Arhiv tekstova

Radost hodočašća – nezaboravan susret sa Svetim Ocem

Osijek, 7. lipnja 2003, Zračna luka 10.45h. Sveti Otac Papa Ivan Pavao II. izabrao je Hrvatsku za svoje stoto apostolsko putovanje, veliki pastoralni pohod na kojem je posjetio pet gradova – Dubrovnik, Osijek, Đakovo, Rijeku i Zadar. Putovanje na kojem je, otkad je izabran poglavarom Katoličke crkve (listopad 1978), najdulje bio odsutan iz Vatikana (punih pet dana), što već samo po sebi nosi težinu njegovog posjeta zemlji u kojoj je i prethodna dva puta s oduševljenjem dočekivan.
    Od svih pet destinacija koje su bile predviđene Papinim pohodom zbirno nazvanim »Obitelj – put Crkve i naroda«, Sveta misa u osječkoj zračnoj luci – sportskom aerodromu na Čepinskoj cesti, zbog najvećeg odaziva hodočasničkog puka (procjenjuje se nazočnost 220.000 vjernika), ali i specifičnosti otvorenog prostora na kojem je upriličen susret sa Svetim Ocem, predstavljala je centralni vjernički skup ovog povijesnog događaja za Hrvatsku. Osijek, grad koji je prošao razaranja posljednjeg rata, nakon svoje arhitektonske obnove doživio je uz prisustvo Svetog oca i duhovnu obnovu – velikim Euharistijskim slavljem pod otvorenim nebom. Upravo ovaj posjet, kojeg je Papa izabrao za jubilarni stoti pastoralni obilazak svog vjerničkog stada, donio nam je radost susreta s čovjekom koji je odabran da slijedi sveti put vjere u Isusa Krista. Papinim riječima prepunim snažne uskrsne vjere, upućenim tisućama hodočasnika, koji su se zaputili i iz nekoliko zemalja koje okružuju Hrvatsku, širila se želja ohrabrenja da odvažno gradimo svijet u kojem živimo, nastojeći ga oplemeniti blagoslovom Evanđelja.
 
VOJVOĐANI NA DOČEKU: Iz Vojvodine, se put Slavonije zaputilo nekoliko desetina autobusa ispunjenih vjernicima koji su željeli susresti se sa svojim crkvenim poglavarom. Krenuvši prije subotnje zore (polazak je bio zakazan za tri sata izjutra), na cesti su dočekali rađanje dana koji će im donijeti najveće slavlje vjerom ispunjenog srca. A bilo je hodočasničkih grupa koje su u to vrijeme, po noći, već bile na svojim određenim mjestima u osječkoj zračnoj luci, poput Dugoselaca (Dugo Selo kraj Zagreba) koji su stigli oko jedan sat, te pjevajući, probdjeli čitavu noć pod vedrim nebom do susreta s papom.
    Prema sugestiji organizatora, hodočasnicima je uvjetovan dolazak na odredište do 8.30, da bi se izbjegle pretjerane gužve u posljednji čas, tako da je glavnina puka u zadano vrijeme već bila na svojim mjestima, koja su bila podijeljena po sektorima blizine spram centralnog oltara. Veliki plavi subotičko-vojvođanski barjak, oko kojeg su se rasporedili vjernici iz svih krajeva Vojvodine, a poglavito sa sjevera Bačke, zavijorio se usred sektora s oznakom B3 iz kojeg se pružao fantastičan pogled na improvizirani podij, podignut kraj impresivnog križa divovskih razmjera (20 metara visine, 14 metara širine). Uz pjesmu, koja se združila u grlima svih pristiglih skupina, lagano je raslo nestrpljenje prisutnih da se konačno susretnu sa svojim duhovnim ocem. A kada se u 10.15 na horizontu pojavio čuveni »papamobil«, specijalno preuređeni model »mercedesa«, erupcija spontanog oduševljenja zahvatila je cijeli prostor osječke zračne luke. Temperatura, koja se već uvelike penjala k visokim segmentima užarenog lipanjskog termometra, naglo je porasla još za koji stupanj nakon vijesti o pristizanju Svetog Oca.

BLAŽENSTVO UJEDINJENOG DUHA: Pjesma i salve aplauza postajali su sve jači, kulminirajući euforično ulaskom papamobila pred podij na kojem se nalazio oltar. Papu Ivana Pavla II. ispred diplomatskog kora i najviših crkvenih velikodostojnika dočekali su – Stjepan Mesić, predsjednik Republike Hrvatske, te Zlatko Tomčić, predsjednik Hrvatskog sabora, te ostali visoki uzvanici koji su svojom nazočnošću uveličali posjet Svetog Oca srcu Slavonije.
    Poslije kratkog protokolarnog susreta, točno u 10.45 (u minutu prema unaprijed naznačenom raporedu), započelo je veliko Euharistijsko slavlje Svete mise u Osijeku. Iz dvije stotine tisuća grla začula se molitvena pjesma, a kad se Sveti otac obratio hodočasnicima, cijeli prostor je ispunilo blaženstvo ujedinjenog vjerničkog duha – duha katoličke vjere pod čijom su pokretačkom snagom naši preci naselili vojvođansku ravnicu prije davnih šest stoljeća.
    Nažalost, lijepo sunčano prijepodne prve lipanjske subote pokvarila je iznimno visoka temperatura za ovo doba godine, koja se oko podneva popela na nevjerojatnih 40 stupnjeva. Bez daška vjetra i oblačka na horizontu, radost susreta sa Svetim ocem mnogi nisu mogli posve zdravstveno izdržati, ali je besprijekorna medicinska služba uspjela pružiti neophodnu sanitetsku pomoć svim vjernicima. Obraćajući se hodočasnicima na hrvatskom jeziku, papa Ivan Pavle II. se u svom prigodnom govoru osvrnuo na sve bitne aspekte, kako povijesti, tako i aktualne situacije na ovim prostorima, pa u želji da dostojno približimo njegove riječi svim vjernicima koji nisu bili u mogućnosti nazočiti njegovom posjetu, donosimo integralni tekst govora koji je održao pred hodočasnicima.
 
    Govor Svetog oca pape Ivana Pavla II. kojim se obratio vjernicima na Svetoj misi u Osijeku:
    »Zaklinjem vas: živite dostojno poziva kojim ste pozvani« (Ef 4, 1), pisao je sveti Pavao kršćanima u Efezu. Predraga braćo i sestre, njegov poticaj i danas, na ovome svetom skupu, odzvanja kao vrlo suvremen.
    Ali koji je to kršćaninov poziv? Odgovor je zahtjevan i jasan: kršćaninov poziv jest svetost. Poziv je to koji svoje korijene ima u sakramentu krštenja i koji se ponavlja u drugim sakramentima, navlastito u Euharistiji.
    Predraga braćo i sestre Đakovačke i srijemske biskupije, rimski je Biskup došao danas k vama podsjetiti vas, u Gospodinovo ime, da ste pozvani na svetost već sada ovdje na zemlji, u svakomu životnom razdoblju: u proljeće mladosti, usred ljeta zrele dobi, jednako kao i u jesen i u zimu starosti te, na kraju, u trenutku smrti i nakon nje, u posljednjemu čišćenju, što ga je pripravila milosrdna Božja ljubav.
    Drago mi je što se mogu osvrnuti na ovu temeljnu istinu dok danas s vama ovdje slavim svečani završetak Druge sinode vaše mjesne Crkve, tijekom koje ste skoro pet godina sudjelovali u molitvi i razmišljanju o predmetu »Ti si Krist – za nas i za sve ljude«. Neka taj događaj urodi obilnim rodom obnovljenog kršćanskog zalaganja u ovoj zemlji koja ima čvrste veze s Petrovom stolicom. Upravo je danas, 7. lipnja, obljetnica pisama, što ih je papa Ivan VIII. Ljeta Gospodnjega 879. poslao knezu Branimiru i biskupu Teodoziju te tim pismima označio posebno značajan datum za vašu povijest.
    Srdačno pozdravljam vašega biskupa Marina Srakića, i zahvaljujem mu na riječima dobrodošlice, koje mi je uputio na početku ovoga bogoslužnog slavlja. Uz njega pozdravljam također pomoćne biskupe i biskupa u miru Ćirila Kosa. S ljubavlju pozdravljam biskupe i vjernike biskupija Zagrebačke crkvene pokrajine, koja slavi sto i pedesetu obljetnicu svojega ustanovljenja. Moja misao leti i k hodočasnicima, koji su zajedno sa svojim pastirima došli iz Bosne i Hercegovine, Mađarske, Srbije i Crne Gore.
    Ovdje se u Osijeku želim sa zahvalnošću prisjetiti kardinala Franje Šepera, koji je rođen u ovome gradu. On je kao vjerni sluga Crkve bio moj vrijedan suradnik u svojstvu pročelnika Zbora za nauk vjere tijekom prvih godina moje papinske službe.
Pozdravljam braću koja zajedno s nama dijele vjeru u Isusa, Sina Božjega, jedinog Spasitelja svijeta. Posebno pozdravljam metropolita Jovana i druge biskupe Srpske pravoslavne crkve. Njih molim da njegovu Blaženstvu Patrijarhu Pavlu prenesu moj bratski pozdrav u ljubavi Kristovoj. Moja misao s pozdravom ide i k braći Zajednica nastalih u Reformaciji.
    Isto tako s poštovanjem pozdravljam pripadnike Židovske općine i islamske vjernike. Pozdrav pun poštovanja upućujem također građanskim i vojnim vlastima te im od srca zahvaljujem za sav trud uložen u pripravu ovoga mojeg apostolskog putovanja.
    »Postavih vas da idete i rod donosite, i rod vaš da ostane« (Iv 15, 16). Kako ne biti zahvalni Bogu što su, u godinama poslije Drugoga vatikanskog sabora, vjernici svjetovnjaci – muževi i žene – stekli vrlo jasnu svijest o svojemu kršteničkom dostojanstvu i o svojoj kršteničkoj odgovornosti? Nikada Kristov učenik ne će dostatno gajiti svijest vlastitoga identiteta. Na njemu, naime, oblikuje svoje poslanje.
    Postoje, zapravo, temeljni upiti na koje valja neprestano odogovarati: Što sam učinio sa svojim krštenjem i potvrdom? Je li Krist uistinu središte mojega života? Nalazi li molitva prostora u mojoj svakodnevici? Živim li svoj život kao poziv i poslanje?
    Bog na počecima trećega tisućljeća sve vjernike, a na poseban način svjetovnjake, poziva na obnovljeni misionarski polet. Misije nisu nikakav »dodatak« kršćanskome pozivu. Naprotiv, kršćanski poziv po svojoj naravi, kaže Drugi vatikanski sabor, je poziv na apostolat (usp. Apostolicam actuositatem, 2)
    Predraga braćo i sestre, treba vas Crkva, koja je u Slavoniji i Srijemu? Nakon teš-kih vremena rata, što je u stanovnicima ovoga kraja ostavio duboke i još uvijek neizliječene rane, zalaganje za pomirbu, solidarnost i društvenu pravdu zahtijeva hrabrost pojedinaca prožetih vjerom, otvorenih bratskoj ljubavi, osjetljivih na obranu dostojanstva osobe stvorene na sliku Božju.
    Dragi vjernici svjetovnjaci, muževi i žene, pozvani ste velikodušno preuzeti na sebe svoj dio odgovornosti za život crkvenih zajednica kojima pripadate. Lice župa, mjesta prihvaćanja i poslanja, ovisi također o vama. Vi ste – kao dionici Kristove svećeničke, proročke i kraljevske službe (usp. Lumen gentium, 34-36), te obogaćeni darovima Duha – osposobljeni pružati svoj doprinos na području bogoštovlja i vjerske pouke te u promaknuću raznovrsnih misijskih i karitativnih djela. Ni jedan krštenik ne može ljenčariti!
    Ne obeshrabrujte se pred službenošću prilika! U molitvi tražite ishodište svake apostolske snage. Iz Evanđelja crpite svjetlost, koja će ravnati vašim koracima.
    »Velik je gospodin u djelima svojim«, navješćuje Pripjevni psalam. Idući zrakoplovom prema Osijeku, mogao sam se diviti ljepoti slavonske ravnice, zvane »žitnica Hrvatske«, te su me misli same od sebe odvele k zemljoradnicima, kojih u ovome kraju ima velik broj. Njima se obraćam s posebnom ljubavlju.
    Draga braćo i sestre, znam da vam je život naporan i da količina uroda zemlje koji put ne odgovara svemu onom mučnom poslu što ga valja uraditi. Znam isto tako da rad na zemlji poznaje ne male teškoće. Dijelom je i izgubio na vrijednosti, a mlađi su se naraštaji još prije rata oprijedelili za život u gradu, pa je tako velik broj sela gotovo ostao bez stanovnika.
Potičem vas da ne gubite pouzdanje te imate na umu kako ste svojim težačkim poslom, što na tako rječit način svraća pozornost na biblijsku dužnost povjerenu čovjeku da sebi »podloži« zemlju i bude »gospodar« vidljivog svijeta (usp. Post 1, 28), svakodnevno »suradnici« Boga stvoritelja. Znajte da su vam Papa i Crkva blizu te da – visoko cijeneći nezamjenljivost i dostojanstvo vašega svakodnevnog truda – žele da se poljoprivredi i ljudima i ženama, koji obrađuju zemlju, prizna prava vrijednost u sveukupnome razvoju društvene zajednice (usp. Gaudium et spes, 67; laborem exercens, 21).
    »Jedan Bog i Otac sviju, nad svima i po svima i u svima« (Ef 4, 6), podjetio nas je apostol Pavao. On, Bog i Otac, jest onaj koji sve zove na svetost i poslanje. Živeći iskustvo vazmene novosti, kršćani mogu preoblikovati svijet i graditi civilizaciju istine i ljubavi. Njemu, koji slavan kraljuje vijeke vjekova, neka je hvala, slava i čast.
    Povjeravam vas Mariji, zaručnici Josipovoj i majci Isusovoj, koju toliko štujete u svetištima u Aljmašu i Voćinu. Neka vas Ona pouči o duhu razmatranja, koje je živjela u Nazaretu, o junačkoj jakosti očitovanoj na Kalvariji, o misionarskoj podložnosti Duhu, kojega je zajedno s prvom kršćanskom zajednicom primila na dan Pedesetnice, i neka vam sveto isprosi.    Marija sve vas dovela Isusu!              g