Arhiv tekstova
Nemojte se predavati
Predavač koji godinama radi na projektima socijalnog razvoja u više zemalja bivše SFRJ, David Irving počeo je svoj posao u Hrvatskoj, nastavio ga u Bosni, a nedavno se proširio i na Vojvodinu, Crnu Goru i Makedoniju. Irving drži predavanja koja traju 5-6 dana radi poduke u rješavanju konflikata, a svoje iskustvo temelji na radu iz Belfasta, Sjeverna Irske.
4Od čega se sastojao Vaš posao u Sjevernoj Irskoj?
Radio sam na školskim projektima, primjerice s grupom djece koja su bila izbačena iz škole jer su bila problematična, te sam organizirao projekt kako bi ipak dobili neko obrazovanje. Neka od te djece bila su jako problematična ne samo za okolinu, već i prema sebi. Jedno od te djece pokušalo je pojesti svoje naočale, a drugi se pokušao zapaliti toalet papirom, i bilo je teško ustanoviti što je bilo u šali a što zbiljski. To su bili većinom dječaci, i samo jedna djevojčica. Neki od tih dječaka su napadali učitelje, pojedine redovito, a neke okrutno, te su zbog toga izbačeni iz škole. Dakle, nisu izbačeni samo zato jer ne rade svoj posao. Zapravo su ti socijalni slučajevi bili psihološki, a ti dječaci su ponekad bili vrlo opasni. Kao profesor sam ih podučavao, a zapravo sam bio i organizator cijelog projekta, te sam uključio i druge ljude i proširio projekt na cijeli grad. To je bilo fascinantno raditi u Belfastu, gradu koji je toliko podijeljen između katolika i protestanata. Imali smo više centara u raznim dijelovima grada, kako bi djeca, koja su izbačena iz škola, odlazila u te centre. Ti centri nisu bili škole, jer ta djeca nisu podnosila škole, već smo radili u kućama, gdje je ponekad bio jedan učitelj za jedno dijete ukoliko to dijete nije moglo surađivati s drugom djecom u razredu. To je bio projekt za onu djecu koja su bila pred ponorom. Međutim, radili smo i s grupama od 6 do 10 djece. Projekt se temeljio na tome da postoji zakon koji kaže da je obrazovanje obvezno, unatoč tome što je isključen iz škole. To je bila alternativno školovanje koji su financirale lokalne obrazovne vlasti. To je zapravo rastući problem u Britaniji, gdje se velik broj učenika isključuje iz škole svake godine. To je golem paradoks, djeca se moraju obrazovati, ali oni to odbijaju, što se prelama na učiteljima.
Pored ovog posla radio sam i na organiziranju nevladine udruge preko deset godina, to je bio međunarodni volonterski servis koji je organizirao radne kampove koji su uključivali protestante i katolike. Tim projektom smo radili na pomirenju i smanjenu predrasuda. Radio sam i kao profesor na tehničkom koledžu prije toga, kao i pet godina u školi waldorf pedagogije.
4Kakva je razlika etničke situacije u Škotskoj i Sjevernoj Irskoj?
Napustio sam rodnu Škotsku kada sam bio 18 godina i otišao u Sjevernu Irsku, gdje sam završio fakultet, a zapravo sam Škot. Rođen sam u Glazgovu, koji ima veliku katoličku irsku zajednicu. U Glazgovu, iako katolička i protestantska zajednica nisu toliko razdvojene kao u Sjevernoj Irskoj, postoji distanca među njima. Ljudi žive jedni pored drugih u miješanim naseljima i zgradama, i tamo nema problema, ali se djeca obrazuju posebno u katoličkim i protestantskim školama, što podsjeća na Sjevernu Irsku, ali je to u Sjevernoj Irskoj više geografski bazirano, i tamo djeluje nekako plemenski. U Sjevernoj Irskoj katolici žive u katoličkim područjima, protestanti u svojim i ne možeš živjeti u katoličkoj zajednici ako nisi katolik, a isto je i s protestantima. No, u Glazgovu se tenzija između ove dvije zajednice fokusira uglavnom oko nogometa. Rangers je protestantski nogometni klub, Celtics katolički, a u tom velikom rivalitetu sudjeluju i ljudi van Glazgova, iz cijele Škotske. No, kao aspekti koji se odnose na etnicitet i religiju, to doista djeluje plemenski. Velike skupine ljudi ne mogu smisliti jedni druge, tako da ima poteškoća, i Glazgov djeluje kao mali odraz Sjeverne Irske. Glazgov ima također i paradu Narančastog reda. To je marš poput onog iz Belfasta kada svake godine 300.000 ljudi maršira na dan 12. srpnja. U subotu prije toga je marš narančastih u Glazgovu, dakle postoji povezanost.
4Koja je još odlika etničkih odnosa u Škotskoj?
Dakle, u Glazgovu su protestanti većinom Škoti, a katolici većinom Irci. Međutim, Škoti su podrijetlom iz Irske, prije stotina i stotina godina su istjerali Pikte i naselili se u Škotskoj, odakle su došli iz Irske. To je malo zamiješano, ali je osnovi Škota i Iraca zajedničko keltsko naslijeđe koje ima snažan osjećaj poraza, gubitka svih bitki i patnje. U toj patnji nema odgovornosti i za sve se može kriviti prošlost.
No, u sadašnje vrijeme dolazi do razlika, a utjecaji u standardnom školskom sustavu su vrlo slični engleskim. Šezdesetih i sedamdesetih godina je u Školskoj bilo svjesnih pokušaja da učenici govore isključivo standardni engleski, umjesto svog dijalekta. To se činilo kako bi se djeca pripremila za svijet u kojem glazgovski dijalekt nije pretjerano popularan. Učitelji nisu bili neki sadistički etnički moroni, već mi se čini da su željeli učiniti nešto što bi pomoglo djeci u tom smislu. Standardni ulični dijalekt nije nešto što se treba uvijek rabiti, već bi se u školi trebao rabiti standardni engleski kako bi bili civiliziraniji, kako bi se lakše sporazumijevali s ljudima iz drugih dijelova Britanije. Glazgovski dijalekt je kompliciran, ima teške elemente, teško ga je razumjeti, ali istodobno ima vrlo moćan utjecaj. Govoriti glazgovski daje značajnu škotsku vickastu osebujnost.
4Kako Vi pristupate problemima na koje nailazite?
Svaki naš problem ima veze s osobnom percepcijom i onim što se dešava u nama, u odnosu je s ratom unutar nas, a to se dešava mnogim ljudima. Problemi dolaze iz pejzaža osobnosti i fascinantno je kako pojedinci mogu razviti svoje perspektive, otkriti svoje manje poznate dijelove, priznati svoje predrasude koje možda nije lako prevazići jer su postale dio njihove prirode. Najbolje je to prihvatiti i početi raditi na sebi, što je u velikoj mjeri unutarnja psihološka stvar. Nije stvar u tome da drugima kažemo da su u krivu, ili da imaju predrasude ili da su bolesni, već im pristupiti kao ravnopravnima i shvatiti zajedničku ljudskost.
4Kako se to reflektira na grupe?
Kada sociološki i institucionalno grupe ožive svojom unutarnjom strašću, vatrom koja gori iznutra, onda im to postaje bitno. Postaju im bitni slogani, natpisi, zastave, dio narodne kulture. Ali, dio kulture određenog područja može imati i negativnu stranu. Te pozitivne i negativne stvari se jako prepliću u tim utjecajima, kao što je manifestacija Narančastog reda. Za nju se može reći da je divna manifestacija protestantske kulture, da su simboli prekrasni primjeri narodne umjetnosti nastale stoljećima ranije, ljudi ih nose po pet sati na jakom suncu jer doista vjeruju u to. S druge strane se može reći da je njihova manifestacija snažna demonstracija mržnje prema drugima koja bi se morala zabraniti. Na taj način se pozitivni i negativni utjecaji prožimaju na neobičan način.
4Kako uspoređujete situaciju u Sjevernoj Irskoj s ovim prostorima?
Situacija u Sjevernoj Irskoj je da tamo postoji nesporazum među etničkim grupama tijekom duljeg vremena, što se može usporediti sa situacijom ovdje. To je najveća sličnost, a postoje i druge, poput rata. Rat je kod nas trajao oko 30 godina i u njemu je umrlo oko 3.500 osoba. U usporedbi s okrutnošću ratova koji su bili ovdje, to je bio mali rat. Još jedna zajednička stvar je to što ovdje postoji pritisak da se slijedi određena šema ili tradicija.
Ali, mislim da je ekonomski život dio problema koji imate ovdje. No, moram dodati da svaki put kada dođem na ove prostore, vidim da se sve olakšava, procedure se pojednostavljuju. Mogu zamisliti ujedinjen Balkan, neku formu ekonomske unije i omekšavanje granica. Strahovi određenih manjina na nekim područjima ne mogu tek tako nestati, one su realne. Stoga ih treba adresirati i postarati se da to ne uzrokuje veće probleme, ali mislim da bi dobar ekonomski fokus doprinio poboljšanju.
4Kako uspoređujete situaciju u zemljama u kojima radite?
Najviše mogu govoriti o Hrvatskoj, a naučio sam malo i hrvatski. Smatram da se situacija u potpunosti poboljšala otkako sam prvi put došao u Hrvatsku 1997., kada je bila okrutna i represivna. To se promijenilo, politički sistem i socijalni pristup su mnogo napredovali. Više nije prihvatljivo govoriti o »slanju Srba preko Dunava«. Prevaziđena je prva faza nacionalizma za samo deset godina, što je fantastično. To se nije dešavalo u drugim zemljama u prošlosti. Očito, postoje problemi dijelom zbog privatizacije, ali je politički sistem otvoreniji i taj model nije loš. No, plaće su male i nije mi jasno kako obitelji preživljavaju. Čini mi se da Hrvatska živi na kredit i da je to veliki problem i da se za desetak godina može desiti ekonomska kriza. To bi moglo izazvati političke distorzije i korak unazad. No, sada postoji labilan smisao napretka.
U Bosni je situacija vrlo zabrinjavajuća, kao da je zamrznuta pod mandatom međunarodne zajednice, kao da se ne mogu napraviti koraci u pravom smjeru, velika je razočaranost, pa time i izlazak građana na izbore. Mislim da bi građani trebali biti aktivniji u demokratskim procesima.
Za Srbiju sam mislio da nema neki značajni demokratski uspjeh i da ljudi nisu mnogo uključeni u javni život, što je bitno kako ne bi bili žrtve manjih interesnih grupa kao što su kriminalci.
Makedoniju ne poznajem dovoljno, bio sam dva puta u Tetovu i koliko sam vidio postoji mnogo nerazjašnjenih problema između Albanaca i Makedonaca.
4Koju poruku želite prenijeti svojim angažmanom?
Za ove zemlje, kao i za druge zemlje u svijetu, je zajedničko što je teško uključiti građane u društvene procese. To je problem i u Britaniji i treba ih ohrabriti time što će doista donositi neke odluke. Moraju biti uključeni u procese koji će imati vidljiv rezultat. Dio našeg posla, pored rješavanja konflikata, je pokušavati raditi s ljudima koji će možda utjecati na ljude i javni život, koji će u tome imati samopouzdanje i dati primjer i drugima da se uključe u javni život.
Poruka je da se ne predajete, da budete uključeni umjesto da se razočaravate i krivite nekog drugog. To su stvari koje treba reći i koje govori i međunarodna zajednica. Budite uključeni u javne stvari i nemojte samo psovati političare, već se trebate truditi da stvari budu bolje. g
