Arhiv tekstova
Vlakovi uzvraćaju udarac
Željeznica i njezini vlakovi neraskidivo su vezani uz djetinjstva, mladosti, pa i cijele živote svih nas. Jer ne postoji osoba na ovim našim prostorima koja barem jedanput nije sjela u prvi, drugi, pa čak i negdašnji treći razred, putujući na željeno odredište putničkim, brzim ili ekspres vlakom.
Ali s razvojem novih tehnologija, dostupnošću osobnih automobila, modernizacijom autobusnog i popularizacijom avio prometa, željeznica je, zbog zaostalosti vlastitih kapaciteta izraženih u nedovoljnom komforu i brzini transfera putnika (katastrofalne pruge, prastari vagoni, dugi zastoji i još dulja kašnjenja), u jednom trenutku potpuno izgubila bitku na tržištu ljudskog prijevoza. No, svaka greška se može ispraviti, samo ako se na vrijeme sagledaju propusti…
NEKAD…: Počeci željezničkog transporta ljudi nisu bili nimalo udobni za putnike – pionire, jer su prvi vagoni bile, u stvari, prepravljene kočije koje su jednostavno postavljene na tračnice. Nije bilo prozora, što znači da je puhalo sa svih strana, ali je ipak predstavljalo svojevrsnu revoluciju za ondašnja putovanja, jer se gospoda (jedino su ona mogla sebi priuštiti put) više nisu morala truckati u sporim konjskim zapregama. Za 1830. godinu to je bila velika stvar…
Prva komercijalna željeznica startala je u Americi na Božić spomenute godine, dok je Europa pričekala još koju godinu, aktivno se uključujući u željeznički promet prvo u Francuskoj i Njemačkoj. Najveći »maheri« nove, revolucionarne tehnologije u to vrijeme bili su Englezi koji su počeli sve više širiti tračnice svuda po svijetu. Primjerice 1853. kolonizirani Indijci su se već vozili po svojoj ogromnoj zemlji, a ubrzo nakon njih »čelični konj«, kako je glasio prvi zvanični nadimak lokomotiva i vlakova, jurio je i kroz Afriku, Japan i Kinu. Vlak je postao najpopularnije prijevozno sredstvo na svijetu i više nije bio nikakvi privilegij imućnih, vozili su se svi. Naravno u različitim razredima, a neki su, shodno svom društvenom (ne) statusu, morali putovati na krovu, što se zadržalo i do današnjih dana trećeg milenija.
Godine 1863. američki industrijalac George Pullman, kojemu su očito dosadila neudobna dugačka putovanja koja je često upražnjavao zbog prirode svog biznisa, izmislio je i realizirao ideju vagona u kojem se može spavati. Posve normalno, isti vagoni su dobili ime po njemu – Pullman, ime koje i danas označava pojam elegantnog i udobnog načina putovanja vlakom. Ubrzo poslije ove hit– novine započela je izgradnja i vagon-restorana, i putovanje željeznicom je dobilo posve novu dimenziju.
Godine 1879. slavni izumitelj Werner von Siemens predočio je svijetu na izložbi u Berlinu prvu lokomotivu na električni pogon, koja je samo dvije godine kasnije ušla u komercijalnu eksploataciju.
Godine 1893. predstavljen je i prvi dizel stroj, ali »parnjače« koje su se također uporedo usavršavale, još uvijek su bile u neusporedivoj većini. Konačno sva romantika putovanja vlakom i dan danas se upravo veže uz velike oblake bijelog dima koji su pratili željezničke kompozicije starih vremena.
... I SAD: U današnjici dvadesetprvog stoljeća, kada supersonični zrakoplovi prelaze oceane za manje od pet sati, a osobni automobili jure trkačkim brzinama, vlakovi, naravno, dotjerani i najmodernijim tehnologijama ubrzani do neslućenih brzina, ponovo vraćaju oduzeti im primat luksuznog putovanja na daljinu.
Simplon-Orient Express. Vlak koji nedavno preuređen u svoj stari, originalni stil (11 spavaćih kola, restorani, saloni). Slavu zahvaljuje nenadmašnoj Agathi Cristie.
Eastern&Oriental Express. Prometuje na ruti Singapur-Kuala Lumpur-Bangkok, uz izlete na legendarnu rijeku Kwai, te otok Penang. Visoki luksuz.
Rovos Rail. Na tračnicama kroz pustinju i prašumu, stazama osvajača i istraživača kolonijalne Afrike. Putuje se od nekoliko dana, pa sve do dva tjedna.
Great South pacific Express. Već samo ime dosta govori, ovo je svojevrstan hotel na tračnicama. Pet zvjezdica kvalitete uz čari nezaboravnih doživljaja australisjkog kontinenta.
Majestic Imperator. Ovo je vlak kojim se nekada vozio veliki car naših podneblja, Franjo Josip, vladar Austro-Ugarske monarhije. Na ponudi je jednodnevni izlet Beč-Budimpešta, ili višednevno »krstarenje« mittel europom.
VLAKOVI BUDUĆNOSTI: Tko zna kako ćemo već za koju buduću godinu putovati vlakom, kada sad već, za razliku od luksuznih »cruisera« postoje hiper brzi komercijalni vlakovi koji dostižu nevjerojatne brzine od 350, pa i više kilometara na sat. Prije svih japanski brzanci, potom francuski vlakovi koji jure ispod La Mancha, i svi ostali potomci starih dobrih parnjača koje su nas u djetinstvu vukle do mora, udaljenih gradova i sela.
Jedno je sigurno, vlakovi nikada neće izgubiti primat u transferu putnika, jer jedino vozeći se njima možete isturiti glavu kroz prozor uživajući u krajoliku kroz koji prolazite. Iako je to najčešće najstrožije zabranjeno… g
