja lidera kao Boga s afričkim standardom, gdje za one druge postoji samo torba za put i komad kruha i masti. To će malo teže proći.
Slušam zvuk prošlosti. Valcer. Vrijedni domaćini izlaze iz crkve. Lazar čestita Božić Rudolfu i Matiji. Ištvan je žurio. Sretno i njemu. Vidimo se kroz dva tjedna kod oca Žive na »vašem« Božiću… tamnica naroda! Austro-Ugarska! Pa tko sagradi tolike zadužbine, magistratske zgrade, kulturne ustanove, crkve, škole, a »tamnica naroda«. Neka lažu nekog drugog.
Dokle god postoji ovo groblje u Zemunu, gdje zajedno leže maločas spomenuti čestitaoci, ne mogu me slagati. Tamnica je u njihovim glavama.
Skinuta je zvijezda s vrha male Evangelističke crkve u Zemunu. Zidovi pamte molitvu nekog pastora, neke brižne majke, bakice, pjesmu kora vjernika. Spomenik pobožnom njemačkom narodu nitko ne može porušiti, dok je Vojvođana i Vojvodine. Ako ga ne vidite Vojovođani, potražite ga u sebi! U molitvi župnika, jereja ili pastora. U pjesmi vjerujućih. U vrijednim ljudima. U zvuku valcera. U parkovima bođoša i lipa. U pogledu na ravnicu i tornjeve crkvi. Ako ih nema, zamislite ih. U knjigama. U Schilleru, Goetheu, u starim monografijama, molitvenicima. Žao mi je što se nisam rodio i živio s njima. Ipak, naučio sam od pobožnih seljaka, trgovaca i gazda, kako treba živjeti i kako Bogu služiti i kako pokazati to i onima koji ne znaju. Eto, to je spomenik pobožnom njemačkom narodu.
Neven Popović
Zemun
