Arhiv tekstova

Kako, molim?

BIJEG U LUDILO
Mislim da je naša karakteristika to što se preko navodnog kolektivnog ludila vadimo i tako opravdavamo sve zablude i samoobmane kojima često podležemo. Ne može jedan ceo narod biti lud, niti mislim da je ludilo nacionalna karakteristika. Ako se tako možda misli, to je ipak samo koketerija i želja za ori-ginalnošću, što je dopušteno, a u psihološkom smislu i opravdano za narod koji pod raznim pritiscima polako gubi svoj identitet. Lazar Ristovski, glumac, »Blic«, 21. lipnja 2003.

 

MLA]ENJE DO­TE­PE­NA­CA
U Hitlerovo su doba glavne žrtve fašističkih progona bili Židovi. Danas se neo-fašističke ili fašistoidne grupe orijentiraju svaka na svoju dežurnu žrtvu. Engleski skinsi mlate kod kuće Azijce, a naši se iskaljuju na Romima. Iako su ovi kod nas ustvari autohtona manjina, prisutna odavna, tretira ih se kao »dođoše« i »dotepence«. Nenad Miščević, »Novi list«, 21. lipnja 2003.

 

BIT ]E BO­LJE
Prije svega, željela sam se riješiti političkog tereta koji mi je navaljen na leđa, željela sam olakšati cijelu stvar. Prošlih godina mi se dolazak na ove prostore, i u Beograd i Hrvatsku, činio potpuno nemogućim, previše je bilo povreda, osjećaja gađenja, bijesa, ljutnje. Sada to postaje moguće i to je pomak koji svi osjećaju, čak i nepoznati čovjek na Kalenić pijaci koji mi je doslovno rekao prije neki dan: »To da ste vi ovde, to je pomak nabolje. Sad se i meni čini da će biti bolje. » Taj osjećaj je uzajaman. Da, bit će bolje. Mora biti bolje. Da, nedostaju mi razne stvari: od gradskog života do kazališnih proba, onakvih kakve su kod nas, s mnogo vremena, bez žurbe. Nedostaju mi prijatelji, razgovori do dugo u noć, sir i vrhnje iz Zagreba, kajmak iz Beograda, nedostaje mi duša ovih prostora. Često sanjam ulice i kuće i drveće i Šestinski potočić i mamin grob na Mirogoju i tatin u Gorskom kotaru i zalazak sunca nad Botaničkom baštom gdje sam pred rat živjela… Ali to je život: niz gubitaka. Hvala bogu da imamo snove. Mira Furlan, glumica, »Nin«, 20. lipnja 2003.

 

[TO JE GO­RE?
Ne znam što je gore, da li situacija u Srbiji, gdje Srpska pravoslavna crkva žestoko odgovara na svaku kritiku ili ova situacija u Hrvatskoj gdje rasprave uopće nema. Drago Pilsel, hrvatski teolog i publicista, »Danas«, 21. lipnja 2003.

 

HAA[KI POT­PIS U NO­VOM SA­DU
U rušenju Novog Sada nisu učestvovali navijači, nego je to bio politički skup koji su organizovali haaški optuženici i stranke, koje je trebalo da budu zabranjene posle 5. oktobra 2000. Zoran Bošković, potpredsjednik LSV, »Danas«, 19. lipnja 2003.

 

SR­BO­LI­KI HR­VA­TI
Srboliki Hrvati masovno omogućavaju da na odgovorna mjesta Srbi dolaze ponovno (SDP), uz pomoć Hrvatima nepotrebne stranke (HNS) na hrvatski seljački način (HSS). Marko Matić, »Fokus«, 20. lipnja 2003.

 

KRAT­KA KA­RI­JE­RA?
Neću da se preselim (u Beograd) jer volim svoju porodicu. Nisam siguran da će moja politička karijera biti tolikog veka da pomeram porodicu iz prirodne sredine. Volim Beograd, ali rođen sam u Subotici i tamo ostajem. Jozsef Kassza, potpredsjednik Vlade Srbije, na pitanje zašto putuje svaki dan iz Subotice u Beograd, »Dnevnik«, 22. lipnja 2003.

 

SRP­SKI SPORT
Kad nam se na trgovima skupljaju mladi četnici, sa šajkačama i šubarama, i noževima u ustima, to je potvrda kako je svaka vrsta srpskog sporta samo nastavak sportskih aktivnosti u Srebrenici. Petar Luković, novinar i publicist, »Građanski list«, 21. lipnja 2003.