Arhiv tekstova
Od alternative do mainstrema
Pavao Pavličić:
»Šapudl«
Ako me sjećanje ne vara, Pavao Pavličić bio je posljednji puta u Subotici 90-ih godina prošlog vijeka – uoči rata. U velikoj dvorani Gradske knjižnice držao je predavanje, čija je tema bila – kriminalistički roman. Vitak, u trapericama, nonšalantno naslonjen na stol, bio je sušta suprotnost uobičajene predodžbe o sveučilišnom profesoru. I danas se sjećam osjećaja nelagodnosti koji je u meni izazivala nepristojno prazna dvorana. Zjapila je prazninom. Samo se jedna grupica mladih ljudi zdušno zanimala za temu.
Danas je Pavao Pavličić cijenjen pisac i jedan od najčitanijih u Hrvatskoj. Rođen je 1946. g. u Vukovaru, živi u Zagrebu, redoviti je profesor na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Predaje komparativnu književnost. Član je Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Dakle – akademik, ako smo formalisti i želimo zvaničnu potvrdu nečije vrijednosti.
Književni interesi Pavla Pavličića raznoliki su. Često mijenja književnu formu. Djela mu pripadaju raznim rodovima. Piše: romane, pripovijetke, autobiografsku prozu, drame, feljtone, filmske scenarije i djela s područja teorije književnosti.
»Šapudl« je memoarska proza vezana za piščev rodni grad Vukovar. Autor se vraća u svoje rano djetinjstvo, Vukovar 50-ih godina. Šapudl je naziv ulice u kojoj je rođen (po etimologiji prema njemačkim riječima mogao bi značiti – prečac). Kronološkim redom, poglavlja su obilježena godinama, prikazano je prvih deset godina u životu autora. Topla, lirska proza, pisana u prvom licu, svijet gledan očima djeteta, djeteta koje misli, zapaža, analizira i zaključuje – ispunjava stranice. Ona je sugestivna i opća jer u njoj svaki od nas može pronaći dio svog djetinjstva. Nerazdvojno uz dijete i dječju vizuru stoji i autor s pronicljivim zapažanjima i ulaženjem u bit komplicirane složenosti stvarnosti.
Slike iz Šapudla se redaju počevši od opisa dvorišta, kuće, stanara, piscu najbližih osoba, susjeda iz ulice, da bi se s rastom djeteta prostor proširio na čitav grad, na rijeku Vuku i njene obale, na ustanove koje golicaju dječju maštu: sud, groblje, bolnice… Da bi priča završila onog trenutka kada se obitelj iz, za pisca maštovitog i toplog Šapudla, preselila u »zgradu« – stan s kupaonom i engleskim WC-om. Nestao je nepresušni izvor inspiracije – Šapudl.
Svi smo mi preživjeli djetinjstvo, ali s Pavličićem naša nekadašnja zbilja ponovno postaje stvarnost. Dječje igre, odnose s najbližima, obiteljski život, sjećanja na davno prošlu stvarnost Pavličić je u nama ustalasao.
Autor je »Šapudl« završio 1922. g. O onome što se dogodilo njegovom gradu nije imao snage pisati. O tome govori u jednoj rečenici »Epiloga«, kojim i završava ovo izuzetno zanimljivo štivo.
Epilog
»Nikad neću otvoriti vrata u Šapudlu. Kao što je dvorište nestalo kad sam ja iz njega otišao, pa nemam dokaza da je ono doista postojalo, tako je nakon nekog vremena nestala i ulica, pa na kraju i sam grad. Vukovar je za mene čitav bio Šapudl, tako sam ga osjećao, a sada ga više nema, kao što nema ni Šapudla. Upravo u doba kada sam pisao ovu knjigu, on je nestao. Počeo sam pisati zato što se u mojoj ulici – pa ni u mom gradu – nikad ništa značajno nije dogodilo, u želji da i grad i ulicu učinim značajnima onim što ću napisati. Sada je drugačije: pred onim što se u mojoj ulici i u mome gradu zbilo, svako je pisanje beznačajno.«
Romane Pavla Pavličića, među inima i krimiće, tiskane do 90-ih g. prošlog vijeka možemo naći u posudbenom odjelu Gradske knjižnice u Subotici.
Katarina Vasiljčuk
Madonna:
»Ray Of Light«
Madonna Louisa Ciccone danas je najpoznatija žena na svijetu. Bez sumnje, Madonna je jedina prava suvremena ikona. Američka boginja pop-kulture je poslovna žena s izuzetnim smislom za manipulaciju medijima. Svoju karijeru izgradila je promovirajući skandalozne seksualne stavove. U svojim pjesmama i spotovima predočavala je raskalašne erotske maštarije, ali kako vrijeme odmiče, skoro da više i ne postoji tabu-tema koja bi bila predmet debate u pop-kulturi ili koja bi šokirala tabloide. Ipak, Madonnin jedanaesti album Ray Of Light, konceptualno je van bilo kojeg oblika ekscesa. Ray Of Light je album koji se najmanje dopada onima koji u Madonni traže jedino pop-zvijezdu, ne shvaćajući da je Madonna pokraj toga što je kvalitetan autor, svakako i najveća feministkinja u historiji. Album Ray Of Light je ambijentalna ploča, na kojoj je muzika važnija od aspekta Madonnine javne ličnosti. U pitanju je visokokvalitetan muzički proizvod, koji krasi izuzetna produkcija i aranžmani William Orbita. Kao koautori na albumu sudjeluju Pat Leonard i Marius De Vries, inače dugogodišnji Madonnini suradnici, koji svojim uplivom znatno osvježavaju Madonnino autorstvo i poznat stil, jer je činjenica da se Madonna s albumom Ray Of Light najviše udaljila od pop-matrice. Ovaj album karakterizira bogatstvo novog zvuka i ritmova, što je dokaz Madonnine nevjerojatne vitalnosti, koja se uz snažnu romantičnost senzualne estetike pokazala kao čarobna kombinacija. Album je harmoničan i smiren u cjelini. Pjesme sadrže inteligentno povezane elemente različitih muzičkih žanrova u nove cjeline. Madonna i na ovom albumu otvoreno priopćava dijagnoze o muškom svijetu, uz liriku introspekcije i zaokupljenosti materinstvom i starim religijama. Madonna svojim kristalno čistim vokalom slika emocionalne pejzaže, koje slušatelj može na svoj način vizualizirati, slijedeći bogatstvo muzičko-lirskih asocijacija, osjećajući se pri tome u pojedinim trenucima zaista uzvišeno, jer Madonna u svojim pjesmama jasno predočava da je pozitivna energija i suština univerzuma pohranjena u ženi i to je suština ovog albuma, koji nam govori kako pozitivna energija mora pobijediti na ovom svijetu, iako nam se ponekad čini da je zrak svjetla slabašan pred tamom. Madonna ipak dobro zna da život uvijek prevlada tamu. Z. Sarić
