Arhiv tekstova
Posljednji Mohikanac arhaičnog bluesa
Na današnji dan, prije dvije godine, preminuo je u San Francisku, na Zapadnoj obali SAD u svojoj 84. godini legendarni crnoputi američki blues/boogie pjevač, gitarist i skladatelj, John Lee Hooker.
Premda je većim dijelom svoje iznimno bogate karijere izvodio urbani, električni blues, Hooker je bio jedan od posljednjih preživelih umjetnika izvornog, ruralnog akustičnog country bluesa i glazbenik koji se smatra »ocem« boogie podžanra u bluesu. Iako u poodmaklim godinama, Hooker je istinski revival doživio tijekom 90-ih minulog stoljeća, kada je uz pratnju takvih velikana rock i blues glazbe kakvi su Van Morrison, Carlos Santana, Robert Cray, Bonnie Riatt, Charlie Musselwhite, Keith Richards, Jimmy Rogers, Johnny Winter i(li) Ry Cooder, snimio sjajne albume »Healer«, »Chill Out« ili »Mr Lucky« i pokupio svu silu nagrada »Grammy«, glazbenog ekvivalenta filmskog »Oscara«, povrativši se na staze stare slave, svog kreativnog zenita, koji je trajao od konca 40-ih do 1971. godine, kada je s američkom bijelom boogie grupom »Canned Heat« snimio briljantni dvostruki album »Hooker N Heat«, koji se smatra klasičnim ostvarenjem žanra. Pokojni Hooker je posljednji koncert održao u Santa Rosi, u Kaliforniji. Rođen je u Clarksdaleu, na Delti rijeke Mississippi, istinskom rasadniku najvećih umjetnika bluesa, 22. kolovoza 1917. godine i bio je jedan od posljednjih velikih blues umjetnika u rangu pokojnih Muddy Watersa, Tibaud Walkera, Sonny Boy Williamsona, Freddie Kinga, Willie Dixona ili još uvijek živog i aktivnog B. B. Kinga. Školu je napustio s 14 godina i otišao u Memphis gdje se krenuo profesionalno baviti glazbom. Vrlo je brzo razvio svoj prepoznatljivi, osobeni i samosvojni stil, a prvu ploču (i prvi hit), »Boogie Chillun« snimio je 1948. u Detroitu, koji će mu postati i baza. Slijede uspjesi s skladbama poput »Dimples«, »Boom, Boom«, »Crawlin King Snake«, »In The Mood«, »Rock House Boogie«, »Shake, Holler and Run«, »Drifting Blues« te »Black Snake Moan«, koje su brojne verzije doživljavale u cover izvedbama skupina kakve su (bile) »Canned Heat«, »Animals«, »The Doors«, »Derek And The Dominos«, »Allman Brothers Band« ili, primjerice »Pure Food And Drug Act«. Zasluženi komercijalni uspjeh stekao je tek koncem 60-ih nastupajući s rock, jazz ili blues glazbenicima koji nikada nisu krili koliki je utjecaj ostavio na njihovu glazbu - od Chuck Berrya i Van Morrisona, preko »Rolling Stonesa« i Erica Claptona, do »Los Lobosa« i »Fleetwood Mac«. Pojavio se u efektnoj epizodi u kultnom filmu Johna Landisa iz 1980. »The Blues Brothers«, a pjesme mu je koristio i Steven Spielberg u filmu »Boja purpura«. Tijekom karijere koja je trajala gotovo sedam desetljeća, snimio je više od stotinu albuma, i dobio najprestižniju nagradu u blues i R&B idiomu - priznanje »W. C. Handy« za životno djelo.
