Arhiv tekstova
Zakon hladi usijane glave
Koncem osamdesetih godina skupine mladih i žestokih momaka počele su oponašati engleske i talijanske huligane, a uzavrele nacionalne strasti brzo su homogenizirale navijačke skupine. Iz Ultrasa su nastale Delije, Partizanovci su postali Grobari, Bad Blue Boysi su zamijenili zagrebačke modre, a Torcida je prednjačila u pirotehnici. Tadašnje novotarije su uključivale nošenje spitfire jakni s dva lica, a navijači momčadi na gostovanju bi na stadionu nosili narančastu stranu kako bi iritirali svojom prisutnošću na »neprijateljskom« terenu.
Pored toga, počelo se raditi na navijanju, koordinirane su aktivnosti lidera koji bi animirali masu, u modu su došli navijački šalovi i koreografije, nacionalne i klupske zastave. Rast standarda omogućio je uvoz petardi, baklji i pirotehničkih sredstava, kao i putovanja po bivšoj SFRJ i Europi.
ČETVORKA: Bad Blue Boysi su devedesete izazvali velik incident u talijanskom mjestu Atalanta na početku sezone, a zatim su slijedili i okršaji navijača u domaćem prvenstvu. Svaka utakmica između klubova »velike četvorke« koju čine Dinamo, Hajduk, Partizan i Crvena zvezda, jer nikad nisu ispali iz prve nogometne lige SFRJ, nosila je rizik sukoba. No, ni u Bosni nije bilo mirno, Horde zla je prilično ilustrativno ime jedne navijačke skupine.
Kada su nadmetanja prerasla u neprijateljstva, na vrhuncu netrpeljivosti desio se Maksimir. Ogroman sukob koji su planirale obje strane policija nije spriječila, u strahu od čistki u svojim redovima. Utakmica nije odigrana, ali je poruka bila jasna – sukob je počeo. Nakon dvije godine većina tih mladića je obukla uniforme. Jedni da bi se branili, drugi da bi oslobađali.
Tijekom ratnih godina navijanje nije imalo smisla, kao niti navijačka aktivnost. Za ljude koji su nosili kalašnjikove, pištaljke i petarde nisu predstavljale neko uzbuđenje. Jedni su izgubili živote, a drugi svoje prijatelje i suborce. Stoga se tek nakratko pritajila ratoborna ekstaza navijanja.
Svoj veliki comeback na huligansku scenu Bad Blue Boysi su imali prije dvije godine u Milanu, gdje su demolirali glavni gradski trg, te su vraćeni u domovinu s pečatom u putovnici koji im onemogućava ulazak u Italiju na nekoliko godina. U međuvremenu, srpska navijačka scena, pritisnuta izolacijom, uglavnom se iskaljivala međusobno na utakmicama Partizan – Zvezda. Mada su zapravo navijači beogradskog Rada otišli najdalje u ratobornosti koja je počela poprimati fašistoidna obilježja. Veliki neredi desili su se u Beogradu nakon 5. listopada 2000, kada je osobno premijer Đinđić morao posredovati kako bi se odigrala utakmica »vječitih rivala« koja je onemogućena masovnim sukobom na terenu.
ZAKON: Iako su incidenti u Kranju, Beogradu i Novom Sadu doveli do konačne spoznaje što se dešava ako se dugo vremena ništa ne poduzima u otklanjanju nasilničkog »navijanja«, zanimljivo je kako se prijedlog »Zakona o navijačima« gotovo istodobno našao na dnevnom redu Vlade Republike Srbije i Vlade Republike Hrvatske.
Zakon o sprečavanju nasilja i nedoličnog ponašanja na sportskim priredbama, koji je nedavno usvojila Skupština Srbije, propisuje da će organizator biti dužan osigurati tehničku opremu za praćenje i snimanje ponašanja gledalaca na objektu, dok će policija dobiti ovlaštenje da s utakmice, odnosno stadiona, udalji svakog »iz čijeg bi se ponašanja moglo zaključiti da je sklon nasilničkom i nedoličnom ponašanju«.
Pod udar zakona doći će i huligani koji sudjeluju u obračunu ili napadaju sudionike priredbe, bacaju na teren ili u gledalište predmete koji mogu ugroziti nečije živote i imovinu, oni koji izazivaju mržnju i netrpeljivost, oštećuju sportski objekt, opremu, uređaje i instalacije na njemu. Zatim, kaznu riskiraju i oni koji izazivaju nered prilikom dolaska, odnosno odlaska sa sportskog objekta, remete tok priredbe, upadaju u teren, službene prostorije, službene ulaze, ili u dio gledališta namijenjen protivničkim navijačima, unose i upotrebljavaju alkohol i pirotehnička sredstva.
KAZNE: Domaći zakon predviđa i stroge kazne. Nasilničko ponašanje na sportskoj priredbi tretira se kao kazneno djelo. Za najblaži oblik predviđena je kazna od tri mjeseca do jedne godine zatvora. Ako se djelo izvrši u grupi, njene sudionike čeka zatvor od šest mjeseci do tri godine, dok kolovođe mogu računati da će iza brave ostati od jedne do pet godina.
Ukoliko netko od huligana izbjegne kazneni sud, sačekat će ga sudac za prekršaje koji ga može kazniti do 60 dana zatvora. Uz zatvorsku kaznu sudac za prekršaje može izreći i takozvanu zaštitnu mjeru kojom zabranjuje prisustvo na sportskim priredbama. To znači da će se to lice neposredno prije početka utakmice morati javiti u policijskoj stanici i tamo ostati do završetka sportske priredbe. Zaštitna mjera može trajati od tri mjeseca do jedne godine, a ona se izriče obavezno onima koji ponove prekršaj.
Od suca za prekršaje trebaju strepiti i sportski savezi, društva, klubovi i organizacije koje naprave propuste, odnosno ne poduzmu propisane mjere prigodom organizacije priredbi. Ona mogu zbog toga biti kažnjena od 200.000 do 400.000 dinara, a odgovorna lica u njima od 10.000 do 200.000 dinara.
ISKUSTVA: Zanimljivo je vidjeti kako se s problemom huligana bore u Italiji i Engleskoj. U Engleskoj, osim zatvora, navijačima zbog divljanja može biti izrečena i zabrana prisustvovanja utakmicama u zemlji, ali i u inozemstvu, na period od dvije do čak 10 godina! Ta mjera zabrane može biti izrečena čak i ako sud samo procijeni da bi njeno izricanje pomoglo sprečavanju nemira u nekom konkretnom slučaju. Navijači koji budu uhvaćeni u kršenju ove mjere kažnjavaju se s pola godine zatvora i/ili 5.000 funti globe (oko 7.500 eura), a interesantno je da se divljanjem na sportskim događajima bavi posebno odjeljenje u okviru Nacionalne kriminalističko-obavještajne agencije.
Što se tiče Italije, Vlada je nedavno pooštrila propise u oblasti sigurnosti na nogometnim stadionima. Najvažniju promjenu predstavlja uvođenje takozvanog odloženog hapšenja, što znači da policija može uhapsiti svakog huligana u roku od 36 sati po završetku utakmice kad god televizijski ili foto-zapis omogućavaju sigurno utvrđivanje identiteta. Omogućen je i izuzetno brz postupak pred sucem koji može izreći kaznu zatvora od šest mjeseci do tri godine. Ta kazna se može pretvoriti u uvjetnu kaznu zabrane ulaska na stadion u periodu od jedne do pet godina. U tom periodu »tifozo« se mora pojavljivati u određenoj policijskoj stanici svaki put 10 minuta prije početka utakmice svoga tima.
KRITIKE: No, Zakon o navijačima je doveo i do neočekivane suradnje između sukobljenih navijačkih skupina. Delije, Grobari, Firma i United Force su medijima dostavili zajedničko priopćenje u kojem se kritiziraju novinari, političari, pripadnici MUP-a, čelnici nogometnih saveza. Predvodnici navijačkih skupina navode kako svi navedeni »neki namjerno, a drugi iz neznanja, uporno pokušavaju široke društvene probleme svesti na okvir stadiona i objasniti pojmom huliganstva«. Navijački lideri pitaju zar se glad, besparica, ratovi, bijeda, nestručnost, sveopća korumpiranost manifestiraju samo na stadionu i nigdje drugdje. U nastavku te jeftine priče o dobrim momcima i lošim okolnostima dovodi se u pitanje uopće potreba za jednim ovakvim zakonom, jer je »svima dobro poznato da se svaki oblik vandalizma i nasilja, na stadionu i van njega već sankcionira postojećim kaznenim i prekršajnim zakonima«. Na koncu, u pismu navijačkih skupina osjeća se prijetnja, jer se »upozoravaju svi oni, koji su odgovorni za kreiranje i usvajanje ovog zakona, da će ovakvim postupcima izazvati još veće nezadovoljstvo ljudi, a nas natjerati da različitim vidovima prosvjeda pokažemo da bi bilo koji klub ispaštao bez navijača«.
HRVATSKA: Hrvatska Vlada nedavno je utvrdila Prijedlog zakona o navijačima, kojim će sankcionirati sve, od tuče i razbijanja imovine do paljenja baklji na stadionima. Prijedlog zakona predviđa zatvorske ili novčane kazne za pojedince koji izazivaju nerede. U takvim slučajevima, prekršajni sudac može navijaču izreći kaznu i do 10.000 kuna (oko 1.300 eura), odnosno 30 dana zatvora. Neovisno od novčane ili zatvorske kazne, sudac može navijaču u sljedećih pet godina zabraniti odlazak na bilo koju utakmicu.
Hrvatski zakon predviđa kazne i za nacionalističko ili uvredljivo navijanje. Prema Prijedlogu hrvatske Vlade, za red na stadionu će biti zaduženi redari koje osigurava organizator, kao i policija koja će imati znatno šira ovlaštenja nego ranije.
Prijedlog zakona predviđa i prohibiciju. Umjesto piva na stadionu ili u dvorani moći će se prodavati isključivo voda i sokovi, a opijanje je zabranjeno dva sata prije i nakon utakmice, ma gdje navijač bio. Navijače za koje se procijeni da su pripiti ili nose transparente uvredljivog sadržaja, policija može udaljiti i prije bilo kakvog izgreda ili ih pritvoriti do dva sata nakon utakmice. Prema Prijedlogu zakona i klubovi koji ne sprovedu sigurnosne mjere bit će sankcionirani, novčano najviše do 100.000 kuna (oko 13.000 eura). Iako je Zakon ranije pripreman, divljanje s Europskog vaterpolskog finala iz Kranja povećalo je odlučnost za njegovim provođenjem.
Bad blue Boysi su zastupnicima državnog Sabora Republike Hrvatske podijelili zajedničko pismo navijačkih skupina koje odbacuju utemeljenost zakona. g
