Arhiv tekstova
Jupiterijanci i Marsovci
Tek kad desetljećima taloženo nezadovoljstvo izvede seljačke traktore na ceste, javnost se sjeti ovog dijela populacije koji je – gle čuda! – daleko brojniji od mnogih »ostalih«, obasutih znatno većom medijskom pozornošću. Neuobičajena i dugotrajna suša aktualizirala je ovih tjedana priču o poljoprivredi, ali se njome, čini se, bave više mediji nego li Vlada od koje ratari očekuju pomoć, kako ne bi sami platili ceh ove elementarne nepogode. Potpredsjednik Republičke vlade József Kasza na susretu s poljoprivrednicima obećao je da će ih »žestoko zastupati«, ali ih je istodobno ukorio što se ranije nisu sjetili tražiti takvu potporu. Vlada, može se zaključiti, nije bila obaviještena o takvoj suši, pa i nije mogla reagirati. Iz novina saznajemo da je Vlada Mađarske bila obaviještena, te već pravi plan nadoknade štete ugroženim područjima. Ona, očito, živi na istom planetu sa svojim ratarima.
Ova je elementarna katastrofa, kako se ispostavilo, prepolovila prinose pšenice, glavne hrane ovdašnjeg pučanstva, ali reformska vlast možda misli da je to problem seljaka i onih kojima treba kruha. Oni koji imaju mogućnost biranja između kruha i kolača mogu biti bezbrižni. Takvim odnosom prema proizvođačima hrane država pokazuje da nastavlja stopama bivšeg vladara, koji je do besmisla devalvirao profesije od kojih najviše ovisi društveno ustrojstvo – poljoprivredu, obrazovanje, zdravstvo i pravosuđe. Objektivnosti radi, mora se reći da se vlast ipak trudi urediti tri od spomenutih oblasti. Seljaci, međutim, još moraju čekati. Ionako su već navikli biti stubom koji pridržava posrnulo društvo. Tko im je, uostalom, kriv što se nisu bolje organizirali. Država im već nagovješćuje tržište, ali teško da će tu biti nekakvog socijalnog dijaloga o »radničkim pravima, pristojnim plaćama i boljim uvjetima rada«.
V. L.
