Arhiv tekstova
Povjerenje - ključ uspješnih društava
Što se krije duboko u društvenim procesima, zakriljeno od stalnih previranja dnevno političke scene, kako stojimo s procesom izgradnje povjerenja i stabilnosti u regiji – pitanja su koje kroz prizmu različitih faktora, prije svega nevladinih udruga, akademskih institucija, intelektualaca, medija, institucija sistema, vijeća nacionalnih manjina i lokalnih vlasti u multietničkim sredinama sagledavaju ugledni mislioci.
Okupljeni na seminaru »Izgradnja mjera povjerenja: dijalog i pomirenje u jugoistočnoj Europi«, kojem su prisustvovali i članovi pojedinih manjinskih udruga i nacionalnih vijeća, predstavili su svoja promišljanja proteklog vikenda u organizaciji subotičkog ureda Agencije lokalne demokracije i uz podršku Vijeća Europe.
KONCEPTI: Dr. Milan Ivanović iz osječke udruge Albert E predstavio je proteklo desetljeće naše regije kao doba u kojem je pozornost usmjerena na državu i naciju, te kao zapuštanje lokalne zajednice. Govoreći o oblicima kojima se formira identitet, on je naveo kumulativni u kojem se slično udružuje sa sebi sličnim, oblik gradnje identiteta kada se različitosti nadopunjuju te konačno kompetenciju u kojoj se razni programi natječu. Stoga bit problema na Balkanu čini kulturna autonomija, tj. odnosi između tih identiteta.
Govoreći o dva koncepta suživota u heterogenim društvima, Dr. Milan Ivanović za multikulturni koncept kaže da je to situacija kada se više zajednica nalazi na jednom prostoru, a da nemaju međusobnu komunikaciju, kada većinska grupa nalazi razloge za diskriminaciju manjinskih skupina i kada se teško provodi ravnopravnost. S druge strane, u interkulturnom obliku društva više identiteta komunicira međusobno, nema majoriteta, a interkulturni prostori su otvoreni.
Manjine imaju tri modela svog pojavljivanja: u obliku teritorijalne političke autonomije (kada se formira manjinska regionalna lokalna samouprava), personalne autonomije (kada znatna disperzivnost onemogućuje teritorijalnu autonomiju), te kulturna autonomija (u kojoj manjina čini manje od 1 posto populacije i samo se pokušava štititi od asimilacije).
Ivanović je podsjetio na stav sociologa Ralpha Dahrendorfa koji je ustvrdio da je za izgrađivanje višestranačja potrebno 6 mjeseci, za tržišno gospodarstvo 6 godina, a za građansko društvo 60 godina. Time je omeđen naš trenutačni tranzicijski društveni okvir u kojem su pojmovi poput ljudskih prava, građanina, građanskog društva bili posve nepoznati do prije 10 godina.
»U sadašnjem postratnom društvu svi smo gubitnici u procesu tranzicije, i u Hrvatskoj, i u Srbiji, i u Bosni. Država je kontrolirala društvo ne dopuštajući razvitak potencijala. Stoga podsjećam na djelo Francisa Fukuyame ‘Povjerenje’, koje je nedavno prevedeno na hrvatski i u kojem je istraživanjem najboljih društava i ekonomija autor ustvrdio da je riječ o društvima, u kojima se vodeće osobe ne biraju zbog krvne pripadnosti određenoj obitelji i naciji, već po sposobnostima, odnosno prema povjerenju koje se daje sposobnim osobama iz drugih krugova. Kod nas u bivšoj SFRJ razbijanjem socijalističkog sustava nije izgrađeno novo građansko društvo već najlošije koje generira netoleranciju. Ta društva odlikuje patrijarhat, boljševički i etnocentrični sustav vrijednosti. Stoga se pred manjine postavlja velika zadaća i radi na izgradnji većeg stupnja tolerancije, te uloga mobilizatora u tim procesima«, kaže Ivanović.
Profesor dr. Jovan Komšić ukazao je na to da suprotno nekim očekivanjima, etnicitet u suvremenom društvu nije izgubio svoju dinamiku.
ETNODEMOKRACIJA: Ulogu elita u ratno nacionalističkoj tranziciji Komšić vidi sličnu onoj o kojoj je govorio Vladimir Goati spominjujući etnodemokraciju. Naime, naše su elite bile nedovoljno sposobne za brz korak naprijed u okolnostima rušenja socijalizma, pojave nove tržišne ekonomije, višepartijskog sustava, te je došlo do funkcionalne parade države 19. stoljeća koja je imala imitativnu demokraciju, demokraturu i protodemokraciju.
Govoreći o društvenim gibanjima, Komšić ukazuje na ratnički model politike u kojem je to aktivnost u borbi protiv neprijatelja i njegovo uništavanje, u kojem je rat produženje politike i politika produženje rata. U tom tipu međuodnosa pobjednik dobija sve, a poraženi gubi sve. Time se društveni odnosi svode na biologizam u kojem opstaju najjači, a cilj opravdava sredstvo. Naše su političko-nacionalne elite umislile da su dobile političku šansu za povijest, svi su željeli biti tvorci novog poretka stvari, nasljedili su teško stanje i umnožili probleme, učinili su sve da se ne nađe rješenje – ukazao je dr. Jovan Komšić.
»Dok je trajala frazeologija ljudskih prava, pravne države itd. desio se sam sumrak civilizacije. Odgovor na ovo stanje bi bilo uključivanje građana u sudbinu zajednice, rekonstrukcija društva počev od lokala. Nalazimo se na kušnji nalaženja integrativnih ideja u histeriziranoj i paranoiziranoj zajednici. Europski model, da kapital lokalne zajednice parira bezličnosti globalnih institucija, odgovor je za heterogena društva. Dok su kod nas elite računale na podršku naroda, istovremeno su međusobno kooperativno surađivale. Manipulirale su i vršile homogenizaciju na velikim ideološkim idejama, a kasnije trgovali njima. Partije su u tom smislu postale organizacije za pribavljanje podrške ‘vođi’. Nijedna elita nije rekla kuda nas zapravo vodi, nitko nije rekao da ne idemo u moderno društvo, već da idemo u moderno barbarstvo« – kaže Komšić.
Odgovarajući na pitanje jesu li elite izvukle pouke iz skorije prošlosti, on smatra da ima razloga za takav stav, jer je došlo do otklona od teritorijalnocentričnog definiranja nacionalnog identiteta, odustalo se od države svih srpskih zemalja, dolazi do normalizacije sa susjedima, usvajaju se europski standardi za manjine, dolazi do opredjeljenja za regionalne integrativne procese, što su sve značajni indikatori promjena. Dodatni prostor za napredovanje možemo očekivati ako se elite na političkom tržištu budu kažnjavale za kršenje demokratskih modela.
ISTRAŽIVANJA: Dr. Srećko Mihailović jedan od najuglednijih domaćih istraživača javnog mnjenja je, govoreći o rezultatima svojih nedavnih istraživanja, rekao da je uočena velika etnička distanca zasnovana na emocionalnim motivima, a da se ne isključuje sa zbližavanjem koje ima i racionalnu dimenziju. Ulazeći dublje u pitanja s onima koji su izrazili veliku etničku distancu, koja se ogleda u tome da ne bi bili spremni da stupe u brak s osobom druge nacionalnosti, da takvu ne bi trpjeli kao šefa ili susjeda, Mihailović je došao do rezultata da bi svi ti ispitanici, kojima su pružena dodatna pitanja, odgovorili da bi bili spremni ući u brak s primjerice Hrvaticom ili drugom nesrpkinjom ukoliko se radi o lijepoj djevojci, ili bi bili spremni prihvatiti Albanca za šefa ukoliko bi imali pristojnu plaću.
»Bez razumijevanja prirode nacionaliz-ma ne možemo govoriti o pomirenju. A time se ni znanost, ni politika, ni civilni sektor ne bavi. Mržnju prema ‘drugima’ možemo naslijediti, ali ona nije urođena, nema toga u genetici, iako bi neki baš to željeli. Nacionalizam nije neka neumitna snaga. U našim tranzicijskim društvima je prosvjedna mobilizacija, koja je u drugim zemljama istočne Europe dovela do demokratskih promjena, preusmjerena u nacionalizam. Infekcija nacionalizma zahvatila je prvo inteligenciju, pa tek onda radništvo. Izlječenje mora početi istim putem« kaže Mihailović i dodaje da se žvaka nacionalizma odbačena u jesen 2000. godine revitalizira ovih dana. »Bila je to pobjeda života u jesen 2000. godine, života koji se nije žrtvovao naciji. Sada imamo nove Don Kihote, dolazi do obrata. Oni koji su govorili o životu na prvom mjestu, sada govore Srbija na prvom mjestu« – dodao je Mihailović ukazujući na novi projekt stranke G 17. Novi kurs G 17 kritizirao je i dr. Komšić usporedivši svojedobno upiranje na Slovence kao »ekonomske neprijatelje« sa sadašnjim kritikama na crnogorsku elitu. g
