Arhiv tekstova
Ćirilični Arsen i neopunk »političari«
Arsen Dedić:
»Slične samoće«
Vratio se tamo, odakle zapravo nikad nije ni otišao, ovog puta ćiriličnom tiskovinom. Zbirka »Slične samoće« temeljito i s ljubavlju je priređena avantura ponovnog suočavanja s jednim impresivnim opusom, odabranim pjesmama Arsena Dedića. Ona čuva čast urbane kulture, »izgubljene« generacije i arsenovaca koji, koječim izazvani, nose njegov poetski prvijenac »Brod u boci« u svom ruksaku i slušaju šibenske klape u obradi spomenutog (im, nam) heroja.
Knjigu je za srbijansko tržište priredio Mihajlo Vukanić. I priređivač kaže da se ona od izvornih tekstova razlikuje tek u tri pojedinosti: naslovu, pismu i likovnoj opremi, te dodaje: »Naslovili smo knjigu tako jer smo htjeli istaknuti srodnosti ljudskih duša. Pismo je ćirilično, s tim što smo sačuvali autentični autorov pjesnički jezik. Drugačijom likovnom opremom od izvornika htjeli smo da knjizi damo ljepotu više - zaslužili su to i Arsen i njegovi čitaoci s ovih prostora.« Arsen se i u ovoj knjizi, kao i svim dosadašnjim, obraća svojim ispisnicima, sapatnicima, koji kao i on kao da uvijek žele biti na margini, živjeti u svojim šibenskim jugovinama, gotovi da, kada im prekipi, specifičnim sarkazmom odgovore na bujice nadolazećeg primitivizma.
Arsen je, međutim, istodobno, na momente primirljiv sa svijetom u kojem živi: »Mirim se, mirim s nepravdom i laži/Toliko toga sramotnog mrtvom srcu paše/S uspjehom grešnu dušu mirisom tamjana plaše/Otkud odjednom tako pomirljiv, ganut, blaži…« Kada je sve otišlo k vragu, Dedić je ostao pjesnik, nitko, valjda, nije u to ni sumnjao. On ponajmanje: u »Majci hrabrost«, »Mozzartovoj godini«, »Ratnim ljubavnicima«, dok su tutnjale detonacije i ginuli ljudi: »Naši prsti zaboravljaju svirati/naši glasovi pjevati/mi se više ne sjećamo /svojih stihova/« (Chitarre morte), napisati će on svojim sarajevskim prijateljima uz poruku »Ja se nadam«. Briljantni odabir iz cjelokupnog opusa Arsena Dedića u poglavljima »Brod u boci«, »Za moreplovca«, »Narodne pjesme«, »Hotel Balkan«, »Ex voto«, »Pjesnik opće prakse«, »Slatka smrt«, »Pozdrav proljeću«, »S gramofona«, »Narudžba« i »Božanstvena prikolica« donosi riznicu stihova, ljubavnih i refleksivnih, slike iz života, gomilu predložaka za filmske scenarije i drame. Neodvojivi su segmenti Arsenova stvaralaštva i, dakako, već antologijske pjesme »Moderato cantabile« ili »Kuća pored mora« i »Okus soli« iz doba medijske slave kao kantautora i glazbenika iz doba kada su, kako je to ustvrdio Igor Mandić, »s obzorja već brujale električne gitare«.
Knjiga koju svatko tko je iole duševan, jednostavno, mora imati. U ovoj, ili izvornoj, hrvatsko-latiničnoj varijanti, svejedno je.
R. G. T.
KUD Idijoti:
»Cijena ponosa«
Album sastava KUD Idijoti »Cijena ponosa« sadrži četrnaest pjesama neopunk energije, koje potvrđuju njihov izgrađen politički identitet, koji ih stavlja u poziciju pulskih Dead Kennedysa. Uz angažman lirike, sve pjesme sadrže i segmente humora i ironije, slično njihovim uzorima Ramonesima, na čijim su akordima KUD Idijoti stvarali svoj autentičan muzički obrazac. Nekada beskrajno simpatičan mali sastav stekao je popularnost neslućenih razmjera, a da nije odstupio od svoje punk-rock etike.
Koncertna kaseta »Legendarni uživo« i tri singl ploče: »Bolje izdati ploču nego prijatelja«, »Budimo solidarni s bogatima« i »Hoćemo cenzuru«, bile su tek uvod. Godine 1987. pobijedili su glasovima publike na tada prestižnom festivalu »Omladina« u Subotici, a svoj prvi album »Bolivia R N R« objavili su 1990., za malu izdavačku kuću Incognito Records.
Album »Mi smo ovdje samo zbog para« objavljuju 1990. godine. Zatim slijede albumi »Glupost je neuništiva« 1992., i »Tako je govorio Zaratustra« 1993. Sljedeće godine pojavio se zajednički disk sa sastavom Gori uši Winnetou »Istra ti materina«, dok su album »Megapunk« objavili 1995. godine. Album »Cijena ponosa« KUD Idijoti objavljuju 1997., u periodu kada izlaze iz domena undergrounda, jer sastav stiče široku popularnost.
Album »Cijena ponosa« sadrži eksplicitne primjere brzih i kratkih postpunk pjesama zaraznih refrena. Sukladno svojoj čvrstoj gitarskoj punk-rock muzici, KUD Idijoti svojim stavovima upiru prstom u najosjetljivije točke društva, ali oni ne propovijedaju da imaju odgovore na bilo kakva pitanja. Njihova poruka glasi da nema dobrih režima, da treba misliti svojom glavom i da ne treba pristajati na bilo kakav status quo, što je stvar osnovnog dostojanstva. Produkcija svih pjesama je izuzetna, sastav zvuči kompaktno i čvrsto. Vodeći i prateći vokali su »čisti« u svojoj prostornosti, dok je furiozni zvuk gitara snimljen bez studijskog umekšavanja, tako da do izražaja dolazi »prljav« zvuk niskoštimovanih gitara. Jednostavne, ali funkcionalne melodije obilježavaju i ovaj album KUD Idijota.
Z. Sarić
