Arhiv tekstova

Papa blagoslovio Hrvatsku

Papa Ivan Pavao Drugi donio je veliku radost građanima Hrvatske, »ljubljenom hrvatskom puku«, kako je sam rekao. I oni su njemu pružili radost. Oko pola milijuna vjernika nazočilo je, sve zajedno, Papinim propovijedima u Dubrovniku, Čepinu kod Osijeka, u Rijeci i Zadru. Ceste i ulice kojima je prolazio bile su pune oduševljenih ljudi, koje je, na velikim vrućinama, mogao okupiti samo takav moralni autoritet kao što je Papa Ivan Pavao Drugi, čovjek vjere u Boga i u ljude, zagovornik mira i ljubavi.
    Papa je ispunio sva očekivanja. Usrećio je prvenstveno vjernike – udahnuo im nadu i ohrabrenje, potaknuo ih da svojim radom i ponašanjem preuzmu odgovornost za vlastiti život i život svoje zajednice. Usrećio je i svećenstvo, jer je samim dolaskom i to po treći put, pokazao da cijeni kako oni vode i skrbe za svoje »stado«. Malo je naime zemalja u kojima se 80 do 90 posto građana izjašnjava katoličkim vjernicima. Papa je dao i potporu njihovim naporima da se sačuva kršćanska tradicija braka i obitelji nasuprot sve jačim zahtjevima legaliziranja izvanbračnih zajednica, čak i istospolnih. Pohvalio je biskupe zbog toga što se njihovi vjernici svakog dana mole i poštuju nedjelju, pa je time podržao i najnoviju inicijativu Crkve da se u trgovini zabrani rad nedjeljom.
    Papa je ispunio i očekivanja pripadnika drugih nacija i drugih vjera. U duhu istinskog ekumenizma pozvao je na suživot, oprost i pomirenje. Pozvao je sve vjerske zajednice da zajednički liječe rane rata i totalitarizma. Posebno je srdačan pozdrav uputio predstavnicima Srpske pravoslavne crkve i patrijarhu Pavlu.
    Papa je zadovoljio i nositelje vlasti u Hrvatskoj, prvenstveno jasnom potporom približavanju Europskoj uniji. S obzirom na otpore koji postoje u dijelu javnosti, pa i dijelu svećenstva, uvjetima koje Hrvatska mora ispuniti da bi postala tek službenim kandidatom za ulazak u EU,
    Papina potpora trebala bi olakšati posao državnim dužnosnicima u zemlji. Osim toga, računa se i na utjecaj diplomacije Vatikana na međunarodne čimbenike, odnosno na istu pomoć pri ulasku u EU kakvu je Vatikan pružio međunarodnom priznavanju Hrvatske.
    I crkveni velikodostojnici pred Papom su se očitovali za ulazak Hrvatske u EU. Hrvatski predsjednik Stjepan Mesić, koji je ranije imao pritužbe na ponašanje dijela svećenstva i na njihov odnos prema vlastima, izjavio je da je Papi pohvalio hrvatske svećenike od kojih je većina, kako je rekao, »na europskom modelu razmišljanja«.
Za sada se ne zna da li je i s kim Papa razgovarao o provedbi ugovora između Svete Stolice i Hrvatske, što uz ostalo podrazumijeva i vraćanje Crkvi brojnih posjeda, zgrada i zemljišta, a to je za Vladu teška i skupa obveza. Iako se zagrebački nadbiskup Josip Bozanić uoči Papina dolaska žalio da se taj dio ugovora sporo ostvaruje, možda će Papine poruke o stambenom zbrinjavanju i zapošljavanju građana, kao i ona da se čovjek ne mjeri po onom što posjeduje već po onom što jest, uroditi većim razumijevanjem Crkve za ograničene materijalne mogućnosti Vlade.
    Masovno ushićenje Papinim posjetom i njegovim porukama ostavlja malo prostora za kritičko preispitivanje njegovih svjetonazora, kao i uloge Katoličke crkve i Vatikana u suvremenom svijetu. Za sada se čuju samo kritike zbog Papina izrazito konzervativnog stajališta o ženama, obitelji i odgoju.
Bez obzira na po koju kritiku masovno oduševljenje Papinim porukama i njegovom ličnošću trebalo bi izazvati pozitivne promjene u ponašanju vjernika i ostalih građana, svećenstva kao i vlasti. Kad bi se bar jedan dio Papinih želja ostvario, stanovnici Hrvatske bili bi već od danas puno bolji, zadovoljniji i sretniji.                   g