Arhiv tekstova
Uspjeh »Klasja« u Zagrebu
Naš sugovornik Milivoj Prćić, odvjetnik i spisatelj, potpredsjednik Upravnog odbora Matice hrvatske-Subotica, početkom ovoga tjedna vratio se iz Zagreba, gdje je kao vođa puta tročlane delegacije, u kojoj su osim njega bili još i Lazar Merković, pjesnik, prozaist, prevoditelj i kulturni djelatnik, te Milovan Miković, spisatelj, publicist i žurnalist, predstavio list za kulturu, književnost i umjetnost »Klasje naših ravni«. Milivoj Prćić je ujedno i član Uređivačkog odbora »Klasja naših ravni«, dok je Lazar Merković predsjednik Upravnog odbora lista.
»HR«: Kakvi su Vaši dojmovi iz Zagreba?
Promocija nove serije »Klasja naših ravni« protekla je izvrsno, veoma sam zadovoljan, svi smo. Promocija je bila u novoj zgradi Matice u Zagrebu, u svečanoj dvorani, u četvrtak 26. lipnja ove godine. Bilo je nazočno oko 50 posjetitelja, među kojima moram istaći nekolicinu veoma značajnih ličnosti javnog i kulturnog života Hrvatske, nekoliko akademika, spisatelja i književnih kritičara. Promociju je organizirala Udruga bačkih Hrvata kojom predsjedava Naco Zelić, koji je bio i glavni organizator ovog predstavljanja. Prije same promocije upriličili smo jednu malu izložbu svih brojeva »Klasja naših ravni« koji su izašli u prvoj seriji naklade, od 1934. do 1939. godine. Potom je tu bila druga serija, tijekom Drugog svjetskog rata, i konačno serijal nakon osnutka najprije Bunjevačke matice 1996. a potom preimenovanja u Maticu hrvatsku-Subotica, 1998. godine. Poseban smo naglasak stavili na ovu najnoviju seriju za 2001. i 2002. godinu. Radi se o tri dvobroja, u kojima je, osim na književnost, akcent stavljen i na likovnu aktivnost bačkih Hrvata. Tu su naši prvi akademski slikari, značajni umjetnici s konca 19. i početka 20. stoljeća, poput francuskih i njemačkih đaka: Jelena Čović, Stipan Kopilović, pa sve do najmlađih stvaralaca iz Vojvodine, koje ćemo tek predstaviti.
Opća je ocjena svih da je časopis sjajno urađen, kako po sadržaju tako i po likovnom izgledu i formi, i u tehničkom smislu, i mi smo dobili najljepše moguće riječi hvale glede »Klasja naših ravni«. Veoma smo zadovoljni promocijom.
»HR«: Tko je glavni i odgovorni urednik časopisa?
Viktorija Grunčić, predsjednica Matice hrvatske-Subotica, istodobno je i glavnaurednica »Klasja naših ravni«, a Lazar Merković je predsjednik Uređivačkog odbora.
»HR«: Opišite našim čitateljima podrobnije kako je tekla promocija…
Nakon uvodne riječi gospodina Zelića riječ je uzeo akademik Tonko Maroević, potpredsjednik centrale Matice hrvatske, glasoviti hrvatski pjesnik i prozaist. On je istaknuo opći značaj rada svih hrvatskih Matica za kulturni život Hrvata u svijetu, uopće. U tom kontekstu je velik, nemjerljiv značaj »Klasja naših ravni« za rubne dijelove matične zemlje naseljene hrvat-skim življem. Nakon toga sam ja iznio tezu koja govori o tome da je Matica hrvatska-Subotica od jeseni 2002. prestala sudjelovati u radu Foruma institucija i organizacija, dakle lagano se profilira kao potpuno neovisna udruga. To je i razumljivo, pošto ona predstavlja ogranak, u neku ruku, najznačajnije hrvatske kulturne ustanove koja je osnovana još 1852. godine i neprekidno postoji sve do danas. Zato je potrebno da bude samostalna, kritična prije svega prema sebi, a potom i prema inim hrvatskim institucijama i udrugama, te ne može, stoga, biti niti formalno u sastavu nečega što je, u krajnjoj liniji, sada, pod upravom i nadležnosti Hrvatskog nacionalnog vijeća, koje je ipak vladina organizacija, pod ingerencijom Srbije i Crne Gore. Ne možeš kritizirati onoga tko te financira, tu je suština. To je bio neki uvodnik o položaju i statusu Matice hrvatske u Subotici, tako da je, ipak, ne izravno, ali ipak vezano s »Klasjem naših ravni«. Nakon toga govorila je Jasna Ivančić, viša stručna suradnica Leksikografskog zavoda »Miroslav Krleža«, a uskoro i glavna urednica »Kazališne enciklopedije«, visoko cijenjena i uvažena kulturna djelatnica podrijetlom iz Subotice, djevojačkim prezimenom Kulešević. Ona je magistar svjetske i hrvatske književnosti i govorila je o povijesti »Klasja naših ravni« i prikazala sve brojeve u kontekstu nezaobilaznog sudjelovanja časopisa u općoj hrvatskoj kulturi. S tim u svezi ona je istaknula, kako svjesni toga značaja svi iz matične Matice čine sve i činiti će i u buduće da pomognu izlaženje časopisa, i stručno i financijski, jer Matica hrvatske-Subotica kao kulturna udruga ne spada pod Zakon o političkim strankama, koje ne smiju primati pomoć iz inozemstva, u ovom slučaju iz matične zemlje. Potom je Lazar Merković izložio koncepciju »Klasja naših ravni« s težnjom da on u budućnosti bude još otvoreniji prema svim stvaraocima kako Hrvatima, tako i onima iz ostalih vojvođanskih manjina. Posebice je istaknuo težnju da se potiču mladi autori, što je i najbolnija točka naše kulture. Mogućnost školovanja na materinjem, hrvatskom jeziku, uostalom tek je nedavno dana. Na koncu je gospodin Miković iznio jedno iscrpno predavanje na temu »Klasje naših ravni« kroz prikaz rada našeg časopisa u kontekstu ostalih kulturnih i umjetničkih časopisa Subotice, kroz kulturnu povijest i položaj historiografije »Klasja naših ravni« u odnosu na ine, spomenute časopise i listove. U tom kontekstu je istakao i značaj, posebice ove nove serije brojeva časopisa za dizanje kulturne razine i samosvijesti Hrvata na ovim prostorima.
»HR«: Boravili ste i u Društvu hrvatskih književnika?
Da. Naš boravak u DHK nije izravno povezan s promocijom »Klasja«, ali ima mnogo veze s kulturnim životom vojvođanskih Hrvata, spisateljima posebice. Iskoristio sam priliku što je u DHK pozvano svih sedam članova ove udruge iz Vojvodine, te sam iscrpno govorio i predstavio i tamo »Klasje naših ravni«. Održavana je godišnja skupština DHK, bila je vrlo uspješna i predstavljala je jedan ogledni ispit zrelosti. Nakon što je prije nekog vremena tridesetak pisaca istupilo iz društva te osnovalo Hrvatsko društvo pisaca, desilo se to da su se mnogi od njih pokajali, jer se ispostavilo da recimo pet uspješnih članova tog društva objavljuje svoja djela, dok se ostali »šlepaju« uz njih. DHK je privatna udruga, uvijek je to i bila, od samoga osnutka 1900. godine, kada je danas potpuno opskurni spisatelj Ivan Trnski ovu udrugu i osnovao. Udruga je uvijek bila neovisna i imala visok ugled kako u Hrvatskoj tako i u svijetu. Uvijek se financiralo iz vlastitih fondova i donacija, i upravo sada pokreće svoju takozvanu »Malu knjižnicu«, koja će tiskati neprofitabilna djela s posebnim naglaskom na poeziji, koja je i u Hrvatskoj krajnje marginalizirana. Objavljivat će se i monodrame i drame, kao i kraće prozne forme, dakle sve ono što na tržištu nema neku veliku prođu…
»HR«: Kao romani, primjerice…
Upravo tako. U matičnoj zemlji je tranzicija ipak dalje odmakla no u domicilnoj, te je to i shvatljivo. Napomenut ću i godišnje nagrade DHK – nagradu za knjigu mladalačke i nedirnuto svježe poezije dobila je legendarna pjesnikinja Vesna Parun, nagrada se zove »Tin Ujević«, kako drugačije. Parunova je bolesna i nalazi se u Toplicama, ne može se kretati. Jednoglasno su je njoj dodijelili. I Matica hrvatske je dodijelila svoje godišnje nagrade: za roman je nagrađen Miljenko Jergović, knjiga se zove »Buick Rivera«, a nagradu za publicistiku je dobio naš nedavni gost u Subotici, penzionirani profesor stilistike dr. Krunoslav Pranjić za svoju knjigu »O Krležinom stilu & koječemu još«, u nakladi privatnog izdavača »Trezor ART«. Dodao bih još da sam na skupštini DHK predložio da se osnuje ogranak DHK u Subotici. Valja istražiti sve pravne mogućnosti, i moramo se malo strpiti da sve te procedure prođu, ali ja se nadam najboljem, da će to biti ostvareno. Pet članova Društva je dostatno da se osnuje ogranak i to je naišlo na opće odobravanje i sada se samo čeka da Upravni odbor DHK to i službeno odobri.
